Dok sjedi u fotelji, sa flašom piva u ruci, muškarac posmatra Novaka Đokovića na terenu i energično govori: “Igraš k’o baba, ja bih vratio tu loptu, vidi se da ne jedeš ništa”. Za to vrijeme, grickajući čokoladu žena prelistava časopis gdje je u krupnom planu “serviran” celulit neke zvijezde i misli: “Da imam para kao ona, nikad ne bih dozvolila sebi ovakav celulit”.
Opsesija slavnima nije novost. Danas su to glumci, pjevači i sportisti, a prije nekoliko vjekova njihovu ulogu igrali su kraljevi i plemstvo. Čak je i u lovačko-sakupljačkim zajednicama postojala statusna hijerarhija, a i primati imaju dominantnog pojedinca u kog su uprte sve oči. I dok pojedini stručnjaci objašnjavaju da gledamo šta poznati rade da bismo ukrali trikove koji će nam pomoći da postanemo kao oni, ostaje pitanje – zašto ih onda kritikujemo?
Ljuti smo na Novaka Đokovića što gubi, ismijavamo stariju ženu Emanuela Makrona, ali nam ni mlađa Trampova nije potaman, ne sviđaju nam se anoreksične manekenke, ali ne podnosimo ni bujnu Kim Kardašijan. Ljeto je posebna poslastica za sve ljubitelje slavnih jer nam tabloidi isporučuju dnevnu dozu celulita neke glumice, pjevačice, manekenke. I dok komentarišemo pjevače “snobove” koji u Crnoj Gori plaćaju ležaljku 120 eura, ne valjaju nam ni “pokondirene tikve” koje su odlučile da se odmaraju u dalekom inostranstvu.
Svoje komentare ćemo pravdati argumentom da su oni izabrali da budu javne ličnosti, pa moraju da pristanu i na sud javnosti, ma kakav on bio. Ali, šta to govori o nama? Da li “spuštanje” poznatih i slavnih pumpa naš ego? Da li naš život volšebno postaje bolji kad čitamo loše vijesti o njima? Dio odgovora leži u tome što smo veoma nezadovoljan narod, i to već dugo, smatra Dragana Deh, MA psiholog i porodični psihoterapuet. Prema rečima sagovornice “Života plus”, tišti nas sve, od egzistencijalne nestabilnosti do prozora u svijet izobilja i mogućnosti koji za većinu ostaje nedostižan.
“Umrežavanjem u digitalni prostor, osvojili smo put ka informacijama sa cijele planete, slikama havajskih plaža, uspješnih biznismena i sportista, fatalnih ljepotica… I, ostali na prozoru iščekivanja. Ne prašta se uspjeh jer se pretvorio u nešto lično i takmičarsko, u nešto čemu posreduje sreća, nasledstvo ili ljepota. Nešto što je stečeno slučajno ili dato rođenjem. Strah od uspjeha je u ljudskoj prirodi, kao i strah od neuspjeha. Mogućnost neuspjeha lebdi iznad svakog čovjeka i nema osobe koja je spram toga ravnodušna”, pojašnjava psiholog.
Dakle, u korijenu može biti zavist, ali i ona, kako kaže može biti zdrava i nezdrava.
“Zdravo zavidna osoba će reći “Dženifer Lopez ima posebnu privlačnost, voljela bih da je imam i ja”. Osoba koja je zavidna na nezdrav način govori “Kako je moguće da ona ima sve, a ja ništa? Rado bih joj to uzela”. Razlika u stavu je primjetna. Znamo da postoje kritizeri koji od tog stila neće nikad odustati. Nekad to jesu osobe nezadovoljne sobom, ali one nikad ni sa kim i ni sa čim nisu zadovoljne. Manjak samopouzdanja ili višak očekivanja – šta god bilo u korijenu, svakako je u njima nešto što im ne daje priliku da budu srećni i spokojni”, kaže psiholog.
Uz ovo ide i manjak samokritike, pa ćemo bez problema zamjerati sportisti što je izgubio meč iako sami nismo potrčali u životu ili ćemo se zgražavati na celulit slavne ličnosti ne primjećujući svoj odraz u ogledalu. Ona izreka da čovjek treba najviše da očekuje od sebe ovdje ne važi, pa dok tamanimo kesicu čipsa, coktaćemo zbog viška kilograma neke tamo pjevačice koja se drznula da se slika u bikiniju.
“Kada djevojka sa celulitom prošeta u kratkoj suknji ulicama naših gradova, odjekuju negativni komentari. Pitanje koje svi treba naglas da postavimo je zašto običnim ženama u relativno skromnoj sredini nije dozvoljeno da imaju celulit i da budu lijepe istovremeno? Ko joj to ne prašta? Ona, sama sebi ili spolja nametnuti simboli ljepote koji su je unaprijed osudili? Da, lijepa žena sa celulitom zbog kog ima osjećaj manje vrijednosti, što je nažalost, česta pojava, sješće sa činijom čipsa i kritičnim stavom ispred televizora, posmatrajući mrko neku tamo, isto lijepu ženu sa celulitom. Sjetimo se, lijepa žena je ona koja je radosna i zadovoljna, a ne ona koja ima određeni broj kilograma, visinu, punoću usana. Lijepa žena je i ona koja je njegovana, sa celulitom ili bez”, podsjeća psiholog.
Čak i kad ne kritikujemo, uživamo u lošim vijestima o poznatima. Tabloide prodaju vijesti o poznatima, ali ne bilo kakve, već negativne, one koje ih prikazuju u najgorem svijetlu, kao preljubnike, alkoholičare, vinovnike saobraćajnih nesreća. Dragana pojašnjava da smo izgubili kapacitet za radost.
“Svi imamo pravo na grešku, jer ljudska vrsta jeste pogrešiva. Istina je da neko lako prevaziđe propuste, a nekom se greške pamte do sudnjeg dana. Da li je lakše kada saznamo da i neko drugi pravi iste greške? Naravno da jeste. Biti slavan i bogat ne garantuje sreću, mir, ljubav. Nekada nije bilo tako i to ne zato što je čovjek bio uskraćen za informacije, nego zato što je bilo više kapaciteta za radost i postojala je stabilnija nada za budućnost, prije svega na egzistencijalnom nivou. U skandinavskim časopisima nema takvih naslova”, zaključuje psiholog.
