Milan i Dritan

Piše

Ljubomir Filipović, analitičar CdM-a

Još od onog snimka gdje se, tokom pregovora o formiranju vlade, Milan Knežević i Dritan Abazović grle, počeo sam da naslućujem da se rađa dugotrajna bromansa (bromance – bratska romansa) između dva veoma slična lidera. Narodni pjesnici, uvijek spremni za geg i za šalu. Vole kafanu i žene. Jedino što je Milan self-made lider koji se malo više žrtvovao za pobjedu na izborima i Dritanovu fotelju. Da se sličan sličnom raduje, dokazali su i fotografijom sa kafe sa Đurišićem. Slični karakteri i mentaliteti, slobodoumni administrativci i političari, koji se ne daju vezati birokratskim uzdama. Britak jezik, malo odgovornosti i narodna pamet.

Osim ove hemije između dva lidera, za uspješnu vezu i saradnju potreban je i zajednički neprijatelj. I u tome su se Dritan i Milan brzo našli: Kako je Abazovićeva želja za rivalitetom sa Đukanovićem zauvijek ostala neodgovorena sa druge strane, on je utjehu našao u Aleksi Bečiću. Sam sam svjedočio skoro patološkoj mržnji između dva lidera, a koju su prenijeli na svoje članstvo i aktiviste, a koja je uslijedila nakon što su se “ljudi za XXI vijek” rastali na ne baš prijatan način. A i Milan Knežević dijeli zajedničko političko porijeklo sa Bečićem, iz SNP-a gdje su prve političke korake pravili kao junoše Srđana Milića.

Što to sve znači danas? Zašto nam je bitno da se bavimo ovom trivijom i kakav je njen smisao?

Ova dva čovjeka nam danas kroje sudbinu. U nedostatku autoriteta crkve i njenog političkog krila u liku Zdravka Krivokapića, okosnica izvršne vlasti su formalno Abazović, a politički kao predstavnik najveće grupacije u parlamentu, Knežević. I čini mi se da prilično uigrano djeluju. Obojica ljubitelji fudbala često praktikuju duple pasove kako bi se obračunali sa Bečićem, i njegovim svježim političkim partnerom Krivokapićem.

Međutim, što stvarno nedostaje i Dritanu i Milanu je strpljenje, iskustvo i znanje. Profani vrcavi humor ne daje odgovore na teške državničke probleme i površnost Abazovića sve više isplivava kako vrijeme prolazi. Dritan pristaje na sve samo da se zadrži na poziciji koja mu garantuje popularnost kod naroda, a i kod dama koje, svjedoci smo svi, često zove sa službenog telefona u radno vrijeme. To svoje grčevito držanje strane DF-u preko bezrezervne podrške kontroverznim rješenjima u bezbjednosnom sektoru na primjer, Abazović pravda strahom od povratka DPS-a na vlast. Ova populistička papazjanija više nije milozvučna nijednom uhu izvana, i Abazović je kod diplomatskog kora i stranih vlada već stekao reputaciju neozbiljne i nepouzdane osobe. Ne svih stranih vlada naravno. Aleksandar Vučić i Milorad Dodik vjerovatno sa simpatijom gledaju na njega, samo da ne priča o Srebrenici i Kosovu.

Dritan je juče gostovao na BBC-u, a u toku dana je na svom profilu podijelio lažnu najavu britanskog javnog servisa, gdje je sebe neznaveno nazvao specijalnim gostom dr Dritanom Abazovićem (to se na engleskom tako ne piše). Otkud Dritan na BBC-u? Abazović je u evropskom parlamentu svojom tiradom o kineskom dugu i traženjem novca za njegovo vraćanje stavio vruć krompir u ruke EU, koja je sada svom parlamentu i svjetskoj javnosti morala da se pravda zašto kritikuje kineski uticaj, a navodno ne radi ništa da taj uticaj umanji. Nakon inicijalnog odgovora da će EU pomoći Crnoj Gori, stigao je konkretan odgovor da EU ne vraća dugove trećim stranama, ali da će podržati buduće infrastrukturne projekte. BBC je kao državna Britanska kuća spremno dočekala Abazovića da malo popljuje po EU sinoć uživo. Engleski je opet štekao, ali je ovaj put imao unaprijed pripremljen tekst. Kažu ljudi, nisam gledao. Bitno je da radi na sebi.

Demokrate su juče doktorski što bi se reklo zavukle Dritanu, pa su najavljeni nacrt zakona o tužilaštvu (koji niko nije vidio btw), podržale na slijepo, jedno deset puta se ograđujući u tekstu podrške, tipa “ako je Abazović kao što kaže zakon uskladio sa preporukama EK”. Ispostavilo se na kraju da nije, a vjerovatno je da su Demokrate to znale. Milan Knežević je zakon unaprijed nazvao “zakonom Dritana Abazovića i Evropske komisije”, a Abazović je rekao da je siguran da on jeste usklađen sa njihovim preporukama i preporukama Venecijanske komisije. Dritan opet srlja i podržava na neviđeno DF, kao i oko Vukšića i vojne bezbjednosti, kao oko mnogo drugih stvari. Toliko mnogo da ljudi počinju ozbiljno da se pitaju ima li istine u onoj Kneževićevoj priči o razglednici iz Makedonije. Ko koga tu ucjenjuje, kome su kakvi interesi više nikome nije jasno. Bar da su počeli da se obračunavaju sa kriminalom i korupcijom, nego očigledno ni to ne umiju da urade.

Zašto je Abazoviću bitnije mišljenje Milana Kneževića i DF-a nego evropskih i NATO partnera tek treba da se vidi. Ali teško da ćemo tog filma gledati dok se novinari i civilni aktivisti ne odmore od besomučnog trošenja dlanova na aplaudiranje GP URA i njenom lideru.