Niko ne smije podnijeti krivičnu prijavu protiv Putina

Ruski agenti rade po Beogradu šta im padne na pamet i ta činjenica predstavlja opasnost za svaku zemlju regije, uključujući i Crnu Goru. Pošto je Srbija napravila ,,dogovor sa đavolom“ (drugim riječima, Kremljom) posebno će biti na udaru. Iako Moskva nema bratsku, vjersku ili etničku srodnost sa Srbijom, koristi ove izgovore da podrije srpsku politiku, sigurnost, ekonomiju i inteligenciju, a potom to iskorišćava da destabilizuje susjedne zemlje koje su proamerički i pro-NATO orjentisane, kaže u izjavi za Pobjedu američki analitičar Januš Bugajski.

Zato, objašnjava Bugajski, nema hapšenja, niti efikasnog odgovora Beograda na ovu špijunsku aferu.

Da podsjetimo, snimak prikazuje potpukovnika srpske vojske penzionera (Z.K.) koji uzima pare od ruskog obavještajca Georgija Klebana, ali Više javno tužilaštvo u Beogradu nije reagovalo jer, kako su objasnili, niko nije podnio krivičnu prijavu za ovaj događaj.

Prijavu je trebalo da podnese onaj ko je sakupljao dokaze o ovom slučaju BIA (Bezbjednosno informativna agencija) i VBA (Vojno bezbjednosno agencija) koje su radile na ovom slučaju… Predsjednik je obećao da će ,,uslijediti oštre akcije koje će biti uočljive javnosti“, ali se ništa nije desilo.

Nakon sastanka sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom, koji je održan nekoliko dana pošto je afera otkrivena, predsjednik Srbije je rekao da što se njega tiče špijunska afera je zatvorena.

Podsjetimo da su svi ruski zvaničnici u svojim izjavama omalovažili cio ovaj događaj (ambasador Rusije u Beogradu, portparol Ministarstva spoljnih poslova Rusije, portparol predsjednika Rusije i sam predsjednik Rusije…).

Ova izjava je značila i da je afera zatvorena i za pravosuđe.

Bugajski upozorava da Crna Gora bude posebno oprezna jer ostaje ranjiva, jer će ruski agenti nastaviti da pokušavaju da destabilizuju zemlju, koristeći sve raspoložive resurse, uključujući i srpske nacionaliste, Srpsku pravoslavnu crkvu, medije i dezinformacije, finansijske korupcije, kao i inženjering međuetničkih sporova.

Sa njim je saglasan koopredsjednik Igmanske inicijative i direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov.

“Imam utisak da su Vučić i režim izloženi pritisku i sada im se obija o glavu ono da Srbija može sedjeti na više stolica a da on može izigravati Tita u doba Staljina”, kaže Popov, koopredsjednik Igmanske inicijative i direktor Centra za regionalizam za Pobjedu objašnjavajući zašto je srpsko-ruska špijunska afera pala u zaborav i zašto akteri još nijesu procesuirani.

Popov objašnjava da se Srbija našla na vjetrometini između Rusije i SAD, pokušava da balansira, ali da je u medijima i izjavama srpskih zvaničnika favorizovana ruska strana.

“To se vidi i po stvaranju atmosfere u javnom mnjenju i u odnosima prema Rusima, izjavama zvaničnika, kupovini oružja i deklarativnom izjašnjavanju za ulazak u EU. Mnogo je ružnih riječi upućeno na račun Zapada, a nijedna nije na račun Rusa”,  konstatuje Popov.

Crna Gora mora biti oprezna jer će ruski agenti nastaviti da pokušavaju da destabilizuju zemlju, koristeći sve raspoložive resurse, uključujući i srpske nacionaliste, Srpsku pravoslavnu crkvu i medije.

Ono na šta Popov tokom razgovora ukazuje je momenat kada je Srbija prevršila meru, a to je vojna vježba sa Rusijom gdje je prikazan raketni sisitem S400.

“To je sve prevršilo i SAD je tada počela da vrši pritisak na Srbiju. Srbija se previše u vojnom i političkom smislu primakla Rusiji, a odmakla se od Evrope i SAD. Ovdje nema ni vladavine prava ni slobode medija”, ocjenjuje Popov.

Zašto je ova afera brzo pala u zaborav, šta je njena poruka i zašto je otvorena baš pred Vučićev put u Moskvu…

“Izgleda da je to bio dio pritiska na Srbiju, ali cijela priča je ličila na vodvilj koji je režirao slab reditelj. Sve je ostalo zamagljeno u očima građana i javnosti, teško je dokučiti zašto je to tako urađeno na neobičan način. Zapravo, bio je to događaj za jednokratnu upotrebu i doprinio je skretanju pažnje sa drugih afera koje su u tom trenutku drmale Srbiju”,  odgovara Popov.

Ono što je zanimljivo u cijelom ovom slučaju je što se afera pojavila u jeku afere trgovine oružja u koju je umiješan i Branko Stefanović, otac ministra policije Srbije. I sada je tu sa oružjem trebalo zataškati na bilo koji način.

“Izvoz oružja nije naivna rabota kao što su mislili naši političari, to je ozbiljna međunarodna oblast i posao velikih sila. Amerika nam je to stavila do znanja preduzimajući krupne korake, odnosno sankcije protiv našeg trgovca oružjem – (Slobodana Tešića) – smatra Popov i ocjenjuje da ,,Amerika nije nježan igrač kao Evropa“ i da su sankcije protiv Tešića uslijedile zbog koruptivnog načina njegovog poslovanja. Tu se može smjestiti i afera ruski špijun”, kaže Popov.

Nakon svega što se desilo pitanje je da li se Srbija plaši Rusije?

“Kada pogledate naše medije, Rusija nam je glavni zaštitnik, najveći trgovinski partner, štiti Kosovo…, kad pogledate izjave naših zvaničnika ispada da su nam Rusi najbliži u svemu i da štite našu zemlju, ali sve to je iluzija. Nije njih briga za naše probleme i Kosovo nego se oni razračunavaju sa Zapadom preko naših leđa”, zaključuje Popov.

“Ta afera je doprinijela kvarenju odnosa sa Rusijom. Vidjelo se to i po susretu Vučića i Putina u Sočiju koji je bio daleko od srdačnosti. Pred sam put u Rusiju Vučić je izjavio da se Srbija neće više naoružavati, već će jačati vojne snage na drugi način – a ranije je izjavljivao da se mora naoružati… To izgleda kao da naše političko rukovodstvo šeta lijevo-desno i ne znaju pravac”, kaže Popov.

“Rusija je spremna da na Balkanu sapliće Zapad preko nas, a malo više nas da sapliće i na evropskom putu. Umjesto da je naša prednost što imamo dobre odnose sa Zapadom i Rusijom sada ni sa jednom stranom nemamo dobre odnose. Nijesmo dobri sa Evropom – otvoreno je jedno poglavlje, šta nam to govori, kakav nam je izveštaj stigao od EU: šamarčina za šamarčinom”, poručuje Popov.