Perović: Nekad su Crnogorci spašavali svečeve kosti od Turaka, a danas moraju od Amfilohija

Sveti Vasilije je nekoliko vijekova bio sakralno blago Crnogoraca. Kao i sve drugo pravoslavno sakralno bogatstvo, Amfilohije je svetog Vasilija privatizovao na klasični tajkunski tranzicioni način. Ne bi bilo iznenađujuće da u katastarske knjige na ime SPC uknjiži i svečeve kosti, kao što je uknjižio sve što su mu crnogorske vlasti dopustile da prisvoji, kaže u razgovoru za Dnevne novine Milenko Perović.

Komentarišući naše pitanje o najavi MCP da će mošti Svetog Vasilija Ostroškog biti na „crkveno – narodnom saboru“ u Nikšiću, 21. decembra, (koji Mitropolija crnogorsko – primorska organizuje zbog najavljenog usvajanja Prijedloga zakona o slobodi vjeroispovijesti), profesor Perović kaže da to nije iznenađenje.

„Nije neočekivano što Amfilohije svečeve kosti na najvulgarniji antihrišćanski način opet pokušava instrumentalizovati u tobožnjoj odbrani svoga anticrnogorskog, protivpravnog, amoralnog, ahumanog politikantskog kleptokratskog prava na prisvajanje sakralnog pravoslavnog nasljeđa Crne Gore. Uostalom, sve što je SPC činila u Crnoj Gori od 1918. godine bila je nebratska zloupotreba svega čega se dokopala. Sve što je Amfilohije radio u Crnoj Gori za trideset godina samo je mučna potvrda lucidnog Njegoševog opažanja: „Teško zemlji kojom crna kapa gospodari!“, kaže Perović.

Ovo nije prvi put da SPC iznosi mošti Svetog Vasilija. Iznosila je i mošti cara Lazara 1988. godine, a znamo što se dešavalo nakon toga. Može li se povući paralela?

PEROVIĆ: Svaki put kad SPC krene da nosa nečije kosti, nastaje ozbiljna opasnost da mnogi ostave kosti po balkanskim vrletima u tribalnim ratnim i zlikovačkim satiranjima. Bilo je jasno da se nosanje kostiju „cara“ Lazara 1988. godine neće završiti bez velikog kastiga. Služilo je ono za podjarivanje iracionalnih nacionalističkih strasti po tzv. “srpskim zemljama” da bi se izvršile odgovarajuće ratne pripreme za stvaranje tzv. velike Srbije. Namjera da se nosaju kosti Svetog Vasilija, takođe, treba da posluži podjarivanju nacionalističkih anticrnogorskih strasti u Crnoj Gori. Ovoga puta Amfilohijeve ambicije su ograničenije.

Malo je šta ostalo od stvarne i umišljene sile kojom je probuđeni srpski bog Mars raspolagao 1988. godine. No, njegove ambicije su još prevelike, jer hoće da sačuva sve učinke velike otimačine crnogorskog sakralnog nasljeđa poslije 1918. godine. Od svega je najgore što Amfilohije ko zna koji put srpski nacionalni korpus u Crnoj Gori pokušava okrenuti protiv jedine države koju ovaj korpus uistinu ima. Amfilohije je crnogorskom pravoslavlju iščupao dušu i od njega načinio pseudoreligijski nacionalistički kič. Sve što je izgradio u Crnoj Gori je otužni “sakralni” kič.

 “Sakralni kič”? Na šta konkretno mislite?

PEROVIĆ: Treba viđeti njegove “hramove” u Podgorici i Baru, pa se prekrstiti desnom i lijevom rukom pred užasom toga arhitektonskog neukusa. Vjerujem da su ta dva “hrama” potonje mjesto na planeti u kojima bi Božji duh volio navratiti. Svemu što je prepravio i “obnovio”, utisnuo je nepodnošljivu mjeru kiča. Treba samo uporediti kako je Ostroški manastir izvorno izgledao i šta je on od njega načinio. A načinio je od njega panađur u Pečenjevcima, da oproste leskovačka braća. Bilo u mantiji, bilo u “armaniju”, tajkunstvo u svojoj skorojevini sposobno je da uživa jedino u kiču, tačnije, u svojoj bezgraničnoj osionosti koja svemu može i hoće davati mjeru kiča!

Nakon najave MCP, oglasila se vladajuća partija, nazivajući odluku MCP sramnom i skandaloznom, nezapamćenom zloupotrebom moštiju sveca. Da li je to dovoljna reakcija na ovakav naum Mitropolije?

PEROVIĆ: Amfilohiju se trideset godina popuštalo! Kao što razmaženo dijete obično postaje oholi nasilnik, tako je i on postao objesnikom koji misli da mu ni nebo nije granica, štaviše da ima apsolutno pravo da po Crnoj Gori čini što mu je volja. Niko nije bio spreman da se ozbiljno suprotstavi svim njegovim nepodopštinama. Sad kad je prepunio mješinu grijehom, verbalna osuda koja mu stiže od vladajuće partije je najmanje što je ona mogla i trebalo da učiniti. Još jednom valja istaći, svečeve kosti pripadaju crnogorskom sakralnom nasljeđu. Država Crna Gora morala bi ih štititi od upotreba i od zloupotreba svim raspoloživim sredstvima. Nekad su jadni Crnogorci pred Turcima spasavali svečeve kosti, a danas ih moraju spasavati od Amfilohija! Ako hoće, za početak država ima brojne načine da onemogući iznošenje moštiju iz Ostroškog manastira. Ako neće, problem će biti još veći. Mnogo veći!

MCP je odgovorila da je osnovni cilj reagovanja DPS – “zastrašivanje pravoslavnih vjernika i sprečavanja izbora i načina ostvarivanja njihovih duhovnih potreba”, te da se najavljenim skupom “ne narušava pravni poredak države niti krši zakon, niti djeluje negativno na javni red i mir”…

PEROVIĆ: Ako misli da sačuva sebe i sve što je u njoj vrijedno, država Crna Gora mora stati na put svakome kome je “duhovna potreba” da baš nju laguma! Pravni poredak države golemo je narušen činjenicom da je SPC u Crnoj Gori izvan i iznad zakona. SPC u Crnoj Gori nema nikakav legalni niti legitimni pravni subjektivitet. Ne bi ona trebalo previše da se pouzdava u to što je u ovom turbulentnom vremenu na svoju stranu premamila dio ruralne, intelektualno i moralno inferiorne, “potkapacitirane” Crne Gore. Kao što ju je lako dobila, tako će je lako izgubiti. Ona je najveći devastator Crne Gore u političkom, religijskom, moralnog, građansko-pravnom i svakom drugom smislu. Njezino postojanje znači opštu opasnost ne samo za „javni red i mir“, nego i za samu egzistenciju Crne Gore. Kao njen čelni čovjek, Amfilohije Radović se u izuzetno oštroj konkurenciji izborio za poziciju jedne od najnegativnijih i najštetnijih pojava u cijeloj crnogorskoj hiljadugodišnjoj povjesnici!

Prijedlog zakona o slobodi vjeroispovijesti će 24. decembra biti na dnevnom redu crnogorskog parlamenta. S obzirom da među poslanicima ima žestokih protivnika zakona, među kojima je najglasniji Demokratski front, može li doći do incidenta u parlamentu?

PEROVIĆ: Prijedlog zakona ima više nego benigni odnos prema SPC. Prvo, dopušta joj da i dalje bez ozakonjenog pravnog subjektiviteta postoji u Crnoj Gori, čak da i dalje na naviknuti i samorazumljivi način postoji iznad i izvan zakona. Drugo, dopušta joj da zadrži – istina, bez prava otuđivanja – ogromno pravo raspolaganja sakralnom i nesakralnom imovinom države Crne Gore. Treće, dopušta joj da u svoje vlasništvo upiše sve ono što je sredstvima države i crnogorskog naroda građeno od 1918. godine. Od tzv. prosrpskih poslanika u parlamentarnom procesu usvajanja zakona ne može se očekivati razložni i argumentovani razgovor o zakonu. Ni u jednom vitalnom političkom pitanju oni nijesu bili spremni ni sposobni za takav razgovor. Njih je porodio i odnjivio politikantski turbo-folk “duh.” Zakonomjerno je što iznova i iznova pokušavaju od crnogorskog parlamenta načiniti “Zadrugu” i “Parove.” Nije teško pretpostaviti da u raspravi o zakonu mogu ispoljiti samo budalaste escapade ili brojne, pa i militantne vragolije.

Prijedlog zakona o slobodi vjeroispovijesti bio je razlog da Demokrate napuste odbor za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva. Uslovljavaju povratak povlačenjem zakona iz skupštinske procedure, navodeći kao razlog da će budući akt dodatno izazvati podjele i optužujući DPS da to i hoće. Kako to Vama izgleda?

PEROVIĆ: Pojava Demokrata na političkoj sceni Crne Gore nije mogla zavarati ni navesti na pomisao da se s njima pojavljuje nova, zdrava i perspektivna politička snaga. Od početka je bilo jasno da se iza njihove politikantske frazeologije o „podjelama i pobjedama“ na loš način skriva neočetnička ideologija. Pripremani kao novo tajno oružje velikosrpstva u Crnoj Gori, Demokrate su se na prvom ozbiljnijem testu pokazali kao najobičniji ćoravi fišek. Njihov pokušaj ucjene pokazao se kao naobičnija glupost. Pokazao je da Demokrate nijesu sposobne za bilo kakvo dobro, ali srećom ni za veliko zlo!

MCP je na svom sajtu objavila da se ni papa Franjo ne slaže sa novim rješenjima u budućem aktu. Vjerujete li u autentičnost, odnosno vjerodostojnost ovakve informacije?

PEROVIĆ: Ono što se istorijski neopravdano naziva “Mitropolijom crnogorsko-primorskom” dio je institucije koja se pokazala sposobnom za maestralne laži. Nije li činjenica da ona laže kako joj autokefalnost traje već osam stotina godina! Nije li činjenica da ona bezobrazno laže da je SPC stvorila državu Crnu Goru! Nije li neoboriva činjenica da ona laže kako ima vlasničko pravo nad cjelokupnim sakralnim pravoslavnim nasljeđem Crne Gore! Kakav joj je onda problem da manipuliše sadržajem pisma pape Franciska i krivotvori njegov smisao?! Dovoljno je bilo da crnogorski premijer ode u pośetu Svetoj Stolici da bi manipulacija bila lako razotkrivena.

U ovom trenutku sa tri strane se najavljuju protesti – pokret Odupri se, zatim Demokratski front i odbjegli biznismen Duško Knežević. Jesu li svi iz iste matrice ili su ovi protesti, odnosno inicijatori, potpuno nezavisni jedni od drugih?

PEROVIĆ: Ne vjerujem da među njima ima ikakve koordinacije. Da je ima, oni bi razmišljali da nastupe zajedno, ali ni tada to ne bi imalo nikakvog smisla ni političkog značaja. Odbjegli „bizmismen“ Knežević ne može više bilo šta organizovati. Jedino o čemu bi trebalo da misli je kako da organizuje svoju odbranu pred crnogorskim sudom kada ga jednog dana britanske vlasti izruče Crnoj Gori. Demokratski front je 2015. i 2016. godine iskusio kako ulični protesti mogu biti opasni za onoga ko ih organizuje. Ko se hvata ulice, svjesno ili nesvjesno mjeri svoju političku snagu. Demokratski front je tada pokazao svoju političku nemoć. Najavljujući nove proteste, Front izgleda žudi da ponovo pokaže svoju političku nemoć koja je još veća od one iz 2016. godine. Napokon, ono što je sebe nazvalo pokretom “Odupri se” još ljetos se istopilo i isparilo na vrelom podgoričkom asfaltu. Malo je vjerovatno da će taj “Pokret” biti u stanju da se iz gasovitog agregatnog stanja vrati u bilo kakvo respektabilno čvrsto stanje.