Zašto ljudi lako pokleknu pred porocima

Postoji sedam glavnih, smrtnih grijehova (ili strasti) – glavnih poroka čovjeka.

To su:

Ponos (gordost)
Pohlepa
Zavist
Ljutnja
Požuda (blud, preljuba)
Neumjerenost u jelu i piću
Lijenost

Ovo su glavne ljudske strasti za koje je potrebno pokajanje. Te strasti je potrebno iskorijeniti da biste nadvladali sebe. Takvo prevazilaženje smatra se blaženim i dovodi do duhovnog rasta.

Evo šta psiholog Ana Maksimova kaže o smrtnim grijehovima.

“Uzeću slobodu da se ne složi sa opšteprihvaćenom interpretacijom i takvim stavom prema gore pomenutim strastima. Ali prvo, uzmite u obzir da sebe smatram vjernikom. Međutim, htjela bih da prođem kroz ove glavne poroke ne samo kao vjernik, već i kao psiholog”:

Ponos i gordost

Ponos je ponos na sebe, svoje zasluge i lično uzvišenje, sopstvene kvalitete u odnosu na druge ljude. Ponos je i zbog pripadnosti: rasnoj, klasnoj, nacionalnoj, grupnoj, itd. Suština je da se smatram boljim od druge osobe, što znači da zaslužujem više poštovanja, odobravanja, prihvatanja, ljubavi. Druga osoba je manje vrijedna od mene.

Šta je korijen ovog poroka? Nedostatak bezuslovne ljubavi u djetinjstvu. Kada je dijete malo, roditelji ga vole i bezrezervno ga prihvataju. Ako to nije tako, ako su roditelji kruti, hladni, strogi, navikavaju dijete na činjenicu da može primiti dio ljubavi i prihvatanja na štetu bilo kakvih zasluga – to postaje odskočna daska za nastajanje ponosa.

Nedostatak roditeljskog bezuslovnog prihvatanja stvara unutrašnju prazninu, vakum koji osoba ispunjava opipljivim dostignućima (sportski rekordi, odlične ocjene, karijera, finansijsko bogatstvo) ili zamišljenim (pripadnost određenoj grupi, zemlji, naciji, rodu i slično). Čovjek nadoknađuje nedostatak ljubavi – s ponosom. Voli sebe zbog nečega. A po svojim zaslugama, on je prvi na redu za distribuciju ljubavi.

Pohlepa

Osnova za ovaj porok je nezadovoljena potreba za sigurnošću. Ako je dijete doživjelo traumu uskraćenosti, ako se nije osjećalo zaštićenom, tada će, kao odrasla osoba, početi da bude pohlepno.

Ovaj grijeh se može podijeliti na pohlepu (želja da se dobije više) i škrtost (nespremnost da se dijelimo sa drugima, želja da se zadrži). To je ista praznina unutra, isti vakuum, samo što se on formirao iz drugih razloga. I osoba će ovu prazninu ispuniti bilo stvarima, bilo novcem, bilo odnosima sa drugim ljudima. Ali korijen ovog “poroka” je osjećaj nesigurnosti.

Zavist

Zavist je kompleksan osjećaj: ljutnja zbog činjenice da drugi ima nešto što ja nemam; želja da ga imamo; patnja zbog činjenice da nemam; strah da neću dobiti. “To” može biti bilo šta: stvar, stav, sposobnost, društveni status, starost, pripadnost. Objekat zavisti nije važan, to je nešto što razlikuje vlasnika predmeta od zavisti. Dakle, vlasnik ovog objekta može biti voljen, on zaslužuje ljubav i prima ljubav i prihvatanje, ali zavist – ne. Razlog za zavist je ista praznina zbog nedostatka bezuslovne ljubavi i prihvatanja. Ovo je suprotna strana ponosa, druga strana ali različiti oblici reakcije na odsustvo bezuslovnog prihvatanja.

Ljutnja

Ljutnja je emocija koju čovjek doživljava u nedostatku zadovoljenja neke potrebe. Upoznati smo sa Maslovljevom piramidom potreba (hijerarhijski niz ljudskih potreba prema njihovoj važnosti za opstanak). Ljutnja je samo procjenjivački odgovor na nezadovoljstvo potrebama. Ovo je signal koji ukazuje na osobu na kojoj lokaciji je njegova lična piramida “izgubila na težini”. To je impuls za akciju – zadovoljenje potreba.

Požuda (blud, preljuba)

Korijen ovog “poroka” je ista praznina zbog nedostatka ljubavi, iskrene topline. Zdravo seksualno ponašanje je kada seks postaje manifestacija ljubavi, kad je ljubav već u čovjeku. Požuda i blud su kompenzacije za nedostatak ljubavi. Opet vakuum, duhovna praznina. Do trideset godina, čovjek je poput neke posude prvo ispunjen ljubavlju. Roditelji počinju da pune posudu, a zatim – ljubavnik, partner. Ako su roditelji “sipali malo”, osoba će u budućnosti početi da nadoknađuje nastalu prazninu promiskuitetnim seksualnim ponašanjem, uključujući seksualnu zavisnost, nimfomaniju.

Neumjerenost u jelu i piću

Vratimo se piramidi potreba. Oblici reakcije na nezadovoljstvo određene potrebe mogu biti emocionalni (na primjer, ljutnja). I preljuba je kompenzacija. U ovom slučaju, unutrašnja praznina se popunjava hranom. Tako se osoba puni, krpi to svoje propušteno mjesto u piramidi.

Lijenost

U ovaj grijeh spadaju i razočaranja, očajanja i tuga, kao i sama lijenost. Razočaranje i tuga su takođe emotivni oblici odgovora na nezadovoljenu potrebu, to je signal, procijenjena reakcija na ono što u čovjekovom životu nije uspješno, dok je lijenost mehanizam za uštedu energije.

Svim navedenom porocima treba prepoznavanje. Morate iskreno da priznate sebi šta doživljavate i zašto.

Takozvani “smrtni grijeh” je samo reakcija na prazninu koja se pojavljuje u nedostatku zadovoljavanja potreba, zvono alarma, ovo je indikativan signal da je ravnoteža narušena.

Vrste smrtnih grijehova su jednostavno različiti oblici reakcija. Blud i razuzdanost je reakcija u ponašanju, efektivno popunjavanje praznine, surogat vraćanja ravnoteže. Tuga, zavist, omalovažavanje, bijes i pohlepa su emocionalne reakcije. Pokajanje u ovom slučaju ne treba shvatiti kao priznanje krivice u prisustvu jednog ili drugog poroka, sklonosti strastima.

Tradicionalno tumačenje pokajanja vodi do krivice, sramote i osjećaja grešnosti. Kada ljudi govore o pokajanju i poniznosti, podrazumijeva se da čovjek mora da “pobijedi” porok, prevaziđe njegovu pogubnost, prizna svoju nesavršenost ili, jednostavnije rečeno, potisne je, proguta je, sačuva u sebi. Ali od tog trenutka, “porok” postaje smrtonosan, fatalan!

Suzbijanje osjećanja (čak i onih loših) dovodi do bolesti i, na kraju, do smrti!

Ali ovo je samo signal! A ispravno odgovoriti na ovaj signal znači duboko uroniti, sagledati korijen problema. Prepoznavajući ljutnju, omalovažavanje, bahatost, požudu, pohlepu, zavist i ponos, poput poroka i grijeha, tenutak je “dolivanja ulja na vatru”, ali i prvi korak u učenju kako da svoje praznine popunimo na pravi način.