Opozicija reciklira, DPS politički profitira

Opozicija u Crnoj Gori decenijama reciklira iste zahtjeve, kao i optužbe na račun vlasti. Uz to, sukobi unutar opozicionih partija se samo rasplamsavaju i pojačavaju. Razjedinjena opozicija, sa zahtjevima koji su se čuli i prije deceniju, bez plana i prijedloga kako riješiti ono što smatraju lošim, ostala je tu gdje jeste, u opoziciji. Baš takva opozicija je sve ove godine jačala DPS.

Mnogo je toga što ne funkcioniše unutar raštimovane opozicione kompozicije. Naime, Demokratski front ponovo traži skraćenje himne, srpski jezik, tribojku iz 1905. godine. Retorika koja godinama dominira iz redova DF-a odzvanja jako, negira crnogorski identitet, a forsira prosrpski nacionalistički pristup.

U pauzi od zahtjeva iz 2011. godine, slijedi nova reciklaža. Protesti, tehnička vlada, izborno zakonodavstvo. I sve tako redom, u nedogled. Ponovo, bez ijednog konkretnog prijedloga kako da se riješi situacija koju opozicija naziva, apokaliptičnom. Nema sumnje da je politička kampanja uoči izbora naredne godine u punom jeku.

Može se očekivati da DF iz ladice izvuče famozni “Ugovor o novom početku” iz 2015. kojim je predviđeno da budu otpisani neizmireni dugovi za utrošenu stuju i vodu, naravno, ukoliko taj politički savez konstituiše vlast.

Ugovor koji su prije više godina predočili građanima podrazumijevao je, kako su tada kazali, preuzimanje obaveza DF-a za otpis dospjelih, a neizmirenih obaveza za utrošenu električnu energiju za sva domaćinstva u državi koja se odnose na primarne objekte za stanove, kao i neizmirenih dugova obaveza za utrošenu vodu, usluge odvoza i deponovanja komunalnog otpada.

Naravno, bila je ovo predizborna priča koja je trebalo da privuče što više građana da izađu na proteste, koji su uslijedili, a poznato je kako su se završili.

Baš kao i oni posljednji, ugašeni u političkom bunilu, kao što je bilo ono kada su se po društvenim mrežama jedni druge prozivali zbog novca, ko je dao više. Svi zajedno su doprinijeli da ugase proteste, koji su počeli kao građanski, a završili kao politički.

Kakva je opiziciona scena, možda najbolje pokazuje situacija u kojoj Demokrate ne žele da ustupe jedno mjesto nezavisnom poslaniku Aleksandru Damjanoviću u Odboru za reformu izbornog zakonodavstva. Umjesto svoje, “nude” fotelju DPS-a ili Predraga Bulatovića.

Fotelja je mila, ma u kojem odboru bila.

I ne samo to. Tražeći “opoziciono jedinstvo” Demokrate prozivaju svoje kolege opozicionare. Posebno na meti Demokrata je DF. Posljednje optužbe Demokrata išle su na to da DF ne brine o pravima Srba, već da im je to prazna priča zarad političkih poena.

Ne štede Demokrate ni SDP, iako su kazali da nakon dešavanja u Kotoru nikad više neće za istim stolom sjedjeti sa SDP-om. A sjeli su, i to više puta.

Ali, žar političke borbe je snažniji od date riječi, a želja da se osvoji što više glasova na sljedećim izborima najmoćniji afrodizijak.

Da se pomene i SDP, partija gotovo izgubljenog političkog rejtinga koja se vratila životnim temama i koja poslije kraha, preko lika i djela nove predsjednice Draginje Vuksanović Stanković pokušava da povrati politički rejting i ugled koji je nekada imala.

Ostali igrači opozicoje su tu. Sa bočne strane nešto urade, kažu, bez posebnog odjeka.

I stiže se do vladajućeg DPS-a.

Odlično opozicija igra za njih. Toliko dobro da, ušuškani u svom miru ponekada gube osjećaj realnog. Sve što je bilo nebitno u prethodnom periodu sada je važno za vladajuću koaliciju. Jer, kampanja je počela.

Tu je još jedna važna stavka. Reforma izbornog zakonodavstva preko Odbora koji ni dnevni red ne može da usvoji. I međunarodna zajednica je tu, da sve podrži, posebno reformu izbornog zakonodavstva, iako su sve dosadašnje izbore priznavali, uz konstataciju da su sprovedeni po međunardnim standardima.

I ponovo se stiže na početak. Začarani krug u kojem se nudi ništa, a traži podrška za novu-staru fotelju i još jedan mandat za dobru poslaničku platu.

Opozicija uzdramana, DPS miran i stabilan.

I da ne bude nejasno. Nije da DPS radi sve kako treba, ali svakako nudi više i nudi konkretnija rješenja od opozicije, ma šta ko mislio ili emotivno gledao na političke aktere. Jaka opozicija bi svakako prisilila vlast da bude bolja i konkretnija. Ali…

Miraš Dušević