Politika NEDAVNI VETO BUGARSKE ZA SJEVERNU MAKEDONIJU PONOVO OTVORIO PITANJE ZASTOJA NA PUTU PREMA EU

Blokiranje na evropskom putu – mehanizam za postizanje unutrašnjih političkih ciljeva

Iako su se još na Samitu u Beču 2015. godine zemlje Zapadnog Balkana obavezale da međusobne nesuglasice neće zloupotrebiti jedna protiv druge u procesu evropskih integracija, takva odluka ostala je slovo na papiru.

I prije, a i posle nje, zemlje članice koristile su pogodnosti članstva za postizanje sopstvenih ciljeva. Tako je i Slovenija kao članica EU blokirala hrvatsko pristupanje Uniji, zahtijevajući da Zagreb odustane od potraživanja novca za devizne štediše Ljubljanske banke. Ovaj spor je uspješno riješen, pa je Hrvatska postala jedna od zemalja članica, ali princip je ostao isti.

Iz Evropske komisije poručuju da rade na pronalaženju rješenja za ovakve sporove.

Portparolka Evropske komisije Ana Pisonero za Eurokaz kaže da, u slučaju Sjeverne Makedonije i Bugarske, Brisel podstiče obje strane da nastave sa naporima da pronađu rešenje za svoja bilateralna pitanja na čekanju.

„I dalje se nadamo da će uskoro biti postignut dogovor o pregovaračkim okvirima, sa ciljem da se što prije održi prva međuvladina konferencija. Naš komesar je u kontaktu sa obje strane strane u podršci pronalaženju rešenja“, poručila je Pisonero.

Podsjećajući da je u martu 2020. godine, Savjet odličio da otvori pregovore o pristupanju sa Sjevernom Makedonijom, Pisonero napominje da je zvanično otvaranje pristupnih pregovora ključni prioritet za EU i Severnu Makedoniju, kako je istaknuto tokom samita u Zagrebu.

“Države članice još nijesu postigle konsenzus o nacrtu pregovaračkog okvira sa Sjevernom Makedonijom. Ali perspektiva integracije u EU ostaje jasna i nesporna”, zaključila je Pisonero.

Vladimir Bilčik, šef delegacije Evropskog parlamenta za Crnu Goru i izvjestilac za Srbiju, upitan da prokomentariše princip po kojem zemlje članice ucjenjuju kandidate za postizanje sopstvenih političkih ciljeva, kaže da bilateralni sporovi ne bi trebalo da budu dio procesa pristupanja EU.

“Bilateralni sporovi nijesu dio pravne tekovine EU. Međutim, regionalna saradnja i pomirenje su važni u procesu pristupanja, stoga mora postojati ravnoteža između ova dva pristupa susjedskim odnosima“, rekao je Bilčik za Eurokaz.

Istorija Evrope je, kako navodi Bilčik, isprepletena, a susjedi često raspravljaju o svojim prošlim odnosima i iskustvu.

„To su osjetljiva pitanja. Vjerujem da je važno konstruktivno gledati u budućnost koja je, u slučaju Sjeverne Makedonije, nesporno evropska“, ističe on.

Bilčik je, kako kaže, zajedno sa drugim kolegama u Evropskom parlamentu pozvao Savjet EU da što prije otvori pregovore sa Sjevernom Makedonijom.

„Očekujem da će sve države članice pokazati jasnu političku volju i stratešku posvećenost evropskoj budućnosti Zapadnog Balkana i to će učiniti odobravanjem pregovaračkih okvira za Sjevernu Makedoniju i Albaniju i započinjanjem pregovora o pridruživanju“, zaključio je Bilčik.

Za Andreju Stojkovskog, izvršnog direktor Prespa Instituta, vodeće tink tenk organizacije u Sjevernoj Makedoniji, ovakav potez Sofiije jasan je vid političke ucjene. To, kako ističe, nije čin prijateljstva i definitivno nije evropski, jer se protivi osnovnim vrijednostima.

„Objašnjavajući svoj problem, Bugarska citira Sporazum o prijateljstvu, ali ukazuje na pitanja istorije, jezika, identiteta itd… Dok istovremeno pokušava da promijeni sopstvenu istoriju ili istorijsku ulogu. Prošlo je 29 godina od kako je Sjeverna Makedonija postala nezavisna. Uvijek smo pristupanje EU smatrali strateškim ciljem. Bilo je to 2005. godine kada smo dobili status zemlje kandidata i pružena nam je prva šansa za otvaranje pregovora o pridruživanju 2009. godine“, navodi Stojkovski za Eurokaz.

Za Sjevernu Makedoniju je evropski put, dug i gorak proces.

„Uslovljavanje otvaranja pristupnih pregovora prihvatanjem bugarskog razumijevanja istorije ili našeg jezika potpuno je suprotno pravu na samoopredjeljenje i školski je primjer političke ucjene“, ocjenjuje Stojkovski.

Stojkovski smatra da je proširenje EU i stvarni proces pristupanja trenutak kada i sama EU, kao i države članice imaju najveću prednost u vršenju pritisaka i osiguranju efikasne promjene politike u zemlji koja pristupa. Istorija nam, kako kaže Stojkovski, govori da je to uvijek bio slučaj.

„Međutim, u prošlosti su ti pritisci obično bili na politike i reforme u okviru procesa pristupanja. Uvijek su uključivali bilateralni aspekt, ali proces pristupanja nikada nije zloupotrebljavan zbog poravnavanja starih rezultata i rješavanja bilateralnih sporova“, ističe Stojkovski.

Govoreći o pitanju Bugarske i Sjeverne Makedonije, Stojkovski ističe da to nije problem EU i ne može biti sukob zemalja koje sebe žele nazvati evropskim ili demokratskim.

“Da bi bilo jasno – jedno je imati opipljiv bilateralni sukob, kao na primjer granično pitanje. Sasvim je druga stvar imati sukob u istoriji ili identitetu. EU već dugo govori o svojoj politici proširenja kao o objektivnoj i poštenoj politici, dok neke države članice, poput Holandije, na primjer, uvijek promovišu pristup „Strogog i poštenog”. Ono čemu svjeočimo u poslednje vrijeme je proces balkanizacije proširenja EU i stalna zloupotreba članstva u EU radi postizanja njihovih interesa. Ono što je Bugarska učinila Sjevernoj Makedoniji, i da budem iskren, proširenju EU u cjelini nije ni evropsko, ni pošteno“, zaključio je Stojkovski, dodajući da je to dokaz da ne postoje stalni prijatelji, već samo stalni interesi.

Send this to a friend