Bez dijaloga sa DPS-om nema unapređenja izbornog zakonodavstva

Valjda je svakom jasno da rad na unapređenju izbornog zakonodavstva i uslova za fer izbore nije moguć bez dijaloga sa DPS-om. Kao što sve na kraju treba izglasati u parlamentu sa DPS-om. Ja bih volio da može drugačije, ali očigledno ne može, kazao je predsjednik Demosa Miodrag Lekić u intervjuu Danu.

Hoće li Demos učestvovati u radu Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva i smatrate li da treba da se zadrži raspodjela pozicija no starom principu ili da se napravi nova raspod jela?

Lekić: Demos je već učestvovao u dosadašnjem radu tog odbora, koji je u svom pluralističkom sastavu imao nekoliko sjednica. Demos će u mogućoj m jeri učestvovati u radu odbora, kao i u svim daljim inistitucionalnim i vaninstitucionalnim demokratskim djelovanjima opozicije.

Koji su razlozi za prekid rada Odbora za unapređenje izbornog zakonodavstva u dosadašnjem sastavu?

Lekić: Rad tog odbora je prekinut grubim, autokratskim događajima na političkoj sceni. Konkretno, hapšenjem poslanika bez prethodnog skidanja imuniteta, zatim završnom fazom autokratske operaci je Mila Đukanovića u izvođenju njegove stranke i njegovih koalicionih partenera kada su, uz bestidno kršenje zakona, stručni i autonomni članovi izbačeni iz Savjeta RTCG. U uslovima ove drske i skandalozne operaci je pretvaranja RTCG u sluškinju vladajuće partije no kič obrascu Pinka, kao i nezakonite eliminacije dokazanog prvaka u borbi protiv korupcije u Crnoj Gori Vanje Ćalović iz ASK, sve do takođe nezakonitog smjenjivanja stručne i profesionalne viceguvernerke Irene Radović, bilo je nemoguće, zapravo javno neodgovorno nastaviti rad u pomenutom odboru.

Koji su realni domašaji dosa dašnjeg rada odbora?

Lekić: Sam početak rada odbora ne bih potcijenio. Naime, opozicioni predstavnici u odboru su na ozbiljan i opoziciono čvrst način prišli tom vrlo složenom pravnom i političkom zadatku. I principijelni prestanak rada opozicije u odboru govori da je opozicija započela svoj rad na bazi demokratskih načela i poštovanja zakona. Krizu i prekid rada odbora je izavao Đukanović navedenim nezakonitim egzekucijama njegovih odreda, upravo priželjkujući da se ne dođe do rezultata na planu izbornihuslova. Simulacija nekog pseudonastavkarada odbora bila je sastavni dio istog plana vlasti. I poruka međunarodnim adresama da nema traženih promjena u izbornoj materiji.

Sada se izborom novih članova mijenja sastav odbora, što je intenziviralo krizu u opoziciji. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

Lekić: Mislim da se ova kriza i ono što ju je pratilo moglo i moralo izbjeći. Podsjećam da su prilikom konstituisanja dosadašnjeg odbora dogovorom ostavljena dva prazna mjesta za Demokrate u slučaju da pristupe radu tog radnog tijela. Načelno, ulazak Demokrata u ovaj odbor, uz prijedloge dopunjenog okvira rada, mogao je biti dobra vijest za opozicionu javnost jer su se opozicione snage time pojačale u daljem radu. To je upravo ono što demokratska javnost traži od opozicije. Mislim da su sama formalna strana i modaliteti ulaska ove stranke u rad odbora ipak sekundarnog karaktera.

Da, to je ostvareno uz pristajanje i glasanje DPS-a, preko posrednika, našeg evropskog partnera iz EU. Prethodni sastav odbora, sa DF-om kao najbrojnijim u opozicionom sastavu, takođe je započeo rad u dogovoru da DPS-om. Valjda je svakom jasno da rad na unapređenju izbornog zakonodavstva i uslova za fer izbore nije moguć bez dijaloga sa DPS-om. Kao što sve na kraju treba izglasati u parlamentu sa DPS-om. Ja bih volio da može drugačije, ali očigledno ne može.

Ali sada se sve zaoštrava, uz poruke da je neko izdao opoziciju?

Lekić: Na posljednjoj sjednici Skupštine pokušao sam da podsjetim da je proizvodnja izdajnika jedna od najjačih negativnih disciplina u našoj istoriji. I to sa tragičnim posledicama. Ubjedljivo najveći proizvođač državnih i nacionalnih izdajnika u novijoj istoriji je bez sumnje Milo Đukanović. Kada se sve sabere u njegove dvije faze različitih nacionalno-državnih stanja, Đukanović je sve građane Crne Gore proglasio državnim izdajnicima. I to će, bez sumnje, ostati uistoriji.

Demokratske snage alternative treba da izbjegavaju ovaj metod, koji, nažalost, ponekad djeluje i kao individualna i kao kolektivna strast. Umjesto brutalizacije javnog govora, neophodno je javno komunicirati argumentima i, po mogućnosti, ako to nije prejak zahtjev, u kulturnim normama, na neka građani ocijene sve.

I dok ovog ljeta lete riječi o izdajama u više pravaca, da li Vi smatrate da je bilo izdaje u opoziciji?

Lekić: Ako bih morao, i to nerado, da govorim u kategorijama izdaja, onda bi se to moglo odnositi samo na odgovornosti za upotrebu javne riječi. Uostalom, svako riječima pokazuje svoje lice. Prelazeći na politički teren o kojem me pitate, ne mislim da je DF nešto izdao ako je sa DPS-om prethodno usaglasio i izglasao u parlamentu Odbor zaunapređenje izbornog zakonodavstva, isto kao što ne mislim da su Demokrate nešto izdale zato što su glasovima DPS-a, istina ne sastajući se s njima, došli do solucije da se dopuni sporazum i saopštili da namjeravaju da zajedno sa DPS-om i kolegama iz opozicije rade u parlamentarnom odboru.

Vjerujete li da će u Skupštini do kraja godine uspjeti da se reformiše izborno zakonodavstvo?

Lekić: U slučaju pozitivnog scenarija, sada već obrta u aktuelnom trenutku, nije nemoguće postići reformski rezultat do kraja godine. Neophodno je krenuti sa jakom osmišljenom inicijativom, postaviti i prethodneuslove za ozbiljan pa d u odboru, kao npr. oslobađanje Javnog servisa, koji finasiraju građani, od partijske svojine i kontrole i sl., a ukoliko bude pravog demokratskog dijaloga, nastaviti ozbiljan rad u odboru. U slučaju moguće simulacije dijaloga od strane DPS-a, treba napustiti sve, sa jakim obrazloženjem domaćoj javnosti i Evropskoj uniji i drugim međunarodnim adresama.

Ukoliko ne dođe do dogovora o izbornoj reformi, smatrate li da opozicija treba da učestvuje na izborima naredne godine po starim pravilima?

Lekić: Tu odluku treba donijeti hladne glave, sagledavanjem argumenata za i protiv. Neće biti dobro ako sada krene horsko zaklinjanje u neizlazak na izbore uz paralelne pripreme za izbore. To lukavstvo će biti lako ofirno u javnosti. Kao što, uostalom, nije dobro ni zaklinjanje čak sa tendencijama mitologizacije u Sporazum za budućnost, a da se pritom zaboravlja imperativ osmišljene dalje političke inicijative na bazi tog korisnog sporazuma.

Svako da preuzme svoju odgovornost

Što je Vaš prijedlog u nastaloj situaciji?

Lekić: Prijedlog Demosa je da cijeli spektar opozicije, srazmjerno snagama u parlamentu, uđe u odbor i tako udruženim snagana pokušamo da dođemo do demokratskih rješenja koja bi spriječila nastavak izbornih prevara vladajuće ekipe. Ako uspijemo, a Demos će, kao i uvijek do sada, dati doprinos racionalnim rješenjima, biće to loša vijest za vladajuću stranku, posebno za provjerene majstore prevara na izborima.

A ako opozicija ne uspije u toj namjeri?

Lekić: Onda neka svako preuzme javnu odgovornost za svoje političke poteze i degenerativni momenat u opoziciji. U septembru je nova, posljednja šansa za pokušaj djelovanja cijelog spektra opozicije, pritom tu ne mislim isključivno na političke stranke, već i na insplucionalno i vaninstitucionalno djelovanje.