Šta učiniti kako zemlje Zapadnog Balkana ne bi potpuno izgubile nadu kada je riječ o učlanjenju u EU? Štampa na njemačkom piše o austrijskom non pejperu (non-paper) na tu temu ali i o bugarskom ‘vetu na veto’ Skoplju, prenosi Dojče vele (DW).
Noje Cirher cajtung (NZZ) piše da u vezi sa Zapadnim Balkanom Austrija predlaže jednu vrstu postepene integracije u EU. Pominje se ‘non-paper’ o kojem se trenutno vodi žestoka rasprava u diplomatskim krugovima a koji su nedavno koncipirali austrijski šef diplomatije Aleksandar Šalenberg i austrijska ministarka za evropska pitanja Karoline Edštadler.
„Na temelju pretpostavke da je proširenje najjači geostrateški instrument EU, njih dvoje žele da koriste produktivnije: susjedne zemlje bi trebalo da se povežu s EU mnogo ranije i korak po korak. To stvara podsticaje za dalje reforme. Ukidanjem carina te države bi mogle lakše da izvoze u EU, a učešće u zajedničkoj energetskoj i klimatskoj politici pomoglo bi smanjenju zavisnosti, posebno od Rusije. Takođe bi bilo moguće učešće u određenim tijelima EU. Svaki korak u integraciji mogao bi i da bude suspendovan – ukoliko se ne postigne napredak“, navodi NZZ.
Ovaj švajcarski nadregionalni dnevnik potom navodi kako specijalni izaslanik EU za Zapadni Balkan Miroslav Lajčak „visoko ocjenjuje“ austrijski pristup i smatra da je riječ o procesu pristupanja koji „mijenja te zemlje“. Karoline Edštadler smatra da se tim zemljama mora dati „vjerodostojna evropska perspektiva tokom dugog čekanja. „Inače ćemo ih izgubiti“. Ona to kaže „misleći na rapidno opadanje podrške učlanjenju u zemljama poput Srbije“.
Strah od beskonačne čekaonice
Po pisanju NZZ-a, neki strahuju i da će ovaj koncept stvoriti „svojevrsnu stalnu čekaonicu“, novu verziju „Istočnog partnerstva“ o pridruženim zemljama koje nikada ne postanu punopravne članice.
Skepsa se zasniva i na tome da Makron „želi da lansira novu evropsku političku zajednicu“. Ključno pitanje je, piše dalje NZZ citirajući austrijskog šefa diplomatije Šalenberga: „Ima li EU političku volju za masovnim širenjem na jugoistok, posebno u pozadini naglog poskupljenja i predvidljivih troškova učlanjenja ovih siromašnih zemalja? No, ruska invazija mobilizovala je mnogo političke volje. Balkan nije zadnje već unutrašnje dvorište EU. Zanemariti ga – to znači dati prostor geopolitičkim konkurentima poput Rusije ili Kine. Ili ćemo se izboriti mi mi ili neko drugi. U politici nema vakuma“.
NZZ navodi i kako je rat, koji Rusija vodi u Ukrajini, pogoršao sigurnosnu situaciju na Zapadnom Balkanu, posebno u BiH. „Tamo su“, prema riječima Miroslava Lajčaka, „političari tri entiteta iskoristili napetosti između Istoka i Zapada kako bi ojačali svoje pozicije na račun ostalih“. Lajčak to ilustruje susretom Dodika i Putina sredinom juna, pa za NZZ kaže: „Umjesto toga mi, kao međunarodna zajednica, moramo insistirati da bh. političari sjednu za sto i pozabave se svojim problemima. A to se može ostvariti samo podsticajima.“ No, Austrija je ipak uspjela ubijediti EU da još jednom preispita status kandidata za BiH, ukoliko zemlja usvoji reforme pre izbora u oktobru, dodaje NZZ.
Bugarska i Sjeverna Makedonija: Veto nakon veta
Bugarska nastavlja da blokira pregovore o pristupanju EU sa Sjevernom Makedonijom, piše Frankfurter algemajne cajtung (FAZ).
Njemački list navodi kako je „ukidanje bugarskog veta“ na početak pristupnih pregovora Sjeverne Makedonije sa EU zapravo „zaoštravanje“ situacije. „Parlament u Sofiji je velikom većinom izglasao povlačenje veta. No, to je bilo povezano sa uslovima, koji su rezultirali novim vetom“, primjećuje FAZ i dodaje kako je Vlada u Skoplju to prepoznala i odbacuje zahtjeve Bugarske.
„Manevar Sofije više liči na bugarsko-francusko lukavstvo, koje sklanja Bugarsku s prve linije fronta a francuskom predsjedavanju Evropskom unijom, koje se okončava, pripisuje naizgled uspjeh – u politici proširenja zemljama Zapadnog Balkana.“
FAZ ukazuje i kako je Pariz odigrao istaknutu ulogu po tom pitanju i 2019. godine odbijajući pristupne pregovore sa Sjevernom Makedonijom nakon rješavanja konflikta sa Grčkom oko imena.
„Isto se sada događa na podsticaj Bugarske, čiji je parlament sa 170 od 240 glasova odobrio još opsežnije i preciznije formulisane zahtjeve Skoplju. Sjeverna Makedonija mora ispuniti bugarsko-makedonski sporazum o prijateljstvu potpisan 2017. što mora pratiti i potvrditi Evropska komisija.
Međutim, Sofija se usuđuje da sama definirše šta u ovom slučaju znači poštovanje ugovora – tu spada i očekivanje da će se Sjeverna Makedonija u preambuli ustava pridružiti bugarskom narativu o „zajedničkoj istoriji“. Pored toga Bugarska zahtijeva da bugarska manjina (nekoliko hiljada ljudi) bude u preambuli Ustava označena kao državotvorni narod. Tamo se pominju Albanci, Turci, Vlasi, Romi i druge nacionalnosti‘, ali ne i srpska manjina koja je, na primjer, puno brojnija od bugarske. Parlament u Sofiji takođe je potvrdio da Bugarska ni u kojem slučaju neće priznati postojanje makedonskog jezika u bilo kakvim pristupnim pregovorima sa Sjevernom Makedonijom. Prema interpretaciji Sofije, makedonski je samo varijanta bugarskog jezika koji se ne može nazivati makedonskim, barem ne u Bugarskoj“, piše FAZ.
Skoplje kategorično odbacuje neke od novih zahtjeva Bugarske
Njemački list potom konstatuje kako ne čudi što se to odbacuje u Skoplju i navodi poziciju koju zastupa Sjeverna Makedonija.
„Vlada i opozicija bi se najverovatnije mogli dogovoriti oko ustavnog amandmana, koji bi spomenuo bugarsku manjinu, no potrebne su garancije da to neće uvijek biti praćeno daljnjim zahtjevima Bugarske“, piše FAZ.
Njemački list ukazuje i kako premijer Sjeverne Makedonije Dimitar Kovačevski jasno daje do znanja da pristupni pregovori moraju biti otvoreni prije početka procesa promjene Ustava, a ne obrnuto.
„Kada je riječ o istorijskim pitanjima, postoji spremnost da se nastavi rasprava koju vodi Bugarsko-makedonska komisija istoričara, ali njihov spor ili čak dogovor o „obavezujućem pogledu na istoriju“ ne bi trebalo da bude preduslov za početak pregovora s EU. Zahtevi usmjereni na makedonski jezik ili identitet glatko se odbijaju“, navodi FAZ.
Njemački list ukazuje i kako postoje i neki razumljivi zahtjevi od strane Bugarske. „U ranoj socijalističkoj Jugoslaviji, nakon raskida između Staljina i Tita 1948. Bugari u Makedoniji bili su podvrgnuti represalijama. Razumljivo je da bi bugarski istoričari željeli da bace pogled u arhive u Skoplju. Međutim, čak i opravdani ili barem razumljivi bugarski zahtjevi gube se u spletu apsurdnih zahtjeva i pretenzija.“, zaključuje FAZ.
