1. Šta želim da postignem?
Krenite od kraja – zamislite idealan scenario i budite specifični i realni tj. dajte sebi vremena da postanete bolja verzija sebe, odnosno da ostvarite cilj. Ukoliko ste se tek zaposlili, a sebe zamišljate kao generalnog direktora, imate odličan recept da doživite burnout. Ali, ako sebe zamišljate kao navedenog direktora, zapišite koje sve vještine, znanja i kontakte koje vaš uzor ima. Dostići njegove/njene vještine su zadaci za sebe.
Mali savjet: budite originalni – ne kopirajte druge.
2. Kako ću to da postignem?
Probajte više načina i ne srljajte – ukoliko vam je cilj da smršate, istražite najbolje metode, ne robujte modu jedan. Nikad, ali nikada ne rješavajte problem koji je već riješen – konsultujte se sa prijateljima, nabavite potrebnu literaturu (OPREZ – nije sve što pročitate istina, ma koliko da primamljivo zvuči) i počnite načinom koji vam najviše prija. Stara izreka – bez muke nema nauke nije baš najbolji motivator (a i netačna je!). Postoji divna latinska poslovica: Festina lente tj. Požuri polako. Na putu ka poziciji generalnog direktora potrebno je da usvajate nova znanja, da širite mrežu kontakata, da činite ljudima i očekujete reciprocitet (ne odmah – sjetite replike iz filma “Kum”: Jednog dana možda ću ti tražiti uslugu) i pazite da nekoga ne zgazite.
3. Kako ću znati da sam to postigao?
Budite specifični, a ne halapljivi – Uspjeh je kao droga, potrebno vam je uvijek više, sve dok jednog dana uvidite da niste postali bolja verzija sebe, već mašina koja je ostvarila cilj i traži još. Tanka je granica između motivacije i opsesije. Znajte kada da stanete.
