Psihologija

Zaustavite patnju i oslobodite se emotivne blokade

Zarobljeni ste u prošlosti, patite, niste u sadašnjosti, niste srećni. To su sve negativna osjećanja, a ona po prirodi stvari ne mogu da izazovu ništa dobro, prosperitetno. U prošlosti smo najčešće zato što ne želimo da izađemo iz svoje zone komfora, zato što nemamo hrabrosti da se suočimo sa onim što je ispred nas, zato što smo bolećivi za nečim što je ostalo tamo negdje, a sve to jer nam je tako lakše.

Često svoju zarobljenost u prošlosti pravdamo nekom nepravdom, a zapravo je to samo naše licemjerje i slabost. Prošlost treba da bude sjećanje na korisno iskustvo koje nas je učinilo mudrijima i služi da nam učini sadašnji trenutak boljim.

Iskoristite kompas koji imate u sebi – svoje emocije. Osjećate se loše, niste prihvaćeni, niti uklopljeni u svijet oko sebe i, za početak, to je dovoljno saznanje. To nije dobro. To je kao da patite jer ste gladni, a u isto vrijeme odbijate poziv na ručak. Život je kao tunel. Svjetlost sadašnjeg trenutka koja se nazire nepoznata nam je i čini nam se daleka, samim tim izaziva nesigurnost.

Ono što nam je bliže su zidovi tunela. Lijevi zid i slike na njemu su prošlost. Poznate su nam, jasne, sentimentalni smo prema prošlosti, jer je to naša zona komfora. Ali to su sjećanja, a ona su samo nepokretne slike na zidu. Nisu više žive jer su završene. Sa desne strane su naše želje projektovane nedovršenostima iz prošlosti. Opet nepostojeće slike. Život nije ni lijevi, ni desni zid, nego sada i ovdje, a vi to odbijate da prihvatite. Zašto?

Patnja za prošlošću je stanje svijesti koje, kao i svako drugo osjećanje, privlači još sebi sličnih i na taj način stvara blokade koje sve više narušavaju naš sklad. Zašto onda ljudi pate? Nekada davno, možda i prije par godina, ili čak juče, nismo bili u skladu sa samima sobom, poklekli smo i onda smo nastavili da sebe kažnjavamo zbog toga i danas. Ili je razlog slabost i nemanje hrabrosti da se uhvatimo u koštac sa sadašnošću, pa se onda pravdamo da moramo da ostanemo u prošlosti.

Prošlost više ne postoji, danas je novi dan, nova prilika. Ne može se ići naprijed, a biti okrenut unazad, jer nam oči nisu na leđima. Nažalost, to za mnoge ne važi. Većina nas to svjesno propušta. Živjeti u prošlosti je negativna sebičnost prema sebi i prema osobama koje nas vole. Negativna sebičnost je destruktivna. Kako onda može da nam bude dobro?Ako ste izabrali da vjerujete u sudbinu, Boga ili čistu sreću, ili slučajnost, onda čemu ta negativna emocija? Valja imati toliko povjerenja da će nam univerzum dobrim vratiti našu vjernost.

Mislimo da vjerujemo, mislimo da smo se predali, ali naša patnja pokazuje drugačije stanje stvari. Vjerujemo, a zapravo ne vjerujemo. Ako smo uvjereni da smo sami kovači svoje sreće, onda nam patnja uopšte nije potrebna. Naprotiv, ona nas samo koči jer projektujemo loša osjećanja i na taj način umanjujemo svoju efikasnost i mogućnost za uspjeh. Radimo, dajemo sve od sebe, a pateći mi navijamo protiv sebe. To je kao da u mjestu okrećemo pedale, jer nam je patnja presjekla lanac na biciklu. Ukratko, ako smo u prošlosti ili ne vjerujemo univerzumu, ili ne vjerujemo sebi, a zapravo, istina je da ne vjerujemo potpuno ni u jedno, ni u drugo.

Zašto onda ostajemo u prošlosti? Od nje su ostale samo njene posljedice, a patnja nam neće olakšati da se od njih oprostimo. Gledajte na prošlost kao na životnu lekciju koja vas čini mudrijima, a ne kao na traumu. Ako ste u prošlosti zato što ne možete nešto da prebolite, shvatite da sve na svijetu ima rok trajanja i završeno je zato što je to tako trebalo da se desi. Morate se prema svemu na svijetu ophoditi kao da se desilo za vaše najveće dobro i jedino tako će to i postati.

Naše misli su elektromagnetno polje koje stvara sliku koju mi šaljemo univerzumu kao niz informacija. Univerzum te informacije dešifruje. U moru svih informacija pravilo dešifrovanja je jednostavno: daj im ono što traže. Za brigu, daće vam još brige. Za ljubav, dobićete još ljubavi. Ako živite u prošlosti, nikada se nećete pomjeriti. Umjesto da budete u prošlosti, preorjentišite svoje misli na nešto pozitivno iz sadašnjosti. Ne možemo živjeti na mjestu koje ne postoji, a i nemamo pravo na to – odgovorni smo prema sebi, kao i prema onima koji nas vole. Pronađite malo vjere u sebe, jer svi mi želimo da nam bude bolje.

Send this to a friend