Zanemarivanje Zapadnog Balkana, usljed problema koje Evropska unija ima „kod kuće“, može imati posljedice na političkom i ekonomskom planu smatra predsjednik Evropskog pokreta Momčilo Radulović.
Predsjednik Odbora za evropske integracije Adrijan Vuksanović, s druge strane, smatra da Brisel ne zanemaruje politiku proširenja, kao i da EU nema alternativu u ovom regionu.
Da je briselska politika dobila konkurenciju na Zapadnom Balkanu nedavno je upozorio i bivši premijer Milo Đukanović, navodeći da EU „nije registrovala“ tu konkurenciju, kao i da ne radi dovoljno na svojoj atraktivnosti za balkanske zemlje, već se ponaša kao „mlada nevjesta poslije hladnog rata, kada je svima bilo jasno da je ona poželjan cilj koji treba osvojiti“.
Sagovornici Pobjede iz nevladinog sektora i institucija imaju različito mišljenje o tome koje su opasnosti od navodnog nedostatka agilnosti Brisela u regionu.
Blijedi sjaj Brisela
Radulović ukazuje da se, na političkom planu, opasnost od zenemarivanja regiona očitava u tome što građani sve manje vide EU kao cilj kojem treba težiti i da privlačnost Unije blijedi.
“Refleks toga na politički život naših zemalja je da progresivne snage, koje u društvu zastupaju približavanje EU, slabe, a jača uloga konzervativnih, anahronih snaga koje žele ili da zadrže postojeće stanje ili da vrate pojedinačne zemlje ili cijeli region unazad, u vrijeme sukoba i distanci između naroda”, kazao je Radulović za Pobjedu.
Sa ekonomske strane, dodaje on, umjesto da intenzivira svoju ekonomsku aktivnost na području Zapadnog Balkana, EU ne radi dovoljno da se poveća nivo investicija u regionu.
“Vidjećemo da određene „treće“ zemlje imaju sve značajniji upliv investicija i gradnje infrastrukture u odnosu na zemlje EU”, navodi Radulović.
Najviše su prisutne, kako dodaje, Kina, Turska, Rusija i Azerbejdžan.
“One nose, osim ekonomskog, i politički uticaj. Recimo, Kina ima ekonomski uticaj ali ne izaziva nestabilnost, dok u slučaju Rusije uticaj može da bude negativan i destabilizujući na Zapadnom Balkanu”, upozorava Radulović.
Na horizontu
Adrijan Vuksanović ipak smatra da politika proširenja nije zanemarena.
“U prilog tom mišljenju ide i nedavni govor predsjednika Evropske komisije, u kom je Junker visoko kotirao upravo politiku proširenja, ističući 2025. godinu kao horizont u okviru kog se očekuje da Crna Gora i Srbija postanu punopravne članice”, kazao je Vuksanović Pobjedi.
Na pitanje ima li opasnosti od upliva drugih „igrača“ i rasta radikalnih ideja, Vuksanović podvlači da EU nema alternativu.
“Što se tiče alternative članstvu u EU, ukoliko mislite na to kada govorite o uplivu drugih igrača, mislim da sveopšti konsenzus za proces evropske inetgracije ukazuje da je strateški cilj na međunarodnom planu upravo članstvo u EU i da Crna Gora nema alternativu. Ako smo za atlantske integracije imali podijeljenja mišljenja, za put ka EU smo jedinstveni. U svakom slučaju, ubijeđen sam da se budućnost Crne Gore vezuje za EU tako da su u bliskoj perspektivi šanse za neke druge scenarije zaista male”, ocjenjuje Vuksanović.
Tempo integracija
Vuksanović smatra da Evropska unija politiku proširenja vidi kao jedan vid prevazilaženja unutrašnje krize, a države kandidate kao čuvare uspješnosti EU kao projekta.
“U tome je šansa Crne Gore za što skorije učlanjenje”, dodaje on.
Radulović ne vjeruje da će do kraja ovog mandata EK doći do neke značajnije promjene odnosa prema Balkanu, budući da EU ima sopstvene probleme, poput Bregzita.
“Do tada će održavati ovakav manji i srednji intenzitet procesa proširenja. U ovom trenutku, čini mi se, dobijamo samo mlake zamjene za nešto što treba da bude intenzivan proces pristupa”, ocjenjuje Radulović.
Kako su ti kući ?