Postoje snovi koji nam se čine toliko živopisnim, toliko zanimljivim i značajnim da nam u tom trenutku djeluje nemoguće da ih nećemo pamtiti do kraja života. Onda, međutim, ustanemo i šta se desi? Ne sjećamo se praktično ničega što smo sanjali te noći.
Prije nego što izgrdite sebe jer navodno imate pamćenje jedne zlatne ribice, imajte na umu da je naš mozak tako konstituisan da nam onemogući da se sjećamo snova. Naime, istraživači su otkrili da kada se naše tijelo umiri u pripremi za dubok san, dio našeg mozga poznat kao hipokampus nastavlja neko vrijeme da radi kao da smo budni, a upravo taj dio mozga je ključan za pretvaranje kratkoročnog u dugoročno pamćenje.
Ako je onda hipokampus dio našeg mozga koji posljednji prelazi iz stanja budnosti u stanje spavanja, to može da znači da on ujutru i posljednji stiže u stanje budnosti, iz čega proizlazi da se pretvaranje kratkoročnog u dugoročno pamćenje ne dešava kako treba i mi nismo u stanju da zapamtimo šta smo sanjali. Ovo je inače teorija australijskog neuronaučnika Tomasa Andrilona.
To svakako nije jedina teorija koja objašnjava fenomen zaboravljanja snova, ali je trenutno najaktuelnija. U svakom slučaju, ne bi trebalo da se brinete ako niste u stanju da zapamtite svoje snove, ma koliko vam se oni činili zanimljivim i značajnim. To je savršeno normalno i važi za sva ljudska bića. Čudnije bi bilo da posjedujete sposobnost da ih se u potpunosti sjećate.
