Đukanović: Ovo je zemlja heroja, dostojna žrtava pregnuća i ostvarenja naših predaka

Crna Gora slavi 13. jul 1941. i 13. jul 1878. dostojna žrtava pregnuća i ostvarenja naših predaka, kazao je predsjednik Milo Đukanović na Akademiji povodom Dana državnosti i dana ustanka crnogorskog naroda. Ističe da su državna politika Crne Gore, sistem vrijednosti koje usvajamo, i uspjesi koje nižemo i na unutrašnjem i na međunarodnom planu, čvrsto utemeljeni na civilizacijskim tekovinama antifašizma.

“Trinaesti jul 1941. godine je najveći datum burne slobodarske Crne Gore. Uz njega jubilarno stoji još jedan slavni 13. jul – kada je prije 140 godine na Berlinskom kongresu potvrđeno međunarodno državno priznanje utemeljeno 20 godina ranije slavnom bitkom na Grahovcu. Ponosni na istorijski podvig naše generacije na referendumu 2006. na kojem smo kroz demokratsku bitku obnovili državu i doprinijeli očuvanju tradicionalnih vrijednosti, slobode, časti i nacionalnog dostojanstva. Danas slavimo 13. jul 1941. i 13. jul 1878. dostojni žrtava pregnuća i ostvarenja naših predaka”, kazao je Đukanović.

<<<Crna Gora slavi Dan državnosti-13. jul<<<

Podsjeća da su na poziv Komunističke partije Jugoslavije od 4. jula 1941. i odlukom delegata CK KPJ Milovana Đilasa i Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru – političkog sekretara Boža Ljumovića i organizacionog sekretara Blaža Jovanovića – u zoru 13. jula 1941. planule prve ustaničke puške na Virpazaru i na Čevu, a za njima neustrašivo ustala je cijela Crna Gora.

“Za samo nekoliko dana pod oružjem se našlo oko 32 000 ustanika; italijanske fašističke okupacione trupe bile su iznenađene i razbijene, a dvije trećine Crne Gore oslobođeno. Evropa je klečala pod hitlerovskom čizmom, dok su tog istog jutra, 13. jula 1941, njemačke, elitne armije zaposijedale ruski strateški grad Smolensk, na pravcu jurišnog udara prema Moskvi i Lenjingradu”, podsjeća Đukanović.

Trinaestojulski ustanak 1941. je po mnogo čemu bio jedinstven.

“To je prvi antifašistički ustanak u nacistički zgaženoj Evropi. On je i po svojoj masovnosti bio bez premca, praktično u jednom trenu digla se sva Crna Gora. U crnogorskom trinaestojulskom stroju, rame uz rame, stajali su i sinovi i očevi i đedovi; i ratnici sa Mojkovca, i njihovi sinovi, i unuci. Takav opštenarodni bunt uzdigao je ime i ugled Crne Gore na najviši nivo u njenoj istoriji. Ustanak je munjevito odjeknuo ne samo Balkanom, nego Evropom i svijetom. Radio Moskva se oglasio 16. jula 1941: “Crnogorci nikada neće biti robovi!”, podsjeća Đukanović.

Kako je naglaso, 13. jula 1941. herojski je ustao cio crnogorski narod, na prvom mjestu njegova neustrašiva mladost.

“Ali ne samo da bi slomili okove okupatora, nego i da bi zbacili ponižavajući jaram Podgoričke skupštine 1918. Zato, nakon 100 godina od tih nelegalnih i nelegitimnih odluka, možemo reći da je Trinaestojulski ustanak 1941. za crnogorski narod imao karakter akcije dvostrukog oslobođenja i dvostruke pobjede nacionalnog dostojanstva”, kazao je Đukanović.

Ove godine navršava se i 75 godina od najodsudnijih bitaka crnogorskih i jugoslovenskih antifašista – na Neretvi i na Sutjesci.

“U toj epopeji 1943. glavnina partizanskih snaga sa Vrhovnim štabom, pod borbenim maršem od Bosanske krajine do klisura Pive i visova Durmitora –u neravnopravnom odnosu: jedan prema šest neprijateljskih vojnika – pregrmljela je pakao fašističkih obruča Neretve i Sutjeske. “Ni jedan čovjek sposoban za vojnu službu ne smije živ da napusti obruč” – glasila je jedina njemačka komanda. Da bi se, najzad, “ovi neustrašivi gerilci”, kako ih je imenovao Vinston Čerčil, i pored teških gubitaka, probili natrag u Bosansku krajinu… I da bi 29. novembra 1943. u Jajcu trijumfalno proglasili jugoslovensku federalnu republiku i legitimisali svoju antifašističku Vladu”, kazao je Đukanović.

Prema njegovim riječima, antifašizam je ona istorijska poluga, ili poluga istorije, bez koje ne bi bilo ni društvenog preporoda, ni državne obnove Crne Gore u 20. i 21. vijeku.

“Antifašizam je prvi, fundamentalni uslov i postojanja i opstanka Crne Gore. Tamo su i crnogorski ostvareni NATO, i crnogorski buduća Evropska unija”, jasan je Đukanović.

Crna Gora će, poručuje on, sa još snažijom ambicijom i obogaćenom energijom produbljivati reformske i evropske pristupne procese.

“Ne da bi time ugodila bilo kome, nego prije svega u svom državnom interesu, u interesu svojih građana i svoje budućnosti. Utoliko prije što se Crna Gora više ne nalazi pred vizijom. Ona već uveliko živi svoju viziju, iako još nedovoljno opredmećenu. Crna Gora prvi put živi viziju moderne i demokratske, sekularne i građanske, mediteranske i evropske države. Niko je geografski ne može izmjestiti, tako da ni Crna Gora neće nigdje sa turbuletnog Balkana: ali hoće crnogorsku državnu i društvenu egzistenciju na – nebalkanski način”, naveo je Đukanović.

Čvrsto je uvjeren u taj epohalni preobražaj i rezultat evropske Crne Gore.

“Sa ovog antifašističkog biljega, s najvišim pijetetom klanjam se sjenima trinaestojulskih besmrtnika, heroja i neznanih junaka, podvižnika Neretve i Sutjeske, i svih drugih crnogorskih odsudnih bitaka, ali i crnogorskim graditeljima, prosvetiteljima i državnicima, svim pregaocima koji su Crnu Goru branili, čuvali i uzdizali. Svim građanima Crne Gore – uz odlučnost da činimo nerazrušivim temelj crnogorskog postojanja i Crne Gore – čestitam ovaj naš veliki praznik! Nek je vječna Crna Gora!”, poručio je predsjednik.

S.Đukanović