Politika

Na Balkanu je istorija kao samoposluga, iz nje uzimaju ono što im treba

Hrvoje Klasić (Foto: Večernji.hr)

Ako bi iko mogao biti uzor iz prošlosti kada je riječ o borbi protiv puno jačeg neprijatelja, o borbi protiv fašizma i fašizacije društva, o entuzijazmu odbrane zemlje, onda su to partizani, ne ustaše. Ustaše su izdajnici, baš kao i četnici. Na žalost, živimo u vremenu u kojem činjenice nijesu presudne; u vremenu u kojem mišljenje naučnika, bilo da je riječ o vakcinaciji ili o povijesti, nije najrelevantnije. I u Hrvatskoj i u Srbiji imamo povjesničare koji su primjer
revizionizma i koji su main stream, za razliku od ostalih evropskih društava gdje su takvi ljudi na margini, kazao je u intervjuu Pobjedi profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu istoričar Hrvoje Klasić.

Način na koji je ove godine u Hrvatskoj i u Srbiji obilježena dvadeset i treća godišnjica vojne akcije Oluja ali i “otvaranje kišobrana” u Podgorici tim povodom ponovo je aktuelizovao pitanje interpretacija pojedinih događaja iz nedavne prošlosti jugoslovenskih naroda.

Odgovarajući na pitanje ima li u tim tumačenjima uzročno-posljedičnih veza, ili, pak, događaji počinju onog momenta kada predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, svojoj ratnohuškačkoj prošlosti uprkos, odluči da su oni počeli Klasić je rekao da  Vučić povijest tumači kako njemu odgovara.

“Obaveza Hrvatske je voditi računa o onome što se događalo nakon Oluje: tisuće ubijenih srpskih civila i spaljenih kuća, granatiranje gradova koji su bili u sastavu tzv. Republike Srpske Krajine… Međutim, rat nije počeo u kolovozu 1995! U ljeto 1991. protjerani su deseci tisuća Hrvata iz Banije, Like, Korduna; ubijene su stotine civila hrvatske nacionalnosti, granatirani su brojni hrvatski gradovi… Ako se već poziva na suosjećanje sa žrtvom, bilo bi fer da se Vučić, kao i cijelo srpsko društvo, konačno suoči sa tim činjenicama”, istakao je Klasić.

S obzirom na to da se ni predsjednik Srbije, ni srpsko društvo kao ni veliki dio crnogorskog društva ne suočavaju sa činjenicom da, na primjer, devedesetih nijesu granatirani ni Herceg Novi, ni Novi Sad, nego Dubrovnik i Vukovar, da su Beograđani 1991. masovno bacali cvijeće na tenkove JNA koji su išli da “oslobađaju” Vukovar, što nam preostaje? Ko nam tumači istoriju: političari, sudovi ili istoričari?

Klasić: Živimo u vremenu u kojem činjenice nisu presudne; u vremenu u kojem mišljenje naučnika, bilo da je riječ o cijepljenju ili o povijesti, nije najrelevantnije. I u Hrvatskoj i u Srbiji imamo povjesničare koji su primjer revizionizma i koji su, za razliku od ostalih europskih društava gdje su takvi ljudi na margini, main stream. Lako ćemo se složiti da je neophodna kritička analiza povijesti; tim prije što je od 1945. do 1990. pristup historijskim činjenicama bio tendenciozan, selektivan, ideologiziran. Međutim, umjesto da se danas svi fakti stave na stol, tj. da se i dobre i loše stvari koje su se u tom razdoblju događale objektivno analiziraju, nastavilo se sa narativom koji je također tendenciozan, ideologiziran i selektivan, ali u suprotnom smjeru.

U kojem smjeru?

Klasić: Nacionalističkom. U prvi plan je stavljana ne više suradnja Hrvata, Srba, Crnogoraca, Bosanaca nego upravo ono što je te narode razdvajalo. Očito je bilo potrebno navesti dokaze o historijskim sukobima, o međusobnim razlikama.

Kome je to bilo potrebno?

Klasić: Onima kojima je odnos prema povijesti postao najjači mobilizacijski faktor i sredstvo izgradnje nacionalnog identiteta, sredstvo jačanja patriotizma. Ako govorimo o Hrvatskoj, u njoj se devedesetih godina prošlog stoljeća dogodio specifičan fenomen: jedan od razloga veoma glasnog koketiranja sa anti-antifašizmom, često i sa fašizmom, upravo je situacija u kojoj se Hrvatska našla početkom devedesetih. Po mom sudu, dva su važna faktora utjecala na rehabilitiranje i na relativiziranje ustaštva u Hrvatskoj.

Koja dva faktora?

Klasić: Prvi je povratak u zemlju onih koji su 1945. napustili Hrvatsku zbog toga što su bili ustaše, njihovi suradnici ili simpatizeri. Devedesetih, ti su ljudi, donoseći sa sobom i jasno definiran narativ, postali faktor u političkom, vojnom, gospodarskom i kulturnom životu Hrvatske, što se nije dogodilo nigdje u Europi. Moj prijatelj koji je 1991. sa mnom upisao fakultet, te je godine prvi put došao u Zagreb iz Australije, zemlje u kojoj je rođen.

“Čujem da ste svi tamo bili za Antu Pavelića?”, pitao sam ga jednom.

“Nismo, nemoj tome vjerovati”, rekao mi je. “Moji su bili za Luburića”.

Za Maksa Luburića?!

Klasić: Tako je. Slični narativi vjerojatno danas postoje u Paragvaju, recimo, u nekakvim nacističkim enklavama; međutim, on nikada neće moći biti službeni narativ u Njemačkoj. Kada je riječ o Hrvatskoj, paradoks je tim veći što je devedesetih na čelu zemlje bio bivši partizan Franjo Tuđman, što je Hrvatska u svom Ustavu imala antifašizam i što je Dan antifašističke borbe bio državni praznik. Tako je bilo u teoriji. U praksi, svi antifašisti, ili barem većina njih, izgubili su ulice; uništavani su partizanski spomenici; ulice i trgovi dobivali su imena po potpisnicima rasnih zakona; osnivale su se vojne formacije koje su nazivane po ustaškim zapovjednicima i sl.

Što je drugi faktor?

Klasić: Drugi faktor je kontekst u kojem se Hrvatska našla 1991. Ratovalo se za neovisnu Hrvatsku, a protiv Jugoslavije, protiv komunizma; najveća prijetnja nama Hrvatima danas su Srbi, govorila je vlast. Kada je u povijesti bilo slično? Pa, 1941. tada se gradila neovisna Hrvatska, a protiv Jugoslavije, protiv komunizma. Najveća prijetnja toj državi također su bili Srbi.

U tom kontekstu, ustaše su na mala vrata počinjali dobivati oreol romantičnih patriota, romantičnih “boraca za hrvatsku stvar”, koji, istina, jesu griješili, ali, čujte-o tome ćemo kasnije raspravljati, sad nije vrijeme. Kad bi tim ljudima netko rekao čekajte, ustaše su činile strašne zločine, oni bi odgovarali: je, točno, ali činili su ih i partizani. I, što ste na kraju dobili? Dvije vojske koje su činile zločine, od kojih se jedna borila za samostalnu Hrvatsku, a druga za Jugoslaviju. U tom je duelu pobjedu odnijela prva struja.

Kako je danas?

Klasić: Situaciju u Hrvatskoj često uspoređujem sa Srbijom, i to u korist Hrvatske. Zašto? Zato što povjesničari poput Tvrtka Jakovine i mene, čiji su stavovi o hrvatskom nacionalizmu, o antifašističkom pokretu, o Titu veoma jasni, imamo pristup svim medijima od HRT-a do brojnih portala. Istodobno, moje kolege u Srbiji koji nisu revizionisti nemaju taj status, niti pristup medijima. Možda zato što Hrvatska, makar službeno, ipak počiva na antifašizmu i što su opet službeno partizanski pokret, ZAVNOH i NOB vrijednosti koje stoje nasuprot ustaškoj NDH. Sa druge strane, fakat je da se u Hrvatskoj, potpuno nepotrebno, konfrontiraju partizani sa braniteljima Domovinskog rata.

Mislite da ta konfrontacija nije na mjestu?

Klasić: Ako bi itko mogao biti uzor iz prošlosti kada je riječ o borbi protiv puno jačeg neprijatelja, o borbi protiv fašizma i fašizacije društva, o entuzijazmu obrane zemlje, onda su to partizani, ne ustaše. Ustaše su izdajnici, baš kao i četnici. U tom smislu je doista nevjerojatno da su devedesetih snage koje su se, kolaboracijom sa nacistima ili u međusobnoj kolaboraciji, lako odricale dijela teritorija svoje zemlje i koje su izdale najviše nacionalne interese, postale nacionalni heroji u Hrvatskoj i u Srbiji. Doduše, problem Hrvatske sa partizanima opet je vezan za 1991. Kako? Nakon napada JNA na Vukovar, u Hrvatskoj se krenulo sa pitanjem koju uniformu je nosio Tito. Pa, istu kakvu je imao major Šljivančanin kada je došao rušiti Vukovar. Tako smo u Hrvatskoj dobili tu inverziju: umjesto da proučavamo XX stoljeće da bismo shvatili što nam se dogodilo devedesetih, mi smo kroz devedesete počeli ocjenjivati i procjenjivati čitav XX vijek.

Viktor Ivančić mi je nedavno rekao da je “fenomen postkomunističkoga antikomunizma u Hrvatskoj poprimio naročite dimenzije kao kontinuirana bitka protiv nečega nepostojećeg, kao rat protiv sablasti u kojem, međutim, padaju stvarne žrtve”.

Klasić: I ja mislim da revizioniste u Hrvatskoj najviše muči uloga KPJ. Istina je da svi partizani nisu bili komunisti, ali je isto tako istina da bez KPJ ne bi bilo partizanskog pokreta. Pritom, svi su imali šansu: Vladko Mačekje bio na čelu najjače stranke koja nije bila u ilegali kao KPJ i koja je pred rat imala naoružane odrede, pa opet nije napravio ništa; umjesto što je slavila rođendane Adolfa Hitlera, Katolička crkva u Hrvatskoj mogla je više grmiti o nekršćanskom ponašanju novih hrvatskih vlasti, ali nije… Mora se, kažu danas, ukinuti zvijezda petokraka. Dobro, velim, ali Franjo Tuđman je tu istu zvijezdu nosio na čelu dvadeset godina najprije od 1941. do 1945, a onda i do 1961; napredovao je do generaImajora u trenutku kada se sudilo Andriji Hebrangu, Alojziju Stepincu, kada je bio Goli otok… Ako zvijezdu petokraku proglasimo za zločinački simbol, što je onda čovjek koji je tu zvijezdu nosio na čelu dva desetljeća? Je li i on zločinac?

I, što Vam odgovaraju?

Klasić: VeleTuđman je to shvatio kasnije. Što je također dokaz da se na Balkanu u povijest ulazi kao u samoposlugu: po potrebi uzimate ono što vam treba. U takvim interpretacijama biografija Franje Tuđmana počinje sredinom šezdesetih, kada on postaje disident: prije toga Tuđman kao da nije postojao. Ipak, to nije najveći paradoks.

Nego?

Klasić: Najparadoksalnije je to što su najveći jugonostalgičari u Hrvatskoj hrvatski desničari. Upravo oni najviše govore o Jugoslaviji: trideset godina nakon raspada te zemlje, oni se i dalje bore protiv Jugoslavije, protiv komunizma, protivUDB-eisl.

A upravo Vas optužuju da ste jugonostalgičar.

Klasić: Nisam, niti sam ikada bio. Te 1991. sam otišao u rat…

Sa koliko godina?

Klasić: Sa 18 godina. Bio sam dobrovoljac. Sa mnom su u hrvatsku vojsku otišli moj brat, moj najbolji prijatelj, sisački Srbin, naš najbolji prijatelj Hrvat… Naš prijatelj Hrvat kasnije je otišao u Njemačku i postao “super Hrvat”: moj prijatelj Srbin ostao je-Srbin, lako sam nosio uniformu hrvatske vojske, tih sam godina slušao Bajagu, dopisivao se sa svojim prijateljima Srbima… U moj stan je 1991. pala granata JNA, poginuli su mi dobri prijatelji… Zgrada u kojoj smo stanovali bila je osam kilometara udaljena od linije fronta. Vidio sam kada su iz Petrinje ispaljivali granate… Brojali smo ih i pokušavali da izračunamo koliko je sekundi potrebno da granata padne blizu naše zgrade. Vidio sam sve to i osjetio potrebu da branim svoju kuću, svoju obitelj, svoj grad Sisak, svoju zemlju… Je I’ to radi jugonostalgičar?!

Naravno, kao i mnogi, nostalgičan sam za prošlošću, ne za političkim sustavom: nostalgičan sam za svojim djetinjstvom, za načinom odrastanja, za okruženjem u kojem sam gledao najbolje filmove, najbolje sportaše, slušao najbolju glazbu… Ti aspekti izazivaju nostalgiju, njih se prisjećam sa poštovanjem.

Hrvatska je, baš kao i ostale nekadašnje jugoslavenske republike, u toj državi doživjela svoj procvat, pa mi je neshvatljivo zašto je danas Jugoslavija tako veliki crimen u Hrvatskoj.

Tim prije što Hrvate niko silom nije utjerivao ni u prvu, ni u drugu Jugoslaviju.

Klasić: Imate pravo. Uostalom, pogledajte malo u povijest, pa ćete vidjeti da su Jugoslaviju stvarali ne samo Hrvati, nego hrvatski katolički svećenici. Pojedinci iz Katoličke crkve stoljećima su govorili o jedinstvu Južnih Slavena. Najzad, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti nije osnovana u Beogradu, nego u Zagrebu, i to zalaganjem Josipa Juraja Štrosmajera. Za Hrvatsku je 1918. svaki scenarij osim jugoslavenskog-iako, pokazao se, ni on nije bio idealan neusporedivo lošiji. Pitanje je, dakle, kako bi Hrvatska danas izgledala, gdje bi joj bile granice, o kojoj bi teritoriji mi danas uopće govorili, što bi bilo s Hrvatima da nije bilo Jugoslavije. Zato i kažem da je danas besmisleno boriti se protiv Jugoslavije kada nitko u Hrvatskoj odavno ne spominje ni povratak jugoslavenske zajednice, niti povratak komunizma. Najzad, tko je ikada nakon devedesetih izrazio želju da sa nama Hrvatima pravi zajedničku državu? Nitko! Pa, protiv čega se vi onda borite?!

Da je SSSR 1968. napao Titovu Jugoslaviju intervenisao bi NATO!

U svojoj knjizi “Jugoslavija i svijet 1968. godine” pišete o Praškom proljeću i o upadu trupa Varšavskog pakta u Čehoslovačku 21. avgusta 1968. Kakav stav je Jugoslavija imala prema tom događaju od prije ravno pola vijeka? Je li naučila “lekciju” iz Mađarske 1956?

Klasić: Prvo, Jugoslavija je u to vrijeme bila veoma važan faktor u međunarodnoj politici. Početkom 1968, kao prvi predsjednik Vlade iz jedne socjalističke zemlje, Mika Špiljak došao je u posjet rimskom papi, i to kako bi, pored ostalog, najavio Titov dolazak u Vatikan. Što je poanta tog susreta? Papa Pavao VI želio je riješiti rat u Vijetnamu i predložio Titu da utječe na vijetnamsku stranu; on će na predsjednika Džonsona.

U lipnju 1967, u vrijeme početka izraelskoarapskog rata, Leonid Brežnjev sazvao je sastanak svih komunističkih zemalja, na koji je pozivao i Jugoslaviju.

“Hoćeš li, molim te, doći u Moskvu da se malo posavjetujemo?”, pitao je Brežnjev Tita. “Stvari su se dramatično zakompicirale.”

Imam transkripte tog razgovora…

Što hoćete da kažete?

Klasić: Hoću reći da je razgovor Tito-Brežnjev razgovor dva ravnopravna političara, gdje Brežnjev Tita pita za savjet što da radi. Nastranu kako će se sve to razviti, ali je činjenica daje Jugoslavija percipirana kao subjekt. U sječnju 1969, nekoliko dana pred inauguraciju, predsjednik Nikson napisao je pismo Titu u kojem kaže da bi volio upoznati Tita, te da bi želio doći u Jugoslaviju.

Predsjednik Nikson je došao u Jugoslaviju godinu dana kasnije, 1970.

Klasić: Točno! Možete li zamisliti da nekog našeg političara bilo tko iz Moskve, Vatikana i Vašingtona danas pozove jer mu treba savjet?! Kada je riječ o Praškom proljeću, Jugoslavija je od samog starta davala snažnu potporu Čehoslovačkoj. Tito je posjetio Prag početkom kolovoza 1968, desetak dana prije ulaska trupa Varšavskog pakta u tu zemlju, gdje je jugoslavenskom predsjedniku bio priređen jedan od najvećih dočeka ikada. Od aerodroma do Hradčana stajao je špalir Čeha koji su bacali cvijeće na Tita, vjerujući da je on faktor koji će odlučiti njihovu sudbinu. Nažalost, nije ju odlučio.

Ipak, kada su tenkovi i vojnici Varšavskog pakta 21. kolovoza ujutro ušli u Prag, u Jugoslaviji se odmaralo oko 50 tisuća čehoslovačkih turista. Jugoslavija im je dala gostoprimstvo, smjestila ih po kućama, po školama. U Jugoslaviji, u Rijeci, tog su se trenutka našli supruga i sin Aleksandera Dupčeka, sekretara CK KP Čehoslovačke.

Kao i nekoliko ministara čehoslovačke Vlade?

Klasić: Tri ministra i potpredsjednik Vlade. Svi su molili Tita za pomoć. Dao im je vilu na Dedinju… Bila je to vrsta čehoslovačke Vlade u egzilu. Naravno, Tito je bio ozbiljan državnik, veoma obazriv, oprezan. Znao je da će tako ući u konfrontaciju sa Rusima, sa Brežnjevom, pa je ubrzo izašao sa tezom da je Jugoslavija sljedeća na spisku za sovjetsku intervenciju. Ova Titova izjava izazvala je čitav niz zanimljivih razgovora na međunarodnoj razini.

Sa druge strane, čim je čehoslovačko rukovodstvo u Moskvi pristalo potpisati normalizaciju odnosa sa SSSR-om, Tito je počeo razmišljati racionalno: tko sam ja da ih branim, pita se, i čehoslovačkim ministrima saopštava da Jugoslavija više ne može podržavati njihovu Vladu.

Da, ali zna se da su Rusi praktično kidnapovali čehoslovačko partijsko i državno rukovodstvo, da su ih odveli u Moskvu i prisilili da potpišu sporazum.

Klasić: Točno, ali su Česi potpisali sporazum, nakon čega Tito više nije imao osnova podupirati četvero ministara koji su sjedjeli na Dedinju. Tito je i tada pokazao svoje vrhunsko umijeće taktiziranja, pa i manipuliranja ako hoćete.

Je li 1968. postojala mogućnost napada Varšavskog pakta na Jugoslaviju?

Klasić: Mislim da nije i mislim da je Tito toga bio svjestan. Međutim, to mu nije smetalo da iskoristi postojeću psihozu u društvu kako bi homogenizirao zemlju koja mu se dva mjeseca ranije ozbiljno zatresla.

Mislite na studentske demonstracije 1968?

Klasić: Naravno. Tito je odmah poslao Kiru Gligorova u Ameriku, gdje se ovaj sastao ne samo sa svim najvažnijim američkim bankarima koji su mu obećali kredite, nego i sa Lindonom Džonsonom. “Javite što god da trebate”, poručio je Džonson Titu.

“Ništa posebno, osim da sa nama zadržite ekonomsku suradnju”, odgovorio mu je Tito i dodao “Isto recite svojim saveznicima u Europi”.

Zanimljivo je reagiranje NATO saveza. U historijskim arhivima u Londonu i Vašingtonu čitao sam ta dokumenta, depeše. OK., pisali su Amerikanci, Rusi su upali u Čehoslovačku, ali to je sovjetska zona.

Što ćemo ako uđu u Jugoslaviju? Jugoslavija nije SSSR-a, ali nije ni naša.

U odgovoru koji je Titu poslan neposrednim putem došao sam i do tog dokumenta kaže se da bi NATO savez, u slučaju sovjetske intervencije na SFRJ, mogao reagirati kao da je napadnuta njena članica.

Iz navedene prepiske Londona i Vašingtona osobno mi je bio najzanimljiviji dio koji se tiče njihove procjene da će se, za razliku od Čeha, Jugoslaveni, budu li napadniti od Rusa, zasigurno braniti. Pobunili su se, kaže se u tim analizama, i 1941. i 1948: “ajmo mi napraviti popis pušaka i naoružanja koje ćemo im dati kad odu u šume”. Hoću reći da su Jugoslavija i Jugoslaveni s pravom bili percipirani kao prkosan, pobunjenički, hrabar i ponosan narod.

Tamara Nikćević

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
LJUTA
Gost
LJUTA

Hrvoje..Hrvoje….ko je izbacio Srbe iz Ustava i?jesu li vam oni poklonili drzavu 1918g ?
bili su konstutivan narod Hrvatske..pa reci je li bilo frke prije toga sa Srbima??

Meho
Gost
Meho

Svi koji su pravili Krajinu su zavrsili u Hagu, svi koji su u ime JNA napadali su zavrsili u Hagu. Pohaprseni i izruceni od strane Srbije. U Hrvatskoj nacionalni aerodrom se zoe Franjo Tudjman, a Oluja se slavi kao oslobadjane od sopstvenih gradjana. O cemu ovaj prica kada kaze da Srbija treba da se suoci??? Hrvatska je u Hagu optuzena… Više »

Madjo
Gost
Madjo

Hrvoje je dobar i objektivan istoricar. Nije nacionalista i ima lijevu – onu mnogo humaniju politicku orjentaciju od sebicne desne nacionalisticke. Ako se vecina ljudi vrati u djetinjstvo i ono sto su nas tada ucili u skoli i u porodicama, skoro niko nece naci da ih je neko ucio da ne podijele ono sto imaju sa drugovima, narocito ako su… Više »

Cao kralju.
Gost
Cao kralju.

Dobar je ovaj prilično! Sve u brk, sa moje tačke gledišta.

Madjo
Gost
Madjo

Dobar, objektivan…

Purgeri
Gost
Purgeri

@ Madjo Ne znam kako se nacionalizam ranije sirio, ali na svom primjeru cu vam reci danasnje stanje. Vodim se onom “ zivi i pusti druge da zive”. Jedan od najbitnijih temelja “ stvaranja” zdravog pojedinca, zatim drustva je u odgoju. Osnovno nacelo nauciti dijete razlikovati dobro i zlo. Nesto sam putovala, druzim se sa razlicitim ljudima i jedini kriterij… Više »

Madjo
Gost
Madjo

Tacno Purgeri. Komentari vec zatrovanih provociraju i kad se na provokacije uzvrati i ti se nadjes brzo u tom drustvu, a onda tome nema kraja. Mnogo ljudi imaju potrebu da se navijacki grupisu. Dok su to sportski timovi to je relativno bezazleno. Zlo nastupa kad to ode do politike, nacija, teritorija, istorije, mrznje i na kraju ratova.

Madjo
Gost
Madjo

I jos jedna stvar. Kad izmedju nacija postoji neko srodstvo koje bi trebalo njihove odnose cinit jos boljim, desi se upravo suprotno. Pokusao sam razmisljati kako i zasto. Cini mi se da je u pitanju djelimicna nepodudarnost ocekivanja. Svi ocekuju da bi od srodne nacije trebali dobiti neku potporu za ono sto smatraju da su im interesi. Medjutim svako je… Više »

Madjo
Gost
Madjo

Postoje i drugi noviji primjeri. Srbi su smatrali da im srodne nacije duguju podrsku za uspostvaljanje kontrole na Kosovom koje je 1968 pa 1981 itd. pokazivalo ambiciju osamostaljenja od Srbije. Razmisljali su . Pa pobogu, tamo je nas istorijski identitet, Albanci im nisu nikakav «rod», a mi smo im braca, zato moraju nas podrzati. Sa druge strane ostali su razmisljali,… Više »

Madjo
Gost
Madjo

Srodnost jezika je inace jako bitna, jer koliko nas god razdvajalo ovo ili ono, kultura je prirodna integraciona sila. Vecina pjevaca, pisaca, filmskih radnika itd ne poznaje ove granice, jer ih ne poznaje ni zajednicki jezik. Kad bi se infrastruktura popravila (vise auto puteva, pruga itd) pojacala bi se i ekonomska saradnja, narocitu u turizmu. Pa zar nije prosjecnom Srbinu… Više »

Madjo
Gost
Madjo

A onda primjer Kninske krajine. Hrvati je vide kao istorijski dio Hrvatske (Kraljica Anica, Kralj Dmitar Zvonimir itd). Svrstavanje lokalnih Srba na stranu Milosevica i zlocini koje su pojedinci pocinili etnickim ciscenjem hrvatskih sela i granatiranjem okolnih hrvatskih gradova su dozivjeli kao neoprostiv cin koji je opravdao zlocin masovnog etnickog ciscenja u Oluji. Sa druge strane Srbi koji su tu… Više »

Purgeri
Gost
Purgeri

Sto se turisticke destinacije tice pretpostavljam da im je jeftinije u Grckoj i Turskoj ( RH je zbog nerealno visokih poreza dosta skupa ). Ili im je jednostavo bolje tamo. Neki su mozda ljuti na nas, pa ne zele dolaziti. Ali nije da ih nema nikako, dobrodosli su gosti. Imam dojam da im je prva destinacija Grcka, pa Crna Gora.

Madjo
Gost
Madjo

…a onda se isti stav i ljutnja Srba koja je 80-tih zbog Kosova bila okrenuta ka Slovencima i Hrvatima, desila prema Crnoj Gori nakon medjunarodnog priznanja Kosova u prosloj deceniji. A Crna Gora je razmisljala tada upravo slicno kao Slovenci i Hrvati u 80-tim godinama, nakon sto je spoznala da nije humano prisiljavati milione ljudi na nesto sto nece, zarad… Više »

Purgeri
Gost
Purgeri

@ Madjo
Slazem se u potpunosti.

Budimo realni
Gost
Budimo realni

Obrati malo pažnju na komentare i realni život i viđećeš da veze nema. U CG ako čitaš CDM pomislićeš da je podjela na Srbe i Crnogorce strašnih razmjera, a u realnom životu nikakve podjele nema osim što ima par političara koji guraju interes i par ljudi niže inteligencije koji ih slijede. Vjerujem da je tako svuda.

Madjo
Gost
Madjo

Upravo se o tome radi. Ako pitas Bosnjake, Srbe, Hrvate iz BiH koji su medjusobno licni prijatelji, ali ipak nacionalisti, kako mozete biti nacionalisiti, kad vam je taj i taj najbolji pritatelj iz te druge nacije? Reci ce ti: “Ali to je drugo. On mi je prijatelj u licnoj ravni i to nema veze sto ja generalno mislim o njegovom… Više »

LJUTA
Gost
LJUTA

Da li je dovoljno da dijete razlikuje dobro i zlo?….pa i to je subjektivno jer nije ustastvo lose ustasi niti cetniku cetnistvo

Purgeri
Gost
Purgeri

@ LjUTA Mislim da je to temelj koji se onda nadograduje. Ali, ima roditelja raznih ideologija koje usade djetetu.( npr. trenutno vojni kampovi aktualni, mislim da je to lose usmjeravanje) Isto tako i covjek kad sazrijeva ako je labilnog karaktera lako padne pod los utjecaj. Kao npr kod ovisnosti raznih vrsta. Covjek treba raditi na sebi, makar smatram da je… Više »

Milos
Gost
Milos

Nije nam valjala juga.e sad nam valjaju ovi veliki sto smo mi njihovi poslusnici poltroni ulizice i da ne nabrajam. . . . . . . E moj narode .pameti nikad dosta. Kuku nama na balkanu kad bjezimo od brace a priklanjamo se tudjinu za malo koristi.mi smo na balka nu braca.ali mi to necemo da priznamo iako znamo od… Više »

Bazinga
Gost
Bazinga

Mogli smo se odvojiti kao Čehoslovačka ali mi ne umijemo jer smo, divljaci. Balkanci lakovjerni i neobrazovani. A došli smo kao šlag na tortu Americi, da nas malo tobože nauče demokratiji. Oni su ujedinili Njemačku pomoću Perestrojke uništili veliki SSSR. A onda počeli da sprovode dalje planove i dok smo se mi ubijali međusobno nijma je to odgovaralo. Zlatno pravilo,”… Više »

Cao kralju.
Gost
Cao kralju.

Ne kažu na zapadu džabe ljudi niskih strasti… Sami temperament podneblja (Sangvik) govori dosta. Divimo se Skandinavcima (Flegmatici), a sprdamo se kad je neko nas flegma.

Budimo realni
Gost
Budimo realni

Apsolutno si u pravu!

Milo Vujovic CT
Gost
Milo Vujovic CT

Jedina greska namjerna Titova a i Cvikerasa Aleksandra je ta sto nije Srbima obezbiedio autonomie u BiH i Hrvatskoj….Obadva su radili protiv Srbskog naroda da se razumiemo

Cao kralju.
Gost
Cao kralju.

To su čak činjenice koje se primjete u Titovoj istoriji… Al zato je Srbiju podjelio na pokrajine.

Sipcic Vlado
Gost
Sipcic Vlado

Da da e ovo je taj istoricar koji je u parlament Hrvatske rekao …Sta bi bilo s Hrvatskom da nije bilo 1918….i ujedinjenja…Dok U stase CG 1918 nazivaju okupaciom…

Wednesday
Gost
Wednesday

Brkaš malo lončiće prika Vlado. Do 1918. Crna Gora je bila država, nezavisna, a Hrvatska je bila u sastavu AU carevine već vjekovima…

Cao kralju.
Gost
Cao kralju.

Aha bila je bez Boke, Primorja i dobrog dijela CG.

Dudukljica
Gost
Dudukljica

Tačno, bile su malo opširnije 4 nahije pod nazivom Crna Gora!

Milo Vujovic CT
Gost
Milo Vujovic CT

@ Wednesday ahaaaa Drzava 4 sela koju do Berlinskog kongresa 13 jula 1878 niko za drzavu priznava nije do Rusije koja ju je pomagala…..Zasto K Nikola posle Berlinskog Kongresa rece i uvelica veselje s perjanicima BLAGO NAMA DOBISMO JOS JEDNU SRBSKU DRZAVU…..Pripoili se 1878 Crnoj Gori Podgorica,Bar,Niksic ili je i ovo laz….Zast vezir pasa rece i ovo…ZBOG NE PRISTUPACNOSTI TERENA… Više »

Podgoricki
Gost
Podgoricki

Ovo je nerealno. Sa ustašama i ustaštvom niko se ne može uporediti. To je najnehumanija i najfašističkija ideologija od kada postoji čovječanstvo.

Cao kralju.
Gost
Cao kralju.

Bogami Hitler je izuzetno bio ponosan na Fince.

Globetrotter
Gost
Globetrotter

Veoma korektan i respektabilan istoričar,dosta sam ga slušao. Samo još neka nam objasni ko je ustvari bio Tito i zašto je Srbima zabranio da se vraću na Kosovo posle 1945. ?

Budimo realni
Gost
Budimo realni

“Pitanje je, dakle, kako bi Hrvatska danas izgledala, gdje bi joj bile granice, o kojoj bi teritoriji mi danas uopće govorili, što bi bilo s Hrvatima da nije bilo Jugoslavije. ” На добром је путу да призна да данас Хрватске не би било да је није Србија прихватила у КСХС. Могла је завршит распарчана између Србије, Италије и Мађарске. Наравно… Više »

Globetrotter
Gost
Globetrotter

Pa to je i razlog zašto pričaju o Velikoj Srbiji, Srpski narod živio svuda u SFRJ i onda neko ko nikad nije ima drzavu a zahvaljujuci SFRJ dobio teritorije (SLO, HR,BIH) odluči tako a Srbi oće SFRJ i počnu sukobi..

Dukljanin
Gost
Dukljanin

Na Balkan je srbija Problem?

Tukljanin
Gost
Tukljanin

Tako je, brate!

Gradjanin
Gost
Gradjanin

Tamara čekanje me strašno zamara, jer tebe neema…Vojin i instruktori

Instruktor
Gost
Instruktor

A Novak i ekipa?

Pomorac
Gost
Pomorac

Sve je to uredu, ali Hrvatska je drzava u kojoj se proslava najveceg sportskog dostignuca slavi na celu sa naci umjetnikom koji je zabranjen u mnogim zemljama, ne samo da se slavi nego ga ljudi podrzavaju dolaze na koncerte, dok u drugim drzavama to nije moguce.

Pomorac
Gost
Pomorac

Sve je to uredu, ali Hrvatska je drzava u kojoj se proslava najveceg sportskog dostignuca slavi na celu sa naci umjetnikom koji je zabranjen u mnogim zemljama, ne samo da se slavi nego ga ljudi podrzavaju dolaze na koncerte, dok u drugim drzavama to nije moguce.

Srb-Srb
Gost
Srb-Srb

Tačno tako,čist primjer za to je CG,ona uzima ono sto joj odgovara ali i izmišlja istoriju(gori su od hrvata)…

Bazinga
Gost
Bazinga

Da Kosovsku bitku su Srbi dobili, ali ipak su Turci vladali potom Srbijom. Vrijeđa intelegenciju. Oni nisu skloni prevari, a ne sve časni i pošteni. Dobrica Ćosić.

Bazinga
Gost
Bazinga

Da nebi ispalo da sam samo rekao za Srbiju. Lažu svi EXYU, pričaju šta im odgovara, dnevnoj politici.

Bazinga
Gost
Bazinga

Ispravka” Da ne bi” jbg. ekran 4 inča a okračale ruke, počeo sam da odaljavam tel. da bih nešto napiso ili pročitao. Znam, naočare podhitno, Neko će reći da nisam dodro sagledao situaciju ali to ne mjenja moje mišljenje. A malo sam i namjerno napisao prvo za Srbije jer je to zaslužio R.Srpska koji ne prestaje da ljubi Srbiju ko… Više »

Cao kralju.
Gost
Cao kralju.

Srpska nije lud, nego tjera inat apsurdu našeg stanja.

Bazinga
Gost
Bazinga

Stanje je apsurdno svuda u EXYU, nismo mi samo problem. Problematični su i ostali, političari u EXYU su kontradiktorni i lažavi, a za sebe nisu to sigurno. Jedino Slovenija gleda svoj posao i ne razumiju nas ama baš ništa šta pričamo. Zato je tamo minimalna plata oko 700€. A o čemu ostatak EXYU priča? Osvrnimo se dobro svi oko sebe… Više »

Cao kralju.
Gost
Cao kralju.

Zato i treba težiti gradjanskom društvu sa jakim zakonima i da svi počnemo od sebe samih da ih poštujemo. Samo je veliko pitanje šta uzeti za nacionalni identitet da bi se svi oajecali ravnopravno. Ubiše nas tradicionalnim podjelama….

Cao kralju.
Gost
Cao kralju.

Samo zato da se elita dobro obezbjedi i učvrsti.

Crni
Gost
Crni

Super tekst…ipak je Jugoslavija bila cijenjena drzava i jedno lijepo i normalno drustvo….

Fra Sotona
Gost
Fra Sotona

Pametni Hrvati.

Srb-Srb
Gost
Srb-Srb

Kao i ti ….

Fra Sotona
Gost
Fra Sotona

Upravo tako.

Send this to a friend