EU se neće odreći politike proširenja

Ivana Koprivica

Crna Gora, kao članica NATO, nema rezervnu agendu. Vjerujemo da je perspektiva članstva u EU ključni pokretač reformi, garant stabilnosti, demokratije, daljeg ekonomskog razvoja i konkurentnosti našeg regiona. Zato učlanjenje u Evropsku uniju predstavlja za nas glavni spoljnopolitički i strateški cilj kojem ne vidimo alternativu kazao je, u intervjuu Pobjedi, Srđan Darmanović, ministar vanjskih poslova Crne Gore.

Darmanović je poručio da teško može zamisliti da će se EU odreći svoje najuspješnije politike politike proširenja. Kazao je da zemlje kandidati moraju pokazati da su sposobne da svoja društva reformišu u skladu sa evropskim standardima, ali i EU mora da zna šta hoće i da to demonstrira jasnom politikom na Zapadnom Balkanu.

POBJEDA: Francuski predsjednik Emanuel Makron nedavno je konstatovao da sada nije trenutak da se govori o proširenju EU državama sa Zapadnog Balkana, jer ni same članice Unije ne mogu da se usaglase. Mnogi su tu izjavu protumačili trenutnim nezadovoljstvom francuskog predsjednika izborom čelnika EU, ali neminovno je to loša poruka za Zapadni Balkan. Da lije to i najava da će se definitivno odgoditi proces proširenja?

DARMANOVIĆ: Predsjednik Makron je ovu izjavu zaista dao u jednom specifičnom momentu, kada je izgledalo da su lideri EU, usljed sopstvenih neslaganja, dosta daleko od izbora nosilaca najviših dužnosti u Uniji. U tom smislu, sasvim je moguće da je izjava bila izraz određene rezignacije, ali i svojevrsni pritisak na partnere, kako bi se izbor čelnih ljudi EU ubrzao.

Opet, francuski predsjednik je u više navrata, gotovo od početka mandata, izražavao svoje viđenje da je, nakon Bregzita, neophodna reforma same Unije i da ona mora imati prioritet u odnosu na politiku proširenja. Samim tim, njegova izjava nije samo taktičke prirode, već odražava i određena šira uvjerenja. Samo se po sebi razumije da se stav Francuske mora uzeti sa dužnom pažnjom. Osim toga, još nekoliko zemalja članica Eu nije daleko od ovakvog promišljanja stvari.

Da li kao posljedica ovakvog pristupa ili raznih drugih razloga, može se konstatovati da, do sada, u 2019. nije bilo značajnijih rezultata u politici proširenja. Odluka o otvaranju pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom odgođena je sa neizvjesnim ishodom; Crna Gora nije dobila zeleno svjetlo za otvaranje posljednjeg pregovaračkog poglavlja; Srbija je uspjela da otvori samo jedno poglavlje; kandidatski status BiH ostaje i dalje tema za raspravu; nema vizne liberalizacije za Kosovo…

Sa druge strane, imamo ohrabrujući rezultat evropskih izbora. Otprilike dvije trećine Evropskog parlamenta čine partije jasnog proevropskog usmjerenja, a ideja ujedinjene Evrope podrazumijeva i proširenje Unije na Zapadni Balkan. Vjerujemo da će ovo biti i pristup nove Evropske komisije. Pa, ipak, uvjerenja nijesu dovoljna.

Isto kao što mi, zemlje kandidati, moramo u praksi pokazati da smo sposobni da svoja društva reformišemo u skladu sa evropskim standardima, tako i EU mora da zna šta hoće i da to demonstrira jasnom politikom na Zapadnom Balkanu. Ako bi u EU vis-a-vis politike proširenja prevladao drugačiji pristup od onoga formulisanog još od Soluna, pa do Strategije 2018, zemlje Zapadnog Balkana bi morale to da znaju i da se prema tome adekvatno postave.

Stvari, ipak, treba pogledati i u nešto širem kontekstu. Ovo nije prvi put da se Unija suočava sa dilemom unutrašnje reforme ili proširenje. Novija istorija je pokazala da su, uprkos debatama na ovu temu, oba ova procesa uvijek tekla paralelno. Reforma Unije je bila konstantna, gotovo kao neprekinuti proces, isto kao što je konstantna bila i politika proširenja.

Ovi se procesi nijesu međusobno sukobljavali i uslovljavali, tako da se npr. najveće proširenje ono iz 2004 dogodilo zapravo u jeku tadašnje debate o reformi EU. Vjerujemo, a to je stav i ubjedljive većine članica EU, da proces konsolidacije Unije i ovoga puta treba da ide paralelno sa procesom proširenja. Činjenica da proširenje ostaje jedan od prioriteta u aktuelnom, 12-mjesečnom programu naredne dvije predsjedavajuće države-članice (Finska i Hrvatska) je svakako ohrabrujuća.

Što se Crne Gore tiče, mi, kao članica NATO, nemamo rezervnu agendu. Vjerujemo da je perspektiva članstva u EU ključni pokretač reformi, garant stabilnosti, demokratije, daljeg ekonomskog razvoja i konkurentnosti našeg regiona. Zato učlanjenje u Evropsku uniju predstavlja za nas glavni spoljnopolitički i strateški cilj kojem ne vidimo alternativu.

Ovakvu opredijeljenost dijele i naši građani, što je potvrđeno mnogim istraživanjima javnog mnjenja. Ovdje, međutim, nije riječ samo o nama. Eventualna nesposobnost ili nedostatak volje da efikasno implementira proširenje na Zapadni Balkan, područje sa samo oko 18 miliona stanovnika, imala bi nesumnjive posljedice i po samu EU. Ne vjerujem da će se tako nešto desiti, jer mi je zaista teško da zamislim da će se EU odreći svoje najuspješnije politike politike proširenja.

POBJEDA: Kako izvjesni zastoj u procesu proširenja i posljednje poruke evropskih zvaničnika, poput ove Makronove, mogu uticati na vlasti, ali i građane država Zapadnog Balkana? Zar upravo to ne ukazuje da ulazak u EU ne zavisi isključivo od njih i reformi koje sprovedu?

DARMANOVIĆ: U tehničkom smislu, zastoj u procesu proširenja ne postoji. Zemlje koje pregovaraju za članstvo to i dalje čine, uz sprovođenje reformi i prilagođavanje evropskom pravnom poretku. U stvarnosti, stoje one činjenice o tome kako stvari izgledaju u 2019. godini kad je proširenje u pitanju. Oduvijek je bilo jasno da reformski procesi u zemljama kandidatima predstavljaju samu suštinu evropskih integracija, jer za krajnji cilj imaju dostizanje evropskih standarda u svim segmentima važnim za jedno društvo koje teži članstvu u visokom klubu kakav je EU.

Ipak, evropske integracije nijesu samo i jedino pitanje ispunjavanja kriterijuma. Na kraju krajeva, dolazimo do političkih odluka. O proširenju EU ne odlučuju komisije eksperata na osnovu čvrstih naučno postavljenih standarda, nego političari ministri vanjskih poslova, premijeri, predsjednici. A tamo gdje odlučuju lideri zemalja, političke procjene i motivi dominiraju i u tome nema ništa sporno.

Više puta sam govorio da je proces pristupanja EU dvosmjeran, odnosno da države kandidati moraju dosljedno ispunjavati svoje obaveze i dostizati visoko postavljene evropske standarde, ali isto tako je važno da postoji jasno definisana perspektiva politike proširenja. Politiku proširenja moramo posmatrati i iz ugla geopolitike, posebno imajući u vidu evidentan interes za naš region od drugih globalnih aktera, od kojih neki ne dijele vrijednosti savremenih liberalnih demokratija. U geopolitici nema vakuuma, već globalni akteri popunjavaju slobodan i neodbranjen prostor, u skladu sa svojim nacionalnim interesima. Stoga, vjerujemo da bi i naši evropski prijatelji i partneri trebalo da politiku proširenja posmatraju i iz ove perspektive.

Na primjer: eventualni stvarni zastoj u politici proširenja direktno bi podrivao proevropske vlade u našem regionu. To bi vjerovatno podstaklo snaženje evroskeptičnih, etnonacionalističkih i populističkih snaga, što, svakako, ne bi doprinosilo stabilnosti i daljoj demokratizaciji društava Zapadnog Balkana. Ne treba sumnjati da bi takav razvoj događaja naši geopolitički konkurenti u regionu znali da iskoriste.

POBJEDA: Da li je izbor Njemice Van der Lejen neki pokazatelj da će u Evropskoj komisiji i, uopšte u briselskoj birokratiji, prevagnuti snage koje se zalažu za ,,veću Evropu“?

DARMANOVIĆ: Izbor Ursule fon der Lejen, koja bi, ukoliko bude potvrđena od Evropskog parlamenta, bila prva žena na čelu Evropske komisije, interesantan je sa više aspekata. Njemačka bi, prvi put nakon 60 godina i izbora Valtera Halštajna, dobila mjesto predsjednika EK. Njeno imenovanje je snažno podržao i predsjednik Francuske Emanuel Makron. Ona je bliska saradnica njemačke kancelarke Angele Merkel, koja je jedan od glavnih zagovornika politike proširenja na Zapadni Balkan. Podsjetiću da je upravo Merkel inicirala Berlinski proces sa ciljem podrške mirnoj i demokratskoj budućnosti Zapadnog Balkana, unapređenja regionalne saradnje i povezivanja i pružanja podsticaja na putu ka EU. Kada je riječ o gospođi Van der Lejen, nesporno je da je riječ o vrlo agilnoj i energičnoj osobi, izrazito evropske i evro-atlantske orijentacije, za koju vjerujemo da posjeduje hrabrost i odlučnost da se uhvati u koštac sa mnogobrojnim izazovima s kojima se Unija danas suočava.

Očekuje se da će novi sastav Evropske komisije nastaviti da se zalaže za, kako ste je nazvali, „veću Evropu“, kao i da će ostati na liniji politike proširenja kao pouzdanog garanta stabilnosti na Zapadnom Balkanu. Ukoliko bude izabrana, radujemo se saradnji sa Ursulom van der Lejen. Kao predvodnik procesa evropskih integracija u našem regionu, Crna Gora će svakako blisko sarađivati sa njom i njenim timom.

Postoje znaci popravljanja odnosa sa Rusijom

POBJEDA: Kako sada ocjenjujete odnose Podgorice i Moskve, s obzirom na to da, nakon presude na suđenju za pokušaj terorizma 2016. godine nijesu uslijedile neke jače reakcije zvanične Rusije? Da li se može reći da ima naznaka ,,otopljavanja odnosa“ ili…

DARMANOVIĆ: Moglo bi se reći da je zaustavljen trend pogoršavanja naših odnosa koji je kulminirao u vrijeme pokušaja državnog prevrata 2016. godine i tokom 2017, u periodu našeg formalnog ulaska u NATO. Postoje i određeni simbolični znaci njihovog popravljanja tokom prethodne godine. Pozitivan signal u odnosima predstavlja dobra saradnja u oblastima turizma, avio saobraćaja, razmjena studenata, ali i neki oblici saradnje u domenu obrazovanja i kulture. Razumije se, Crna Gora slijedi politiku NATO i EU u odnosima sa zvaničnom Moskvom, pogotovo kada je riječ o globalnim bezbjednosnim pitanjima, ali to čine i druge zemlje članice ili kandidati iz evroatlantske zajednice, i ne vidimo da bi to trebalo da bude prepreka za unapređenje odnosa dvije zemlje.