Perović: Beogradska nacionalistička i medijska fakinerija opet juriša

Srećom da u Crnoj Gori nije bilo potrebe da implicitna podrška društva državi preraste u direktno učešće društva u odbrani države. Izgleda da organizatori “događanja naroda” nijesu svjesni ove jednostavne činjenice. Oni sračunavaju koliko je naroda „s njima,” a ne broje većinsku Crnu Goru koja je protiv njihovih rušilačkih namjera! Međutim, ozbiljno se i opasno vara svako ko misli da će razumni Crnogorci, razumni Srbi, Bošnjaci, Muslimani, Albanci, Hrvati i drugi mirno gledati kako im četništvo ruši jedinu državu koju imaju, kazao je u intervjuu Dnevnim novinama prof. dr Milenko A. Perović.

Perović ističe da je “spontano okupljanje” novi oblik “litija”, čiji organizatori, opijeni anticrnogorskom patologijom, nijesu u stanju shvatiti da i sebe same dovode u smrtnu opasnost od ponovnog širenja virusa korone!

Komentarišući pitanje o hajci koja protiv Crne Gore i predsjednika Đukanovića dolazi iz Srbije, Perović poručuje:

“Ne daj ti, jaki bože, da te hvali i uzdiže beogradska nacionalistička i medijska fakinerija! Koga god je ona za potonjih trideset godina napadala, mrzjela i pripisivala mu nebulozne namjere, pokazivao se kao bastan i valjan u svom poslu, odlukama, i rezultatima djelatnosti”.

Crna Gora se ponovo pokušava destabilizovati djelovanjem SPC i dijela opozicije na čelu sa Demokratskim frontom. Kako gledate na posljednje događaje u Crnoj Gori?

PEROVIĆ: U Crnoj Gori ustalo je četništvo! Četništvo je političko krilo Srpske pravoslavne crkve. Srpska pravoslavna crkva je vodeći dio ideološkog štaba četništva! U potonjih trideset godina oživjela je stara simbioza četništva i SPC i prodrla u dubinu crnogorskog društva. Danas ona može staviti pod svoju komandu jedan dio ruralne Crne Gore. U njoj su se pomiješale stvarna moć u društvu s iluzijom da je došlo vrijeme da može otvoreno ponižavati i rušiti institucije države. Konačni cilj SPC i četništva je u tome da načini Crnu Goru po mjeri četnika! Njihova mjera nije ništa drugo nego ono što je već viđeno od 1918. do 1941. godine. Oni hoće da usmrte državu Crnu Goru i eliminišu sve što je crnogorsko. „Srpski” popovi i „prosrpski” političari, potpomognuti velikom logistikom iz Beograda i s Istoka, mobilizaciju za izvršenje svojih namjera provode „spontanim okupljanjima naroda”, kao novom verzijom „litija.” Koliko su im namjere časne najbolje se vidi po tome što „okupljanjima” izazivaju ogromnu opasnost po zdravlje i živote cjelokupnog stanovništva Crne Gore! Opijeni anticrnogorskom patologijom, oni nijesu u stanju shvatiti da organizovanjem „okupljanja” i sebe same dovode u smrtnu opasnost od ponovnog širenja virusa korone.

Lider DF Andrija Mandić, jedan od osuđenih za pokušaj terorizma 2016. godine, otvoreno je u Skupštini Crne Gore pozivao vladajući DPS da “obuče uniforme” ukoliko iz pritvora ne budu pušteni sveštenici koji su prekršili mjeru zabrane javnog okupljanja, uvedenu radi sprečavanja širenja novog korona virusa…

PEROVIĆ: Filozof Fihte je rekao: Kakav je ko čovjek, takvu filozofiju bira! Svaka ideologija, politička doktrina i organizacija privlače odgovarajuće ljude po mjeri vlastite valjanosti ili nevaljalosti. Po ljudima koje okuplja, lako je prosuditi stvarni karakter svake ideje. Velikosrpstvo i četništvo su ideologije polusvijeta. Uistinu, oni su dva imena iste profašističke ideologije i “političke” prakse. Zato neodoljivo privlače tribalne pećinske tipove i blećine, ljude kratke pameti i velikih frustracija, frojdističke “kompleksaše” i moralne idiote. Iz istoga antropološkog humusa izrastaju njihovi “voždovi” i “vojvode.” Valja se prišetiti od kakvog su antropološkog materijala bili načinjeni predvodnici crnogorskih četnika u Drugom svjetskom ratu!

Kada je četništvo počelo “dizati glavu” u Srbiji, Crnoj Gori i BiH od devedesetih godina 20. vijeka, od srodnog je “ljudskog” materijala sebi gradilo ideologe i vođe! Novo crnogorsko četništvo isprobalo je od tada više mirakuloznih kandidata, pa je zakonomjerno sebi izabralo (bolje reći, postavili su mu) perjanicu od osobe s psihologijom i sposobnostima desetara, koji treba da igra ulogu đenerala u unaprijed izgubljenom ratu protiv suverene Crne Gore. U mirnim vremenima njegovo “liderstvo” djeluje komično. Kao veselnik što je zapalio Artemidin hram u Efesu, desetarski četnički Herostrat ponajviše bi mogao neđe utajno paliti automobilske gume. No, kada su velike ale s istoka i ševera zinule na Crnu Goru, čak i prijetnje desetara mogu biti opasne. Odgovor na njih nalazi se u Krivičnom zakoniku države Crne Gore!

Sveštenici SPC uvjeravaju javnost da nijesu oni bili organizatori okupljanja tokom obilježavanja crkvenog praznika Svetog Vasilija Ostroškog, već da se narod “spontano okupio”. Da li je “spontano okupljanje” novi vid pokušaja destabilizacije Crne Gore?

PEROVIĆ: Vaskrnuće četništva prije trideset godina počelo je “spontanim” „događanjem naroda”. Nazvao je to tako jedan beogradski pjesničak, da se preporuči velikosrpskoj četničkoj stihiji, kada je počela razarati Jugoslaviju. Jezik fašizma svuda je isti, pa je pjesničak ugodio istu sintagmu kojom je filozof Hajdeger u Njemačkoj najavljivao i pozdravljao rađanje nacizma (die Ereignis des Volks)! Za ove tri decenije ideolozi četništva, da bi kamuflirali sistem organizacije svojih zlih namjera prema komšijskim republikama i narodima, nijesu uspjeli smisliti pametnije, nego ponavljaju isti početni glupi i prljavi trik s „događanjem naroda.”

Staro četništvo iz Drugog svjetskog rata i današnje novo četništvo imaju istu suštinu, uz neznatne razlike koje dolaze od drugog vremena. Matrice mišljenja i djelovanja su im iste. Stari četnici su “pjevali”: Sprem’te se, sprem’te, četnici! Ideolozi novog četništa isto tako misle i kazuju. Kad je pušten iz pritvora, neobični vladika iz Banjana (zaludu potiče iz partizanske porodice) poručio je pristalicama da se spremaju, valjda na dugu i silnu borbu! Najdobrohotnije bi novim četnicima, prije no pregnu da učine kakvo krupno zlo, valjalo savjetovati da stave prst na čelo i prišete se istorije Crne Gore od 1941. godine do danas, s posebnim osvrtom na 1945. godinu!

Kako vidite dalji razvoj situacije, imajući u vidu višegodišnje pokušaje nasilne smjene vlasti u Crnoj Gori kao i to da smo u izbornoj godini?

PEROVIĆ: Svi dosadašnji pokušaji nasilne promjene vlasti bili su usmjereni na promjenu državno-pravnog oblika Crne Gore i njeno pretvaranje u dvadeset sedmi okrug države Srbije. Nolens volens, braneći svoju vlast, vladajuća nomenklatura branila je i državu Crnu Goru. U tome je imala ne samo podršku svojih pristalica, nego i implicitnu podršku svih građana kojima je na srcu nezavisna Crna Gora. Vladajuća nomenklatura je zato uspijevala amortizovati i onemogućiti sve pokušaje nasilne smjene vlasti. Srećom, nije bilo potrebe da implicitna podrška društva državi preraste u direktno učešće društva u odbrani države. Izgleda da organizatori “događanja naroda” nijesu svjesni ove jednostavne činjenice. Oni sračunavaju koliko je naroda „s njima,” a ne broje većinsku Crnu Goru koja je protiv njihovih rušilačkih namjera! Međutim, ozbiljno se i opasno vara svako ko misli da će razumni Crnogorci, razumni Srbi, Bošnjaci, Muslimani, Albanci, Hrvati i drugi mirno gledati kako im četništvo ruši jedinu državu koju imaju!

Predsjednik Srbije daje kontraditorne izjave da se “ne smije miješati u unutrašnje stvari druge države”, ali da je u pitanju SPC i dio “našeg naroda”, i da će Srbija biti “uz svoj narod”. Dokle je Srbija spremna da ide kako bi zaštitila “ugrožene Srbe”?

PEROVIĆ: Vučić prema Crnoj Gori vodi providnu politiku s dvostrukim dnom. Na jednoj strani, jer to od njega očekuju bitni međunarodni činioci, deklamuje fraze da se Srbija ne može miješati u poslove drugih zemalja. Na drugoj strani, svim raspoloživim sredstvima od anticrnogorskih izjava njegovih glavnih ljudi, preko anticrnogorske histerije većine medija u Srbiji, do neskrivenog ohrabrivanja i finansiranja „predstavnika Srba iz Crne Gore” da se svim silama posvete četničkim radovima na terenu itd., najdirektnije podriva nezavisnost, slobodu, stabilnost i građanski mir u Crnoj Gori. Duboko sam uvjeren da će mentalitetski crnogorski instinkt života, koji živi i u Crnogorcima koji se nacionalno deklarišu kao Srbi, i ovoga puta odlučujuće uticati da se oni odbrane od onih koji bi da ih „brane”.

U Crnoj Gori za njih jedinu opasnost predstavljaju oni koji hoće da ih „odbrane” od Crne Gore i Crnogoraca! Ponajprije bi oni sami trebali shvatiti da je propast velikosrpskih projekata i u njihovom najvitalnijem interesu! Crnogorski Srbi morali bi stalno imati na pameti bitnu stvar. Ko nju nije shvatio, ništa od politike na Balkanu nije shvatio! Nacionalističkom Beogradu ne bi bilo milijega glasa nego da se Crnogorci i crnogorski Srbi zakrve i međusobno istrijebe!

Srpski mediji ponovo su se okomili na Crnu Goru i predsjednika Đukanovića. Sa naslovnih strana medija Đukanoviću se poručuje da će “bit proklet”, da će mu “narot suditi”, da je Crna Gora “na ivici rata, a Milo samo što ne ubija…” Kako Vi objašnjavate ovoliku opsjednutost i histeriju?

PEROVIĆ: Ne daj ti, jaki bože, da te hvali i uzdiže beogradska nacionalistička i medijska fakinerija! Koga god je ona za potonjih trideset godina napadala, mrzjela i pripisivala mu neblozne namjere, pokazivao se kao bastan i valjan u svom poslu, odlukama, i rezultatima djelatnosti. Što su ga više mrzjeli, pokazivao se boljim i većim. Od vremena Mire Marković, Đukanović od te klateži dobija negativno priznanje. Naravno, uvijek postoji i druga strana stvari. Mnogi razumni ljudi su uvjereni da bi, kad bi bilo moguće, na fer i poštenim predšedničkim izborima u Srbiji Đukanović bez teškoća pobijedio svakoga domicilnog protivkandidata!

Dio opozicije u Crnoj Gori na sve načine pokušava da diskredituje i omalovaži napore države na suzbijanju COVID 19, optužujući vlast da su mjere imale za cilj da se “zada udarac pravoslavnom narodu u CG”…

PEROVIĆ: Čemerna opozicija i do sada je kuburila s elementarnim ljudskim moralom. Jadnim zlobnim i zlovoljnim pokušajima da nađe kakvu kritičku zaškoljicu, ne samo protiv vlasti, nego protiv cijelog sistema države, ona je nesvjesno odala priznanje tome sistemu za izvanredan rad u vremenu pamdemije virusa korone! Uostalom, organizovanje skupova u doba kad opaki virus hara nije izraz nepatvorene gluposti, nego mahnitosti koja se toliko zaboravila da ne preza ni od toga da zdravstveno nagrdi cijelu Crnu Goru!

AMFILOHIJE POTURIO SVOG VLADIKU DA SEBE SPASI

Kako ocjenjujete reakciju države na najnovije pokušaje destabilizacije?

PEROVIĆ: Država reaguje onoliko koliko misli da je potrebno da bi se politička situacija sanirala i vratila u normalne tokove života. Koliko država pokaže odlučnost da se drži strategije koju je ocrtala donošenjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti, splašnjavaće planovi i akcije onih kojima je pobuna protiv Zakona samo zgodan povod za pobunu protiv Crne Gore. Na primjer, kako se ponašao Risto Radović kad je policija one nikšićke večeri poslije „litije” došla da vodi u pritvor Joanikija i sveštenike? Od kada službuje u Crnoj Gori, on nikad jasnije nije razotkrio od kakve je ljudske supstancije sačinjen. Kao što se većina zafursaćenih agresivnih ljudi povuče i dadne u bijeg kad „naiđe na tvrdo”, Amfilohije je poturio svoga vladiku da sebe spasi od hapsa! Kad se avizao kakvim se pokazao, pokušao je popraviti svoj srušeni „imidž” providnom demagorijom „priznanja svoje krivice” pred Nikšićkim sudom! Ako država crnogorska još ima dilema ko je Amfilohije i kako s njim „pregovarati”, on sam joj je dao najbolje uputstvo!

LAŽNE VIJESTI POLITIČKIH IMBECILA

Medojević i Milačić objavili su na svojim FB stranicama fotografiju bebe sa ožiljkom na sljepoočnici, tvrdeći da je riječ o djetetu koje je pretučeno u “napadu” policije na građane u Nikšiću. Međutim, pokazalo se da dječak nije iz Nikšića, te da je fotografija preuzeta s interneta. Imate li na ovo komentar?

PEROVIĆ: Kada se u slamanju socijalizma u Evropi, politička i ostala vlast počela kotrljati ulicama i valjati u blatu, brojna društvena klatež pokušavala ju je ugrabiti. U Crnoj Gori u potiskivanju klateži iz središta političkog i društvenog života dosta se kasnilo. Svoje visoke i neusahle ambicije politikanstva klatež pokazuje tako što svoju „radnu temperaturu” u javnosti pokušava održavati propagandističkim trikovima i izmišljanjima lažnih vijesti. Zgranjavanje političkih imbecila je najviši domet njihovoga „rada”. Kada neko svoje „političke” ciljeve pokušava ostvariti smišljanjem i plasiranjem odvratnih, glupih i lako provjerljiih laži, jasno pokazuje ko je, kakav je i kakvi su mu hohštaplerski ciljevi. Najbolje procjene vrijednosti i smisla njihovog „rada” mogu se naći u Krivičnom zakoniku Crne Gore.