Crnoj Gori neophodna evropska pomoć

Iskreno želim i nadam se da će zemlje Zapadnog Balkana tokom aktuelne krize još više prepoznati potrebu za boljom susjedskom saradnjom, u cilju unapređenja dobrobiti svojih ljudi, kazao je u intervjuu za Dan nerezidentni ambasador Belgije u Crnoj Gori Konrad Adam.

Kakva je sada situacija u Belgiji u vezi sa širenjem virusa korona, je li najgore prošlo?

ADAM: Belgija je, relativno govoreći, jedna od zemalja koje su bile najteže pogođene brojem smrtnih slučajeva u poređenju sa ukupnim stanovništvom. Najnovije brojke pokazuju, međutim, da su stroge mjere zatvaranja preduzete prije skoro mjesec dana ostvarile uticaj. Sada smo blizu vrha kontaminacije opadanjem broja zaraženih, i, što je još važnije, opadajućim brojem primanja u bolnice. Očigledno je, međutim, da strategiju izlaska treba planirati vrlo pažljivo, a ljudi treba da pokažu disciplinu i nastave da se pridržavaju strogih mjera predostrožnosti, i to još neko vrijeme.

Kako ste doživjeli pojavu ove pandemije, da li je ona uzrokovala poteškoće u vašem svakodnevnom radu?

ADAM: Od ponedjeljka, 10. marta, naša ambasada radi „od kuće”. Naše konzularne i diplomatske aktivnosti bile su fokusirane na pomaganje preostalim belgijskim državljanima, kako u Crnoj Gori, tako i u Srbiji, da se vrate u Belgiju. Lokalno osoblje radi od kuće, dok su naša tri službenika u stalnom kontaktu takođe sa drugim diplomatskim predstavništvima i ministarstvima spoljnih poslova, koja su zaista sarađivala. Želio bih da iskoristim ovu priliku da se srdačno zahvalim crnogorskim vlastima na pomoći u našim aktivnostima povratka naših državljana.

Naravno, ova pandemija blokira naše normalne diplomatske aktivnosti. Video-konferencije ne mogu zaista zamijeniti stvarne svakodnevne ljudske kontakte sa zvaničnicima, civilnim društvom i širom javnošću. Već se radujem danu kada ćemo moći nastaviti normalan rad i zajednički istražiti načine prevazilaženja katastrofalnih socijalnih i ekonomskih posledica ove krize.

Da li vjerujete da su jedinstvo i solidarnost pokazani dovoljno u ovom teškom vremenu?

ADAM: Belgijski zvanični grb kaže „Snaga je u jedinstvu”. Ovaj koncept više nego ikad važi za našu zemlju, za Evropsku uniju iznutra, ali i za način na koji će Unija sarađivati sa svojim partnerima. Crna Gora, buduća država članica EU, definitivno je jedan od naših prijatelja koji je u stanju potrebe, i to zahtijeva našu stalnu pažnju i čvrstu pomoć. Ova solidarnost EU je postala evidentna u poslednjih par dana. Nedavno je Evropska komisija objavila saopštenje u vezi sa svojim globalnim odgovorom na pandemiju virusa korona. Preko 700 miliona eura u okviru ovog napora će otići u region zapadnog Balkana.

Zajedno sa šefom delegacije EU i ambasadorima svih država članica EU dali smo ranije ove sedmice izjavu u kojoj preciziramo našu podršku crnogorskim naporima u borbi protiv virusa i njegovih pogubnih posledica- pored neposredne podrške u iznosu od tri miliona i 12,45 miliona strukturalne pomoći koju EU godinama daje zdravstvenom sektoru, dodatnih 50 miliona biće mobilizovano za ublažavanje socijalno-ekonomskog uticaja krize. Takođe, angažujemo se da Crna Gora učestvuje u nekim od postojećih mehanizama saradnje EU, kao što je zajednička nabavka medicinskog materijala.

Na međunarodnom planu, početna zaštitna reakcija, na primjer, odražena u zahtjevima za medicinsku i zaštitnu opremu, stvara mjesta za više solidarnosti i kolektivnog pristupa u borbi protiv neprijatelja koji ne zna nikakve granice. Moja iskrena želja i nada je da će zemlje Zapadnog Balkana tokom ove krize još više prepoznati potrebu za boljom susjedskom saradnjom, u cilju unapređenja dobrobiti svojih ljudi. To bi bio najbolji način da se ta kriza pretvori u priliku za boljitak.

Kako vidite odgovor institucija na Zapadnom Balkanu na pojavu virusa korona, jesu li preduzete sve potrebne mjere?

ADAM: Pošteno je reći da smo se svi nekako iznenadili brzinom kojom je ova bolest uticala na naš život i naša društva, uz destabilizirajući učinak na način na koji se družimo i komuniciramo, te na način na koji radimo. Nivo spremnosti, a naročito u našem zdravstvenom sistemu, takođe na Balkanu, očigledno nije bio adekvatan da bi odmah mogao da apsorbuje šok tako gigantske dimenzije. Upravo u tim trenucima, jake demokratske institucije će pokazati svoju otpornost i mobilizovati potrebnu energiju za kolektivno izdržavanje ove svojevrsne oluje. Na državnom nivou, imam utisak da Nacionalno koordinaciono tijelo koje su osnovale crnogorske vlasti dobro funkcioniše u ovim teškim okolnostima.