Đonović: Njegovali smo korov posijan 1918. pa nam sad Risto sastavlja Vladu

Piše

Ranko Đonović

Više puta od završenih izbora 2020. godine u Crnoj Gori čelni ljudi male političke pameti i velikog velikosrpskog naboja, koristoljupci i vlastoljupci, priprijetili su neistomišljenicima da pripaze šta rade i koga brane, jer oni su, konačno, osvojili vlast.

Baš zato evo hitam da se kod njih što prije i što više zadužim, ne pitajući za cijenu tog zaduženja, rok vraćanja i kamate koje mogu odrediti po vlastitoj volji. Ništa novo, sve smo to viđeli i preživjeli devedesetih godina. Branili smo crnogorsku slobodu, nezavisnost, čast i dostojanstvo, borili se za njen evropski put. I to radimo i danas, radićemo i sjutra. A vi, gospodo, nastavljate da i dalje radite protiv nas i vas, za tuđe interese i protiv Crne Gore, ako je vjerovati vašoj predizbornoj kampanji.

PREŽIVJEĆE CRNA, GORA I ZLO DOMAĆE

Pri tom i takvom vašem poslu ne zaboravite da je država Crna Gora u dugoj slobodarskoj istoriji prošla kroz devet krugova pakla i sve ih preživjela. Posljednji deveti krug je ona „bratska” srpska okupacija iz 1918. godine, koja je bila najbolnija i najteža. Znamo zašto najbolnija, a najteža zato što je pored vojne krvave okupacije, ništa manje okrutno izvršena i mentalna okupacija, čije posljedice osjećamo i danas.

Uspjeli su to garnirajući crnogorski srednjovjekovni romantizam sa danonoćnim metodama poznatim iz „noći dugih noževa”. Svemu tome Crna Gora je odoljela i, kao što znamo, preživjela je i Nemanje i Bonaparte i Murate i Hitlere… Svi dođoše i minuše, pa će Crna Gora preživjeti i u 21. vijeku amfilohijevce, vučićevce i miškoperovićevce. Ovi posljednji su najslikovitija potvrda onoga što se zove zlo domaće. Oni zajedno, ruku pod ruku, moraju da znaju da Crnoj Gori ne mogu ništa, jer oni su ipak danas samo blijeda replika zla iz nekog od paklenih krugova.

Mnogi tekstovi koje čitam ovih dana bave se uzrocima i posljedicama ovakvog izbornog rezultata. Najčešće su netačni, jer ne sagledavaju realnosti političkih prilika i refleksiju istorijskog nasljeđa na današnje stanje u Crnoj Gori. Analize koje zaslužuju poštovanje su one koje možemo pročitati ili čuti od uvaženih doktora nauka: Alekseja Kišjuhasa, Milivoja Bešlina, Milenka Perovića, Adnana Čirgića, Latinke Perović, Danijela Servera, Majkla Halcela i drugih obaviještenih i pametnih ljudi. To što se tako nešto sporo prima u našem društvu, pored drugih razloga, svakako je i onaj korov koji je posijan 1918. godine, pa umjesto da ga trijebimo, mi smo ga njegovali, redovno zalivali i đubrili. A da mi imamo odlično domaće đubrivo, ne treba nikome dokazivati.

A što smo, uistinu, imali u ovom međuizbornom ciklusu 2016 2020. i čime je obilježena potonja izborna kampanja? Ovo što slijedi važi samo za one kojima činjenice imaju značaj za razumijevanje određenog događaja ili procesa:

Izborna kampanja 2020. počela je na dan izbora 2016. godine, kada je otkriven i zaustavljen pokušaj nasilne promjene vlasti u Crnoj Gori. Nikakav razlog za taj pokušaj ne postoji kao bitan, sem postepenog uklanjanja države Crne Gore za interese Srbije i Rusije. Uostalom, zato su ove dvije države vrlo transparentno zaštitile, onoliko koliko su mogle, sa najviših državnih funkcija, učesnike u ovom terorističkom napadu na Crnu Goru. Zaštitili su ih od ruke pravde.

– Čitavo ovo vrijeme (četiri godine) vrlo agresivno Crna Gora je medijski kolonijalizovana od Srbije i to od onih medija koje kontroliše srpska vlast. A to znači gotovo svi. Jedino i najjače oružje tih medija je njeno „veličanstvo” laž. Na hiljade primjera postoje za ovu tvrdnju. Uostalom, dovoljno je pogledati bilo koju crnogorsku trafiku, te samo letimično preći preko naslova izložene štampe. Ko i malo drži do vlastite časti i poštuje slobodarsku borbu naših predaka mora osjetiti gađenje od onoga što zagađuje medijski prostor Crne Gore.

– Sasvim otvoreno srpski zvaničnici daju izjave protiv Crne Gore, podržavaju velikosrpsku (anticrnogorsku) opoziciju u našoj državi. Na smjenu to rade ministri, ali i premijerka i predsjednik Vučić. Svakodnevni gosti srpskih televizija su oni pojedinci koji otvoreno vrijeđaju, na najgrublji način, crnogorsku državu, narod, kulturu, istoriju, zdravstvo… A urednici tih emisija često su gori od svojih gostiju. Ponekad se čak traži da Srbija pokrene tenkove prema crnogorskim granicama. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kaže da je finansirao velikosrpsku opoziciju u Crnoj Gori, te da će to raditi i dalje i češće i više. Naročito je, kaže on, zainteresovan za popis stanovništva u Crnoj Gori iduće godine, čime nagovještava da želi mijenjati nacionalni identitet Crnogoraca. Da podsjetimo, u Srbiji su za posljednjih deset godina Crnogorci sa 138. 000 pali na 35.000, dok su u Crnoj Gori Srbi u posljednjih pedeset godina uvijek bili ispod 10 procenata, a sad ih ima blizu 30 odsto. I pored te činjenice, stalno se žale kako su njihova nacionalna prava ugrožena, a zapravo je potpuno obrnuto.

– Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori stala je na čelo četničke falange u agitaciji i borbi protiv Crne Gore. Ona je to uvijek i radila, ali sada vrlo javno. Zapravo, sve tri kolone koje će da formiraju vlast u funkciji su četničkih ciljeva, pri čemu mali Dritan predstavlja prvog Albanca upregnutog u četnički trojac. Dok je to od malog Bečića očekivano, koliko god se prikrivao iza gađanskog. Prof. dr Zdravko Krivokapić je sa svim svojim zvanjima i znanjima, kao njihov predvodnik, stao uz Amfilohijevu mantiju i tamo, nažalost, ne može prevazići nivo potrčka Rista Ćirovog. Možda je Krivokapić u profesiji veoma ugledan, ali će političkim angažmanom samo nauditi tom ugledu. Sem originalnog prostakluka, koje se izjednačava sa elementarnim kućnim nevaspitanjem, prethodna dvojica pripravnika nijesu nam ništa ponudila, bez da im vjerujemo na riječ da su pošteni, i neviđenu mržnju prema DPSu i crnogorskom predsjedniku. Srpska crkva je prva crkva u modernoj istoriji koja je izašla na izbore sa svojim kandidatima, kako na čelu DF-a, tako i u drugim političkim strankama. Nije teško uočiti da su Bogu pretpostavili četničku ideologiju. Zato to i nije crkva već politička organizacija.

BEŠČAŠĆE VIJESTI

I imamo medijski koncern „Vijesti” koji, s političkim informacijama učestvuje u utakmici besčašća sa srpskim tabloidima. Dakle, takmičenje u većoj količini laži, falsifikata i prostakluka. Sve to da bi srušili Mila Đukanovića i DPS, a ako sruše i Crnu Goru to se njih i ne tiče. Očigledno je da ih vodi mržnja i zloba, ali naravno i džepovi par njih, što im nikad nije bilo strano. Druge zaposlene u „Vijestima” drže na okupu za sitne džeparce. Pitanje je kad će im biti dosta, imaju li zaista mjere?

Od svih prvih jurišnika i pitomaca u vilajetu Miodraga Miška Perovića vrijedi pomenuti samo jednog i to njega. Svi ostali čelnici u ovom koncernu za mene su bašibozluk i nijesu vrijedni pomena. Osim, možda, Željka Ivanovića, koji bi mogao biti predvodnik bašibozluka. Miodrag Perović je čovjek koji je poništio sve što je radio početkom devedesetih, iako je i tada za sve imao dobar motiv i lični račun. To znaju mnogi iz njegovog okruženja. I nije samo poništio ono što je dobro radio u nekada korektnom neđeljniku „Monitor” iz tog vremena, nego je pošao mnogo niže. Kada se profesoru matematike sve sabere i oduzme, ne ostane ništa, sem, po mom kriterijumu, bruka.

Još jedan čovjek zaslužuje da mu se ovdje pomene ime. To je gospodin Žarko Rakčević, koji se izgubio sa javne scene, ali bi se prema ovim bitnim trenucima za Crnu Goru morao odrediti kao čovjek. Vrijedi ga podsjetiti da je sve tajkune ili ljude koji su došli do novca prije dvadesetak godina nazivao koritarima. Moram, ipak, postaviti par pitanja, na koja bi pored njega mogao odgovoriti i profesor Miodrag Perović. Kako se danas osjećaju kad ispred sebe imaju i gledaju prepuno vlastito korito, koje se mjeri desetinama miliona, ako ne i više, koliko bi im bilo duboko korito da su bili vlast, kad su to napravili iz opozicionih redova? Pošto su njih dvojica formirali pokret URA i doveli Dritana Abazovića, za koga Rakčević reče da je nacionalno bogatstvo Crne Gore, ostaje da im predložimo da ga angažuju u svojim firmama, ne bi li ih dodatno obogatio.

I još puno razloga bi se moglo navesti koji su uticali manje ili više na ovakav izborni rezultat, na prvi pogled loš po Crnu Goru. Uvjeren sam, ipak, samo na prvi pogled.

EVROPA ĆUTALA NA BESPRIZORNO MIJEŠANJE SRBIJE

Izgleda malo nevjerovatno i mnogo nekorektno ponašanje predstavnika Evrope tokom ovog izbornog procesa u Crnoj Gori, iz bilo kog ugla gledano. Kako to da nijedan evropski predstavnik nije vidio najdirektnije beskrupulozno miješanje Srbije u izborni proces u Crnoj Gori i u unutrašnja pitanja Crne Gore, bilo da je riječ o novcu, medijima, politici i sve što iz Srbije utiče i mijenja izbornu volju građana Crne Gore.

Primjedbe koje su saopštili u vezi sa aktuelnom vlašću u izbornom procesu su toliko minorne da ih nećemo ni komentarisati. Takođe, moramo se zapitati zašto ta ista Evropa pomaže one koji rade protiv evropskih interesa, kao neke NVO i političke stranke iz Crne Gore koje su protiv Evrope i ne vide miješanje susjedne države Srbije? Možda je Evropa, na neki način, umorna od Crne Gore i od njenih susjeda. Prilično sam siguran da će nova vlast zadati Evropi dodatne probleme.

I zaista znamo li ko je pobijedio na ovim izborima u Crnoj Gori, ne po liderima izbornih lista ili njihovim nazivima, već suštinski. To bi se moglo i ovako posmatrati:

– Ostaci četničkog pokreta i anticrnogorski pokret u Crnoj Gori

– Srpska pravoslavna crkva, četničkog i anticrnogorskog programa

– Predstavnici ruskih interesa

– Predstavnici srpskih interesa (Srbije)

– Predstavnici „Vijesti” (Dritan)

-CRNOGORSKA MLADOST POSLALA PORUKU

Izvjesno je da je postojeća vlast na kulturan i demokratski način priznala rezultate izbora. Dakle, nema govora o diktaturi, a nijesam siguran da će buduća vlast postupiti jednako kada bude trebalo da ode. Ni petnaest dana nakon izbora, koliko god se trudili, i dalje ne znamo da li će većinski dio opozicije sprovoditi svoj program koji su obećali glasačima ili DPS-ov program koji su prije neki dan pretočili u sporazum. Riječ je o dva suštinski suprotstavljena progama, zbog kojih će potpisnici morati nekoga da slažu.

Snaga ideje o održivosti crnogorskog državnog i nacionalnog identiteta traje više od hiljadu godina. Tako će i ostati. Potvrdila su to dva skupa održana u septembru na Cetinju i u Podgorici, sjajni govori Nemanje Batrićevića, Predraga Vušurovića i drugih, a posebno crnogorska mladost koja je masovnim prisustvom pokazala da Crna Gora ima na koga da računa i u budućnosti.