Neće slobodarski Nikšić nikad biti dio srpskog svijeta

Vesna Šofranac

Onima što iz drugih država organizuju ‘bitku za Nikšić’ poručujem da je ovo oduvijek bila slobodarska kosmopolitska sredina sa svojim specifičnim duhom i šarmom. Nacionalšovinizam u ruhu neofašizma ovđe neće proći. Neka se samo prišete kako je narod Nikšića dočekao i ispratio njihovog Milana Stojadinovića 1938. godine, kaže u razgovoru za Vikend novine poznati kardiolog i humanista, predsjednik Društva poštovalaca i prijatelja Nikšića, prim. dr Radovan Mijanović.

Komentarišući dešavanja u gradu pod Trebjesom uoči lokalnih izbora, Mijanović ističe da se ne zna ko sve potpuno otvoreno i drsko mešetari i poručuje svojim Nikšićanima da na sve pritiske i nasilje odgovore kao i na referendumu 2006. godine.

Gospodine Mijanoviću, Nikšić je, zbog lokalnih izbora, postao tema broj jedan, ali u srpskim medijima, odakle se vodi nezapamćena kampanja za osvajanje vlasti u tom gradu. Na jednoj televizijskoj kući u Srbiji uvedena je specijalna emisija “Bitka za Nikšić”. Kako Vi, kao predsjednik Društva poštovalaca i prijatelja Nikšića, gledate na aktuelna dešavanja u Vašem gradu?

MIJANOVIĆ: Kao član Društva prijatelja i poštovalaca Nikšica od njegovog osnivanja 29. septembra 1995. godine i predsjednik ove nevladine organizacije u dva mandata, mnogo puta sam u medijima odgovarao na slična pitanja. Ali ovo što se sada zbiva u Nikšiću uoči izbora za lokalni parlament nameće mi obavezu da za crnogorsku javnost iznesem svoj lični stav i, uvjeren sam, stav članstva našeg društva iz Nikšića, Crne Gore i ogranaka iz Londona, Malmea, Moskve, Vašingtona, Njujorka i Los Anđelesa. Naime, danas su ovaj grad i opština pred jednim velikim izazovom i u nenormalnim okolnostima, kao nikada ranije, nametnutim sa raznih strana i snaga koje su nimalo prijateljske prema žiteljima ovog slobodarskog grada.

Šta se to dešava?

MIJANOVIĆ: Iz dana u dan gledamo nepoznata lica i mešetare koji sasvim otvoreno i drsko, mimo zakona ove države i volje građana Nikšića, nameću svoju, ne samo “političku” istinu. A neke “domaće” stranke maltene u svakoj ulici postavile su punktove za dobijanje podrške, iza kojih stoje maloljetnici sa majicama na kojima je ispisano “Za budućnost Nikšića”… Oni šetaju gradom sa propagandnim materijalom, ovakva masovna manipulacija djecom je užasna.

Ovih dana svjedoci smo i mnogih najava iz političkih partija i pokreta kako će oni kad osvoje vlast u Nikšiću uraditi “ovo i ono”, i to su mahom opšte, izanđale fraze koj e slušamo od početka višepartijskog sistema u Crnoj Gori. A veliko je pitanje šta oni zapravo znaju o ovom gradu, njegovim istinskim vrijednostima. Držim da je odavno ovdje naš najveći problem nedostatak kontinuiteta. Svi, kada se dokopaju pozicija i primaknu kasi, ponašaju se kao da su neke bogom dane mesije, da sve od njih počinje. A rezultati su tapkanje u mjestu, često i stagnacija u mnogim oblastima života grada. I tu vidim veliki prazan prostor za djelovanj e nevladinog sektora koji, čast izuzecima, danas to nije.

Što je sa ovima što “biju bitku za Nikšić”?

MIJANOVIĆ: Onima što iz drugih država organizuju “bitku za Nikšić” poručujem da je ovo oduvijek bila slobodarska kosmopolitska sredina sa svojim specifičnim duhom i šarmom. Nacionalšovinizam u ruhu neofašizma ovđe neće proći. Neka se samo prišete kako je narod Nikšića dočekao i ispratio njihovog Milana Stojadinovića 1938. godine.

Kao antifašista, član UBNOR-a u gradu sa slobodarskom tradicijom, gradu Ljuba Čupića, Vita Nikolića, Mirka Kovača, imate li objašnjenje kako se dogodilo da se Nikšić najviše spominje u kontekstu litija, kao grad odakle je krenulo “oslobođenje Crne Gore”?

MIJANOVIĆ: Ne slažem se da se “Nikšić prepoznaje po Amfilohiju i litijama, kao grad odakle je krenulo ‘oslobađanje Crne Gore'” U tim navodnim litijama učestvovalo je najviše četiri do pet hiljada “oslobodilaca Crne Gore”, a ova opština ima blizu osamdeset hiljada žitelja. Valjda se i po njima Nikšić prepoznaje. Nadalje, u gradu postoji veoma brojna i jaka antifašistička organizacija UBNOR-a i antifašista, koja okuplja na hiljade starijih i omladine. Naravno, poštujem sve prave vjernike, ali ne odobravam nikakvo nasilje nad onima koji to nijesu. Zamislite da se sada počnu prebrojavati i organizovati ateisti i oni druge vjere i nacije i krenu ulicama u neke svoje “litije”

Reagovali ste na skrnavljenje Hadži-Ismailove džamije, naglašavajući da su “tolerancija i suživot jedna od vjekovnih vrijednosti ovog grada” da “današnje slike nijesu naš Nikšić”, te da vjerujete da Nikšićani nijesu u stanju da nešto takvo urade. Ko jeste? Ko remeti viševjekovni sklad u Nikšiću?

MIJANOVIĆ: Na skrnavljenje Hadži-Ismailove džamije reagovali smo odmah, čim smo saznali za to šovinističko nepočinstvo. Članovi Društva su došli ispred džamije da daju podršku i ako ustreba pomoć našim sugrađanima muslimanske vjeroispovijesti sa kojima vjekovima Nikšićani žive u bratskom komšiluku. Dao sam tada, kao predsjednik Društva, izjavu televiziji, da tu sramotu Nikšiću nije nanio nijedan njegov građanin, već neko sa strane, koji je za račun druge države došao da “bije bitku za Nikšić”.

Podsjetiću da je ista ova džamija bila oštećena u ono nesrećno vrijeme ’90-ih godina prošlog vijeka. Ja sam i tada rekao da to moji Nikšićani nijesu uradili i pokazalo se kasnije da sam bio u pravu, kao što i sada tvrdim da nemaju nikakve veze sa ovim novim skrnavljenjem. Naravno, imamo mi u gradu i svojih šovinista, ali oni nijesu ni u mračnim devedesetim godinama išli tako daleko. Suživot je u Nikšiću uvijek bio za primjer

Zašto se baš Hadži-Ismailova džamija našla na meti vandala. Šta su njenim skrnavljenjem Nikšićanima i Crnoj Gori željeli da poruče nalogodavci?

MIJANOVIĆ: Ova džamija je danas jedina u Nikšiću, a nakon onih ratova devedesetih u Jugoslaviji u gradu je ostao mali broj Muslimana. Taj nesrećnik odabrao je, ne slučajno, baš to mjesto da pošalje poruku mržnje i zastrašivanja. Poruka je etnički i vjerski “čist” Nikšić u tzv. “srpskom svetu”. I to bez Crnogoraca, kojih prema posljednjem popisu ima više od šezdeset posto.

Vjerujete li da će Nikšićani uspjeti da se odupru pritiscima iz druge države, o čemu mediji danima izvještavaju?

MIJANOVIĆ: Nikšićani će se naravno oduprijeti pomenutim pritiscima. A, nije nikada bilo ovoliko. Nije ovdje riječ samo u uplitanju Srbije u nikšićke lokalne izbore, koja to otvoreno radi, već i miješanje dijela još jedne susjedne države, kao i velike istočne sile. Što hoće od Crne Gore odavno je jasno, ali da će Nikšić biti grad koji će slomiti da bi nastavili da lome državu, vj eruj em da nema šansi.

Šta biste poručili svojim sugrađanima?

MIJANOVIĆ: Mojim Nikšićanima poručujem da na sve pritiske i nasilje odgovore kao i na referendumu 2006. godine.

I da ne zaborave onu narodnu izreku: “Svaka sila za vijeka”…

Srpski istoričar Aleksandar Raković izjavio je u jednoj od emisija Televizije Hepi pod nazivom “Bitka za Nikšić” da su “Crnogorci narod sa mentalitetskim felerom”, da treba “popravljati taj feler”, ali kad se osvoji Nikšić, koji treba da bude uvertira u podešavanje građana Crne Gore za novi “srpski svet”…

MIJANOVIĆ: To što je izjavio srpski istoričar Aleksandar Raković u jednoj od emisija Televizije Hepi nije ništa novo i nepoznato. Ali bih mu ipak odgovorio. Crnogorski narod nije “narod sa mentalnim felerom” i trebalo bi da povede računa što javno izgovara o jednom slobodarskom, ponosnom narodu. Ima “felera” oko njega, pa neka ih tamo popravlja. Ako misli da će ovakvom pričom i uvredama srpski favoriti osvojiti Nikšić, namjera mu je propala. Prepoznaju Nikšićani kome treba fabričko podešavanje.

Šta mislite o ovakvim porukama, prvo kao ljekar i humanista, a onda kao Nikšićanin i Crnogorac…

MIJANOVIĆ: Kao ljekar, humanista, Nikšićanin i Crnogorac, mislim da je suluda ideja koja nam je u posljednje vrijeme plasirana, da će osvajanje Nikšića biti uvertira za slamanje države i “podešavanje” građana Crne Gore za “srpski svet” Spuštasmo se mi na to uže. I opametismo se.

Zdravlje građana mora biti preče od politikanstva

Kao Ijekar, kardiolog, kako komentarišete situaciju sa pandemijom COVID-19, posebno u svijetlu otvaranja granica? Da li neko treba da snosi odgovornost za izgubljene živote i katastrofalne rezultate u borbi protiv pandemije?

MIJANOVIĆ: Kao Ijekar i humanista, kome je zdravlje na prvom mjestu, ne mogu da se pomirim sa činjenicom da se Crna Gora nalazi na prvom mjestu na svjetskoj listi po broju inficiranih od korona virusa. U samom početku pandemije, država Crna Gora je pokazala efikasnost i u sadejstvu sa građanima postala prva zemlja koja je uspjela da se oslobodi infekcije.

Kao neko pod čijim krovom su tri ljekara i dva farmaceta (svi odbolovali koronu), izloženi na prvoj liniji fronta u očuvanju zdravlja građana, razočaran sam sadašnjim stanjem. Mjere kontroverzne, granice otvorene, građani sve neodgovorniji. Sve nas to mora zabrinuti i urazumiti.

Nakon što su odbili druge donatore, nova Vlada je prihvatila donaciju Srbije od 2.000 doza ruske vakcine Sputnjik V, koju je inače tražio lider DF Andrija Mandić. Da li donacija ima veze sa izborima u Nikšiću?

MIJANOVIĆ: Svaka pomoć je dobrodošla. Trebalo je prihvatiti donacije vakcina bez politizacije i političke kalkulacije. Zdravlje građana je preče od politikanstva. Odgovornost je na svima nama, posebno na onima koji vode zdravstvenu politiku.

Podsjećanje

Dr Radovan Mijanović, podsjetimo, prvi je u Crnoj Gori, još prije više od 40 godina (27. decembra 1979), uradio mikrokateterizaciju desne komore srca u Zavodu za plućne bolesti dr “Jovan Bulajić”… Bio je direktor Medicinskog centra u Nikšiću i Zavoda za plućne bolesti u Brezoviku, potpredsednik Skupštine opštine Nikšić…

Autor je preko 100 radova i stručnih saopštenja iz oblasti kardiologije, sportske medicine, alpinizma, spasavanja u planini i spasavanja na mirnim vodama. Član je predsedništva Društva ljekara CG i član Predsedništva udruženja kardiologa Crne Gore. Bio je član Udruženja kardiologa Jugoslavije. Bio je predsednik Crvenog krsta Crne Gore, a u dva mandata i predsednik Crvenog krsta Jugoslavije. Član je Komisije za pomoć u katastrofama pri Međunarodnoj federaciji Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca. Dobitnik je brojnih priznanja, među kojima je i priznanje za humanost i solidarnost Iskra 2015. godine, kao i najviše društveno priznanje svog grada, nagrade Oslobođenja Nikšića 18. septembar.