Lukovac: Crna Gora se sada nalazi u najvećoj opasnosti od referenduma

Bilo je za očekivati da će jednom doći do smjene vlasti u Crnoj Gori i to je nešto što bi trebalo da bude svojstveno demokratskim sistemima i državama. No način kako je to ostvareno uz veliko angažovanje Srbije, Srpske pravoslavne crkve i svih onih koje je ona pokušala i uspjela da objedini ne sluti na dobro Crnoj Gori, ocijenio je sinoć istaknuti crnogorski diplomata Branko Lukovac u Matici crnogorskoj održana peta tribina pod nazivom –Śednik četvrtkom. On ističe da se  Crna Gora sada nakon referenduma nalazi u najvećoj opasnosti.

“I opravdano su strane koje su privržene Crnoj Gori, kao demokratskoj, građanskoj, sekularnoj državi, državi koja vidi sebe kao dio Evrope i evroatlanskih okvira sa razlogom zabrinute da li će ova promjena zaista voditi prema tim ciljevima”, smatra on.

Kako Lukovac kaže sada se postavlja pitanj ekako izbjeći sve one opasnosti sa kojima se Crna Gora danas suočava sa ovom novom vlašću.

“Treba pružiti podršku organizovanju ljudi koji su privrženi Crnoj Gori. Crnoj Gori kao demokratskoj, građanskoj, sekularnoj državi. Crna Gora se sada nakon referenduma nalazi u najvećoj opasnosti – da izgubi sve one atribute, sva ona postignuća koja je ostvarila do sada”, smatra Lukovac.

Pričalo se o Lukovčevoj bogatoj diplomatskoj karijeri, saradnji sa UNESCO-m i stavljanjem, između ostalih, Kotora, Durmitora i Tare na listu zaštićenih kulturnih dobara. Razgovarano je o raspadu Jugoslavije, njenom ugledu i nemoći da diplomatija riješi krizu. Lukovac je govorio o svom povratku u diplomatiju 1999. i putu Crne Gore do referenduma 2006. godine.

Posebno je istakao organizovanje i ulogu Pokreta za nezavisnu i evropsku Crnu Goru, iznoseći, nakon svega, mišljenje da ga nije trebalo raspuštati i da bi bilo korisnije po Crnu Goru da je nastavio djelovanje kao politički faktor. Podsjetio je i na projekat Pokreta pod nazivom “Kakvu Crnu Goru hoćemo”. Dio pitanja referisao je na prilike nakon osamostaljenja Crne Gore. Lukovac se osvrnuo na izborna i postizborna dešavanja i njihovu relaciju sa rastućim nacionalizmom s početka devedesetih.

U tom kontekstu je govorio o iskušenjima i opravdanoj opasnosti za ostvarena dostignuća, kao i potrebi organizovanja svih koji su privrženi Crnoj Gori a posebno suverenističkih partija. Komentarisani su i rezultati izbora u SAD-u i njihova implikacija na balkanske države.

Branko Lukovac je rođen u Gornjoj Morači 1944. godine. Nakon školovanja u Somboru odlazi u Beograd gdje završava Ekonomski fakultet i Poslijediplomske studije. Nakon angažmana u Savezu socijalističke omladine Jugoslavije, 1972. godine prelazi na mjesto Sekretara Komisije za međunarodnu saradnju SSRNJ.

Lukovac 1974. preuzima dužnost Generalnog sekretara Jugoslovenske komisije za saradnju sa UNESKO-m. Poslije zemljotresa 1979. godine radi na formiranju budućeg Ministarstva inostranih poslova SR Crne Gore, tada pod nazivom Republički komitet za odnose sa inostranstvom, i ubrzo postaje njegov predśednik. Nakon završetka mandata ambasadora u Tanzaniji, Vlada SFRJ ga imenuje za pomoćnika ministra inostranih poslova.

Zbog rata i raspada Jugoslavije, maja 1992. podnosi ostavku. Na poziv državnih organa Crne Gore 1999. godine preuzeo je predstavništvo Vlade Crne Gore u Ljubljani. Za ministra MIP-a Crne Gore izabran je 2000. a zatim ministra za međunarodne odnose u Državnoj zajednici Srbija i Crna Gora. Polovinom 2005. godine izabran je za koordinatora Pokreta za nezavisnu evropsku Crnu Goru. Nakon referenduma kao prvi ambasador Crne Gore u Hrvatskoj završava profesionalnu karijeru.