Politika

Kijev post o predsjedničkim izborima u Crnoj Gori: Rusija i Srbija vjerovatno će finansijski poremetiti fer izbore

Ilustracija

U Crnoj Gori će se održati predsjednički izbori 19. marta. Ovi izbori su privukli malo pažnje izvan Zapadnog Balkana, pošto je većina publike fokusirana na Putinovo agresivno ispoljavanje moći u Ukrajini.

Iako Putinovo oruđe na Zapadnom Balkanu možda ne uključuje tenkove i avione kao u Ukrajini, on vodi izraziti hibridni rat, takođe u Crnoj Gori, prenosi Danas.rs.

Predstojeći predsjednički izbori u Crnoj Gori 19.marta mogli bi imati implikacije po bezbjednost Zapadnog Balkana što bi Evropa i SAD trebalo da imaju u vidu, piše Ivana Stradner, savjetnica u Fondaciji za odbranu demokratije i naučna saradnica Instituta „American enterprise“ u članku za Kijev post u kojem je imala više sagovornika.

Dok predsjednički kandidati još nisu potvrđeni, kandidaturu je najavio lider proruske stranke Demokratski front Andrija Mandić.

Siniša Vuković, profesor upravljanja konfliktima i direktor Programa za globalnu politiku na Univerzitetu Džons Hopkins, kaže da postoji zabrinutost u vezi sa „podobnošću određenih kandidata“ zbog „njihovog navodnog posjedovanja dvojnog državljanstva sa Srbijom, što bi moglo da ih diskvalifikuje.

Aktuelni predsjednik Milo Đukanović, podsjeća Stradner, je pomagao Crnoj Gori da postane članica NATO-a i stavio Crnu Goru na put kandidature za članstvo u EU.

Iako je uloga predsjednika u Crnoj Gori ceremonijalna, Stradner ističe, da bi novi predsjednik, posebno proruski, mogao imati velike posljedice.

Rusija se već godinama miješa na Zapadnom Balkanu.

Milan Jovanović, saradnik Atlantskog savjeta Crne Gore, primjećuje kako Rusija nastoji da se „predstavi kao alternativa Zapadu” „podsticanjem antizapadnog raspoloženja” i „nanošenjem štete reformama koje su preduslov za dalju integraciju regiona” u evroatlantske ekonomske, političke i bezbjednosne strukture“.

U razgovoru o neposrednim ciljevima Moskve na Balkanu, Jakub Janda, direktor Centra za evropske vrijednosti za bezbjednosnu politiku u Pragu, opisuje kako je „cilj Rusije da zaustavi prisustvo NATO-a“.

Rusija, smatra Janda, treba da bude u stanju da strateški destabilizuje Balkan kako bi ucjenjivala evropske zemlje NATO-a kada joj to zatreba.

Godinu dana nakon pristupanja Crne Gore NATO-u, američki predsjednik Donald Tramp je 2018. neslavno upozorio da bi odbrana male NATO saveznice Crne Gore mogla dovesti do trećeg svjetskog rata.

Rusija je uspješno iskoristila raspoloženje u SAD nastalo tokom administracije predsjednika Donalda Trampa, kao i nedavne unutrašnje probleme u EU, da utre put trećim stranama da destabilizuju region.

Kremlj se fokusirao na Crnu Goru, jer ima „značajne institucionalne slabosti“ koje je čine najslabijim lancem u karici prozapadnih zemalja na Zapadnom Balkanu.

Vuković opisuje kako se „Crna Gora u protekle dvije godine od lidera u evropskim integracijama pretvorila u zemlju o kojoj se na sastanku Savjeta EU govori pored situacija u Jemenu, Libiji i drugim višegodišnjim globalnim krizama.

Dugogodišnji saveznik Moskve, Crna Gora se odvojila od Srbije 2006. prateći novi prozapadni put usmjeren ka pridruživanju NATO-u.

Videći širenje NATO-a na istok kao prijetnju, Rusija je snažno lobirala da odvrati Crnu Goru od pridruživanja Alijansi, ukazuje Stradner.

Kremlj je 2016. otišao toliko daleko da je podržao pokušaj državnog udara.

Bez obzira na to, Crna Gora je pristupila NATO-u 2017.

Vuković primjećuje kako je, za Putina, „neuspjeli državni udar 2016. dokazao da tvrda moć i sredstva prinude imaju veoma ograničen uticaj i da je postepeni proces narušavanja zapadne agende u regionu daleko efikasniji i održiviji“.

Štaviše, Moskva vidi Crnu Goru kao meko podnožje NATO-a, budući da zemlja ima izlaz na Jadransko more, strateški važnu lokaciju za zapadne vojne operacije.

Rusija se istorijski miješala u Crnu Goru preko svog saveznika Srbije.

Janda ističe kako je Rusiji potreban njen ključni saveznik – Srbija – da proširi svoj uticaj širom Balkana putem obavještajnih mreža, planova finansiranja, pravoslavne crkve ili ekstremno desničarskih grupa“.

Vuković opisuje kako je „medijski pejzaž u Crnoj Gori u velikoj mjeri kontrolisan od strane matičnih kompanija u Srbiji, od kojih su većina veoma popustljive prema proruskoj propagandi koja izvire iz njihovih medija u Srbiji“.

Srpska pravoslavna crkva koja je naklonjena Moskvi ne samo da je najveća vjerska institucija u Crnoj Gori, već se koristi i za podršku političkim programima.

Putin nastoji da iskoristi veze zemlje sa Rusijom da potkopa njen suverenitet.

Jovanović upozorava da je Crkva imala „sve češće pojavljivanje velikodostojnika sa političkim konotacijama“.

Dok neki analitičari tvrde da se predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sprema da prekine veze sa Moskvom kao odgovor na pritiske Zapada, Januš Bugajski, viši saradnik Džejmstaun fondacije, primjećuje kako su „odnosi između Srbije i Crne Gore slični onima između Rusije i Ukrajine, pri čemu nacionalistički Srbi negiraju poseban identitet i istoriju crnogorskog naroda i nastoje da prisvoje njihovo nasljeđe i kontrolišu njihove institucije.

Ove veze daju Srbiji i Rusiji ono što Bugajski opisuje kao „simbiotski odnos koji pomaže u ostvarivanju njihovih ciljeva“.

Jovanović primjećuje kako ideologija dodatno spaja dvije zemlje: „Ideja srpskog sveta je jedno od ključnih oruđa za širenje ruskog uticaja. To je kopija inicijative „Ruski mir“ (Ruski svet).

Gledajući na dugu istoriju ruskog miješanja u Crnu Goru, Zapad se mora pripremiti na to da će Rusija da nastavi taj trend, posebno na predstojećim izborima u Crnoj Gori.

Jovanović ističe da je „glavni izazov u vezi sa predstojećim predsjedničkim izborima omogućiti fer izborni proces, bez uplitanja spolja, posebno u situaciji velikog medijskog uticaja spolja, političkog inženjeringa Srpske pravoslavne crkve, uz neuređen birački spisak. ”

Srbija će vjerovatno iskoristiti svoje veliko medijsko prisustvo u Crnoj Gori kako bi koristila prorusku propagandu za koju Vuković brine da će „nedvosmisleno banalizirati prozapadnu politiku i stavove“.

Bugajski ističe kako će Rusija i Srbija vjerovatno finansijski poremetiti fer izbore „finansirajući favorizovane kandidate i vodeći kampanje dezinformacija protiv protivnika“, kao što su to činile tokom parlamentarnih izbora 2020.

Vuković precizira kako je „funkcioner Vlade Srbije, ekstremni francuski desničar Arno Gujon, izjavio da će Srbija ove godine srpskim organizacijama iz Crne Gore izdvojiti tri puta više novca nego 2022. – oko 4.270.000 eura.

„Prije svega, srpski i ruski nacionalisti traže političku osvetu Demokratskoj partiji socijalista Crne Gore zbog obnove nezavisnosti Crne Gore 2006. i ulazak u NATO 2017“, dodaje Bugajski.

Oblikujući odgovor na planove Srbije i Rusije o miješanju u izbore u Crnoj Gori, Vuković ističe kako „zapadni partneri moraju snažnije i direktnije učestvovati u suzbijanju stranog miješanja i zlonamernog uticaja“, jer je „Crna Gora još jednom test slučaj i pokazuje koliko hibridne prijetnje Rusije i njenih zastupnika mogu biti efikasne ako Zapad ignoriše upozorenja“.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Luda Simana
Gost
Luda Simana

Prepali ste se sa razlogom da vam gazda Milo gubi, pa ce sad biti ovakvih članaka dosta, ali narod se otrijeznio dzaba koprcanje.🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣👋👋👋👋

Jana
Gost
Jana

Mi grcamo a vi ne znam koji boljitak vidite sem vaseg ludila mozga kuku

Pomatrač
Gost
Pomatrač

Opet psi laju, karavani prolaze.

Jana
Gost
Jana

U san se ne snili

Send this to a friend