Deset do Osam – Ko je Veći Srbin?

Dobro jutro. Čitate dnevni kontekstualni prikaz vijesti koje su obilježile jučerašnji dan.

Uređuje: Ljubomir Filipović, analitičar CDM-a

Da budete u toku 24 sata pridružite nam se na Viberu klikom na ovaj link.

Ko je Veći Srbin?

Ovo je suština i ishodište svake političke rasprave između Demokrata i Zdravka Krivokapića sa jedne,  i DF-a, SNP-a i Miodraga Lekića sa druge strane. Juče su ove dvije strane razmijenile jedno deset otrovnih strjelica na ovu temu. Dok DF tabloidno napada Demokrate da su izdale kosovski amanet donacijom vakcina Kosovskim snagama bezbjednosti, Demokrate predlažu da se Njegošev dan rođenja proglasi za državni praznik. Kad DF, Dodik i srpske vlasti iz Beograda sinhrono napadnu Demokrate, Demokrate odgovaraju dugim referatima koji mogu da se prepričaju jednim pitanjem koje oni postavljaju srpskim liderima “a što ste vi uradili za srpski narod”. I to tako ide u beskonačan krug. Jedni druge hrane kreirajući neiscrpni peprpetuum mobile koji će trajati sve do kampanje za izbore ili pomirenja za bogatom trpezom kod srpskog mitropolita Joanikija.

Još se nadgornjavaju i upiru prstom jedni u druge optužujući se međusobno za saradnju sa DPS-om, DF je u početku imao zamajac jer su smijenili Leposavića uz pomoć DPS-a, a sada se zbog bojkota malo osilio i premijer i Demokrate, pa napadaju DF da želi da izazove izbore sa DPS. DF to ne negira, i kaže: ili novi premijer ili izbori do kojih će dovesti prelazna vlada. Joković sada vjeruje u dijalog, a Miodrag Lekić kritikuje premijera zbog kritika upućenih Srbiji. Izgleda da se bivši ministar i ambasador vratio svojim pozicijama iz 1999. godine.

URA potpuno stoji sa strane, i pravi se mrtva, čekajući da šefovi sve riješe između sebe.

Dok njima (a i nama) tako dani prolaze u ovom nadgornjavanju, prošlo je dvjesta dana vlade, čiji su rezultati jako skromni, pa skoro i nikakvi. Sem kad su uljebljivanja u pitanju. Kolega Miraš Dušević uradio je analizu učinjenog koju možete pročitati ovdje.

Evropska perspektiva

Premijer je u Luksemburgu učestvovao na Međuvladinoj konferenciji o pridruživanju Crne Gore Evropskoj uniji. Da je ova vlada bez vizije, i da nema volje ni znanja da se ozbiljno posveti integraciji u EU, konstatovali smo odavno. Kakav je pogled parlamentarne opozicije, i što oni Vladi najviše zamjeraju, najbolje je pročitati u tekstu šefa kabineta predsjednika Crne Gore, Miodraga Radovića.

Čišćenje administracije

Već duže vrijeme govorim da postoji način da čak i ova i ovakva Vlada prestane da izaziva podjele u društvu. I moram priznati da je pokrenut mehanizam čišćenja od ekstremnih kadrova poput Leposavića, Vukovića, Milonjića i sličnih. Evo sada se i po dubini čiste Leposavićevi puleni. Međutim tu ostaje veliki broj ljudi koji na dnevnom nivou na različite načine provociraju veliki dio javnosti Crne Gore, izjavama, postupcima i politikama. Vesna Bratić, Stijović, rektor Univerziteta Božović, DF-ovi kadrovi na čelu Nacionalnih parkova, Elektroprivrede izazivaju da jedan dio Crnogoraca izlaz vidi u ekstremnom ponašanju.

Naučeni litijama prošle godine, naučeni primjerima da se nasilje kao ono ispred hrama prema feministkinjama ne kažnjava, mnogi ljudi misle da je upravo takvo ponašanje rješenje.

Niko nema ništa protiv da Srbi budu dio vlade pa da budu i na njenom čelu, ali ne može na čelu vlade biti onaj koji svakodnevno vrijeđa i ponižava bilo koju grupu u društvu. I osim toga, otvoreno sprovodi agendu urušavanja crnogorskih institucija. Milan Knežević na primjer, šef parlamentarnog odbora za odbranu i bezbjednost na televiziji u Srbiji, govori o Srbiji i o njenoj reprezentaciji kao svojoj.

Jedna kritika i jednom broju Crnogoraca koji ovih dana možda i ne znajući o kome se radi, u Prkačinu i Bujancu iz Hrvatske vide najbolji otpor prema četništvu kojim smo bombardovani svakog dana. Ne možemo se od četnika braniti ustašama, to neka nam bude jasno. Ako se ta dva čovjeka pojave na Cetinju, to će biti uspjeh velikosrpske politike i svih onih koji promovišu priču o dva ekstremizma. Ne može se biti ujedno i antifašista i stajati rame uz rame sa ovakvim ljudima.

Dijalog vlasti i opozicije

Bez dijaloga vlasti i opozicije nema izlaska iz institucionalne krize, i dobro je što je zakazan sastanak za 6. jul da vidimo što ćemo sa pravosuđem. Vidim da je SDP prvi prihvatio poziv šefa parlamenta, i to nije loše.

Ipak, dok se jedni trude da kreiraju dijalog, vicepremijer sa svojom retorikom budi strasti u samom pravosuđu, a onda i stvara otpor kod opozicije. Juče se opet svađao sa tužiocima, na šta su mu odgovorili iz Tužilačkog savjeta.

Toliko za danas. Čitamo se sjutra u isto vrijeme i na istom mjestu.