Ljudski život je tako jedinstven, nestvaran. Komplikovan, a jednostavan, kao teorema. Može biti kratak kao trenutak, a u isto vrijeme može da obuhvati čitavu vječnost.
Donosimo vam prelijepu priču oca i sina o životu i tome kako velika stvar poput života može biti najmanja stvar na svijetu:
– Tata, šta je najmanja stvar na svijetu?
– Ljudski život, dušo. Samo počni da živiš, i već si starac.
– Da, ali fizičar je rekao da je to elektron. Dobro… A šta je najveća stvar na svijetu.
– Ljudski život. U stanju smo da napravimo toliko velikih grešaka da ni praunuci ne mogu da ih isprave.
– Ali, tata, geografičar je rekao da je to Ekvator. A šta je najcjenjenije?
– Ljudski život, sine.
– Tačno! Učili smo to! A šta je najjeftinije?
– Ljudski život, mili. Ljudi su u stanju da ga mijenjaju ni za šta.
– Tata, iz istorije smo učili da je to bio rad robova – nešto najjeftinije u istoriji. Zaboravio si? Nema veze. Kaži mi, koja je najkomplikovanija teorema na svijetu?
– Ljudski život, sine. Svakog dana od jutra do večeri moramo nešto da dokazujemo sebi i drugima.
– Ne! To je Fermatova teorema, rekao nam je matematičar! Tata, pa i ti si stvarno smiješan! A znaš li koja je najjednostavnija ćelija?
– Ljudski život. Nema prozora sa bravama, niti vrata sa kvakama, ni pametnih satova, ali iz njega često nema izlaza.
– Tata, pitam te za biologiju! Što se smiješ? Je li istina da je Ajnštajn bio najpametniji čovjek na svijetu?
– Najpametniji je onaj koji se rodio najkasnije.
– Da li je Ivan Podubni bio najjači čovjek ikada?
– Najjači je onaj koji zna jezike svojih neprijatelja.
– A ko je najljepši?
– Onaj koji nikada ne gleda u ogledalo.
– A najljubazniji je onaj koji ugađa svima?
– Najljubazniji je onaj koji ne štedi sebe.
– Tata, mama kaže da si ti uvijek u pravu.
– Naravno da nisam.
– A ko je?
– Ti.
– Zašto, tata?
– Zato što si mlađi. Zapamti to. A sad spavaj. Ubiće nas mama ako vidi da si još budan.
