Političari prolaze, a riječi se pamte

Za političkim dijalogom po kakvom je Crna Gora svojevremeno bila prepoznata i u teškim vremenima novije istorije žale mnogi političari iz tog vremena koje smo gledali u skupštinskim klupama i čije smo izjave prenosili u medijima.

Nažalost, današnja politička scena obiluje uvredama, primitivizmom, kojem nisu skloni samo prekaljeni politički akteri, već i njihove mlade kolege, čija saopštenja vrve od ličnih uvreda i nevaspitanja.

Primjer su i prošlonedjeljna saopštenja i izjave iz Demokratske Crne Gore, koja su obilovala mržnjom, netrpeljivošću i političkom agresijom. Tako je i jedna mlada partija podlegla uticaju starijih kolega, čije ponašanje nikome ne može biti primjer.

Sagovornici VN saglasni su u jednom – mlade generacije političara koje stasavaju i ugledaju se na one koji su nekad ugledni crnogorski parlament pretvorili u ulicu, nemaju budućnost.

Bivši poslanik Socijalističke narodne partije Vasilije Lalošević, koji je na toj funkciji proveo 16 godina, kaže da je za vrijeme četiri mandata koja je proveo u skupštinskim klupama kao opozicionar, imao zadovoljstvo da u argumentovanim diskusijama iskaže mišljenje, pa i ukrsti sa nekim opozicionim poslanicima, a sve u skladu sa fer političkom borbom. Danas, kaže, to nije slučaj.

“Izgubili smo moć korektnog komuniciranja, moć nalaženja kompromisa. Bojim se da smo u ovom ludom vremenu preskočili neke važne lekcije iz istorije političke kulture. Ipak, i za to postoji rješenje, a ono se zove dijalog. On može biti u parlamentu, van parlamenta, ali bez korektne međusobne komunikacije nema boljitka”, kaže VN Lalošević.

“U jednom lijepom vremenu, kada je crnogorska delegacija u okviru POSP imala bezbroj razlika unutar sebe, nikada nismo željeli da pokažemo da se ne slažemo, već bismo se svaki put kada odemo u Brisel, trudili da niko drugi ne vidi naše razlike, da niko ne vidi da nešto nije u redu, a uz to smo davali sve da ostvarimo ono što je u interesu parlamenta”, dodaje on.

Dobijanje jeftinih političkih poena

On ocjenjuje da je u to vrijeme kultura dijaloga bila na mnogo višem nivou nego danas.

“U ono doba možda su postojali i veći politički sukobi nego što su sada. Bilo je i tada incidenata koji su se veoma brzo i lako rješavali za stolom. Moglo se sve završiti na kolegijumu predsjednika parlamenta”, objašnjava Lalošević.

Smatra da je današnje ponašanje pojedinih poslanika način da se dobiju jeftini politički poeni, onda kada nema drugog načina za to. Mladi, nasuprot tome, kaže, treba da imaju viziju politike.

“Svijet ne počinje od njih i možda je taj posao kojim se trenutno bave samo ulaznica za nešto mnogo veće i jače. Ali treba da imaju na umu da će ih uvijek pratiti taj oreol – da li su bili korektni ili ne, u diskusijama, razmjeni mišljenja sa kolegama. Ja sam se, kao poslanik, trudio da sa svim kolegama, nezavisno od političke opcije, budem u korektnim prijateljskim, građanskim, političkim odnosima i to je i moja poruka mlađim kolegama”, kaže bivši poslanik, dodajući da napisana saopštenja, izgovorene riječi – sve to ostaje iza, a pamti se samo utisak o nekome.

DF sramota nikad viđena u parlamentu

O srećnom dobu crnogorskog parlamentarizma i političke scene govorila je i bivša poslanica DPS Beba Džaković. Mladim političarima poručuje da se ne ugledaju na one koji primitivnim ponašanjem kaljaju ugled Skupštine.

“Kad je bilo najkritičnije vrijeme, 90-ih i kad su postojale velike stranke i kad su svi bili u zategnutim odnosima, bili smo pristojni, vaspitani, politički jaki i kulturni”, kaže Džaković komentarišući ponašanje pojedinih poslanika danas.

“Bili smo politički svi različiti, svi na svoj način jaki, ali se nikada nismo vrijeđali. Ovo što sad radi Demokratski front je sramota kakvu nikad u parlamentu nisam vidjela”, kaže Džaković, dodajući da u takvom ponašanju nema riječi o politici.

“To je uličarstvo, samo ja takvo ponašanje nisam ni na ulici vidjela. Mi smo vaspitavani da su svi ljudi isti, i da se stariji moraju uvažavati. To je srce svega, jer postoje mnoge stvari koje su ljudi uradili u afektu, u nekom ratnom stanju, ali ovo je nevaspitanje i svi koji se ugledaju na njih i na njihovo ponašanje osuđeni su na kraj”, rekla je Džaković.

“Ako mladi koji danas stasavaju na političkoj sceni, ne promijene retoriku – nestaće. Politička retorika mora biti primjerena u svakom trenutku, a privatne stvari, iznošenje prljavog veša i uvrede su samo nešto što može da vas dovede do kraja, kako političke tako i ljudske karijere”, smatra ona.

Kriv je ludački balkanski temperament

Nisu samo bivši poslanici razočarani parlamentom danas. Politička scena i ponašanje mladih političara razočaralo je i sociologa Ratka Božovića. Ponašanje pojedinih političara u Crnoj Gori, Božović objašnjava opstankom ratničkog duha i ludačkim balkanskim temperamentom.

“U pojedinima i dalje opstaje još taj ratnički duh, jer čim se oni drugi shvate kao neistomišljenici i protivnici, onda ih morate ubiti, a pošto ne možete drugačije onda hoćete da ih ubijete riječima. Možda je to zov nekih arhetipskih struktura u nama koji je bio potisnut, a sada se oslobađa na najpogrešnijem mjestu za to, u parlamentu”, kaže za VN profesor Božović.

Dodaje da danas u politici prevelika mržnja potiskuje komunikaciju koja bi trebalo da bude osnov parlamentarnog života.

“Političari danas nemaju sposobnost da čuju jedni druge, pa onda imamo problem da je ta komunikacija i previše ostrašćena, previše iracionalna i previše u ratobornom, militantnom i isključivom duhu”, objašnjava Božović.

Kaže da tamo gdje vladaju ekstremna ponašanja, nastaje patološko društvo.

“Nema ničega ako ulazimo u bilo koju komunikaciju sa mržnjom. Sve se može reći tiho ako imate argumente, ali tamo gdje je buka i bijes niko se ne čuje”, ističe on.

Današnji mladi političari su, kaže, svjesni da se niko u politici nije proslavio velikom tolerancijom niti gospodskim gestom.

“Gaziti kroz balkansko blato, a ne uprljati svoje tijelo jednostavno nije moguće”, kaže Božović, dodajući da u Crnoj Gori ne postoji atmosfera stvorena za tolerantnu komunikaciju.

“Crnogorski parlament je dokaz da stvari ne samo da mogu da stagniraju, nego da mogu i da regresiraju. Ko je kriv? Krive su naše naravi, naš ludački balkanski temperamenti – ko će kome zavrnuti šiju, ko će koga poniziti. Naša priča nije od etike i estetike. Ta dva elementa u našoj priči nisu prisutna, i zato je crnogorska politička scena postala rijaliti u kojem se ruši svaki bonton”, zaključio je Božović.