Da li su počele da vas nerviraju navike bliskih, dugogodišnjih poznanika, čak i voljenih? Da li su počele da vam izgledaju nepodnošljivo, da ponekad osjećate najstrašnije agresivne želje i čak kažete užasne stvari?
Sami sebi prigovarate zbog erupcije bijesa, i izgleda vam da vaši bliski rade sve to iz inata da bi vas izbacili iz takta? I oni sami pokazuju ljutnju, netoleranciju, spremni su da vas napadnu zbog sitnice? Iako se volite i odlično shvtate da ne treba tako reagovati.
Psiholog Konrad Lorenz to opisuje na ovaj način: vaša bliska osoba je kinula ili šmrknula, a vaša reakcija je ista kao da vas je pijani zločinac udario po licu. Nastao je takav bijes da se mora potisnuti.
Ili u priči Čehova muž je gledao kako njegova žena jede kašu sa kašikom i htio je da je ubije jer je glasno gutala tu kašu. Shvatio je da je što osjeća takvu zlobu, sramotno i nisko ali nije mogao ništa da uradi sa sobom.
Ili žena, zbog nemarno bačenih čarapa, poželi da muž umre i vrijeđa ga. Ili poslovni partner, koga poznajete već stotinu godina sa kojim ste zajedno prošli kroz vatru i vodu, odjednom počne da vrišti na vas jer ste stavili čašu na njegov sto. Vrišti sa mržnjom kao lud!
To je ono što se zove “ekspedicijsko bjesnilo” mentalni poremećaj. On se manifestuje u malim grupama ljudi koji su dugo vrijeme proveli zajedno, u tijesnom krugu. To se takođe naziva “kabinetska groznica”.
Ako je krug komunikacije ograničen na određene ljude, ako nije moguće “razvodniti” komunikaciju i sresti se s drugima, ako provodite puno vremena zajedno u stanu ili kancelariji, možete se razboljeti od “ekspedicijskog bjesnila”: njega su uočili na dugotrajnim ekspedicijama, u zatvorima, na podmornicama.
Štaviše, što više volite jedni druge i što su ljudi više vezani jedni za druge, to će biti opasniji bijes i mržnja tokom napada “ekspedicijskog bjesnila”. I ljubav se može završiti u mržnji. U gađenju.
Ne treba dugo vremena provesti u “zatvorenom krugu” praktično bez komunikacije sa drugim ljudima. Jake porodične veze su dobre. Ali ako nema komunikacije van porodičnog kruga, ako ste zajedno i radnim danima i praznicima, ako nema drugih učesnika u komunikaciji, može da počne “kabinetska groznica”.
I svi se iznenade, kako! To je bila tako jaka porodica, nikada se nijesu razdvajali, uvijek su bili zajedno! A sada su spremni da se međusobno poubijaju. Ili prijateljski mali kolektiv se pretvorio u teglu sa paucima; i svi ih bacaju jedni na druge sa bijesom zbog najmanjeg razloga.
Zatvoreni sistem je bezopasan. U početku. To je mala tvrđava u kojoj su se ljudi skrili od svijeta i drže zajedno odbranu. Ali nijesu samo spoljni neprijatelji opasni; mnogo opasnije je “ekspedicijsko bjesnilo”, koje može dovesti do najgorih posljedica. Treba održavati odnose sa drugim ljudima; imati prijatelje, jednostavno poznanike.
Pokušajte da ne radite u malom zatvorenom kolektivu, posebno sa rođacima. Ako sjedite danima u istoj prostoriji, kao u kabini podmornice ili u zatvorskoj ćeliji; vremenom će osjećaj biti upravo takav.
Svjež vazduh i komunikacija s drugim ljudima izvan svoje “tvrđave” su životno potrebni, da se vino ne bi pretvorilo u sirće, a ljubav i prijateljstvo u mržnju.
