Kad se počnu brisati simboli crnogorskog identiteta, što je sljedeće?

Vesna Šofranac

Prisustvujemo dezintegraciji države, prvo političkoj, potom ekonomskoj, zdravstvenoj i duhovnoj. Brišu se simboli crnogorskog identiteta, njeni vizuelni znaci. Danas je to orao sa aviona Montenegro Airlinesa, sjutra crnogorska zastava, pa grb, crkva, pa Cma Gora… Govoreći u simboličkoj ravni, umjesto orla, simbola slobodarske Crne Gore, šta nam se sprema? Ili je već negdje spremno, kaže u intervjuu Vikend novinama prof. dr Milan Marković, dekan Fakulteta političkih nauka Univerziteta Cme Gore.

Marković se osvrće naporuke koje je Savjet Evrope uputio novoj vlasti oko tužilačkih zakona, kao i na najave Vlade da mijenja Odluku o sticanju crnogorskog državljanstva prijemom i unosi nova rješenja u Zakonu o registru prebivališta i boravišta, ocjenjujući da bi brisanje iz biračkog spiska crnogorskih dižavljana u dijaspori bio zločin i sramota Cme Gore i da se to ne smije dopustiti.

Govorite o simbolima i pravite paralelu sa 1918. godinom kada je posječen brijest ispred Biljarde na Cetinju ispod kojeg se (kako su zapisali istoričari) dijelila pravda, sa uklanjanjem nekih drugih simbola, kao što je orao sa aviona Montenegroerlajnza… Zašto ovakva paralela?

MARKOVIĆ: Godine 1918. brijest ispod kojeg je kralj Nikola, tadašnji poglavar Cme Gore donosio značajne odluke, koji je na neki način bio i simbol tog vremena, posječen je u noći, krišom. Posječena je simbolika jednog vremena u kojem je Crna Gora bila nezavisna država. Danas se opet, na neki drugi način, siječe jedan od simbola Crne Gore, njena nacionalna avio-kompanija, sa prepoznatljivim znakom plavog orla, jednog od simbola slobodarske Crne Gore.

Orla, kao simbola visina i slobode, imamo na državnoj zastavi i grbu. Zašto bi se brisao taj znak, osim ako neko ne želi da skloni i svaki vizuelni identitet slobodne, nezavisne Cme Gore.

Pomalo zaboravljamo još jednu činjenicu ta je kompanija, a ne neka druga dovela u doba pandemije COVID-19 sve naše građane koji žive van granica Crne Gore kući. Hiljade ljudi je došlo, to nema cijenu. A ako ćemo i samo ekonomski da se rukovodimo, zašto gasimo firmu od koje smo mogli imati rentabilnu ili profitabilnu liniju do Beograda. Da barem novac ostane u Crnoj Gori.

Šta može biti u pozadini?

MARKOVIĆ: To je već potpuno vidljivo. Cilj je da Crna Gora i ekonomski i identitetski padne na koljena da bi se njome lakše upravljalo od strane onih koji bi došli da nas “spašavaju”.

Nekoliko puta tokom razgovora pomenuli ste da još nije završena denacifikacija nakon raspada bivše SFRJ. Na šta ste tačno mislili?

MARKOVIĆ: Prisjetimo se prvo što je denadfikacija, da je to “nastojanje i rad pobjedničkih savezničldh sila po završetku Drugog svjetskog rata da u Njemačkoj potre sve tragove Hitlerove antidemokratske i nehumane nacionalsođjalističke vladavine.” Paralelu je lako povući i izvući zakl jučak sa današnjim vremenom i dešavanjima u regionu.

Dakle, nije bilo pravog suočavanja sa prošlošću?

MARKOVIĆ: I nije. Napraviću i u ovom slučaju jednu paralelu. Za negiranje Holokausta u Njemačkoj je od 1994. uvedena kazna zatvora do pet godina. Od tada, oni koji pokušavaju da relativizuju, a pogotovu negiraju genocid nad jevrejima, dobro paze da ne kažu nešto zbog čega bi mogli da završe na sudu. To je suočavanje sa prošlošću, da bi se napravio otklon od fašizma.

Prevedeno kod nas…

MARKOVIĆ: Kod nas se, nažalost, pokušava relativizovati i negirati genocid u Srebrenici koji je neupitan odlukama Međunarodnog suda pravde.

Čini se da je u pitanju sasvim svjesna dezintegracija države. Ako imate ministra koji kaže da nije bio genocid i traži dokaze pored suda u Hagu, svaki komentar je izlišan. Taj ministar je istog dana nakon sjednice Skupštine na kojoj je to saopštio trebalo da bude razriješen dužnosti, bez obzira ko je u pitanju.

Podsjetiću na jednu staru ocjenu da”sudije u sebi moraju imati dvije vrste pretpostavki: nužno znanje, koje pretpostavlja teorijsko i praktično vladanje pravom, i moralni karakter”. Ovo bi se moralo podrazumijevati za svakog ko je nosilac odgovarajućih javnih funkcija.

Zato i kažem da bi svako morao biti razriješen dužnosti odmah kada javno sa pozicije ministra relativizuje genocid u Srebrenici, zbog čega je Crna Gora dobila poruke upozorenja od strane SAD, država članica EU, i same Evropske komisije.

Zašto se čeka sa smjenom?

MARKOVIĆ: Šta se čeka? Moguće izbori u Hereceg Novom ili temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Možda se čeka još neki zakon koji je već unaprijed pripremljen negdje drugo koji mi samo treba da usvojimo.

Vlada je najavila promjenu Odluke o sticanju crnogorskog državljanstva prijemom, koju je privremeno povukla, kao i nova rješenja u Zakonu o registru prebivališta i boravišta Kako to komentarišete?

MARKOVIĆ: Prvo da podsjetim da je nosilac suvereniteta građanin koji ima crnogorsko državljanstvo. Ukoliko bi se usvojila nova rješenja koja se najavljuju, crnogorski državljani bi bili stranci u sopstvenoj državi. Osim što je riječ o inžinjeringu koji se pravi u cilju budućih izbornih pobjeda, što je blaža varijanta, sve ovo što se najavljuje, ukoliko se ostvari, vodi nestanku Crne Gore. Ona bi bila zadržana samo kao geografski prostor i na kraju pretvorena u pokrajinu neke druge države.

A koliko je neka zemlja demokratska i slobodna, najbolje se vidi po kvantumu sigurnosti koju imaju manjine. Brisanje naših građana, dakle, bilo bi suprotno duhu multietničke, multikonfesionalne, građanske, antifašističke i evropske Crne Gore, koja baštini osnovne ustavne i društvene vrijednosti: slobodu, mir, toleranciju, vladavinu prava, demokratiju, poštovanje ljudskih prava i sloboda…

Dakle, da zaključim, isključivanje dijaspore bio bi zločin i sramota za Crnu Goru. I to ne smije da se desi.

Vi ste bili predsjednik Ustavnog suda Crne Gore. Kako komentarišete dešavanja sa usvajanjem tužilačkih zakona i odgovor Savjeta Evrope?

MARKOVIĆ: Parlamentarna skupština Savjeta Evrope pozvala je crnogorske vlasti da u potpunosti primijene mišljenje Venecijanske komisije. Nema više nikakvog popuštanja, nema odokativne metode. Ovo je jasan signal vlasti da ne računaju da mogu prodati maglu i našminkati zakone i da će im to proći.

A to su pokušali. Prvo donesu predloge zakona, pa se onda nešto dogovaraju, pa nakon 15 dana saopšte da ih je navodno podržala Venecijanska komisija, onda se ti zakoni šalju Evropskoj komisiji… I tako prolazi vrijeme koje se, vjerovatno, koristi za pokušaje da se naprave neki kompromisi između koalicionih partnera u novoj vlasti.

Što je najgore, sve što rade odvija se mimo stručne javnostii bez javne rasprave. Dakle, prodaju nam maglu. To sigurno ne može proći kod evropskih partnera. To pokazuje i decidan stav Savjeta Evrope… Ako hoćemo da budemo dio EU, za što jeste većina crnogorskih građana (80 odsto), da bismo bili dio nekog sistema moramo da poštujemo neke vrijednosti i da igramo po pravilima demokratskog, civilizovanog svijeta.

DRŽAVNI I DUHOVNI IDENTITET

Govoreći o hiljadugodišnjem trajanju Crne Gore, dekan FPN podsjeća na najnoviju knjigu prof. dr Đura Šušnjića: “Sjaj odlomka” u kojoj govori o knezu Vladimiru, “čija osjećanja, misli i djela jesu primjer, obrazac ili uzor za svakog njegovog potomka, a potom su svi Crnogorci”.

“Vrijednost koju je ostvario knez Vladimir (hrabrost, dostojanstvo, čast, junaštvo i ljubav) i poslije desetak vjekova mogu da posluže kao osnova državnog i duhovnog identiteta crnogorskog naroda, i kao mjera ili kriterijum koliko je sadašnja država i društvo odstupilo od ovih vrijednosti i normi u kojoj mjeri ih je potisnulo, zaboravi lo ili čak napustilo”, piše prof. dr Šušnjić u svojoj knjizi “Sjaj odlomka”.