Prvi put se Crna Gora mora više čuvati unutrašnjih nego spoljnih neprijatelja

Javni poziv, bolje reći prijekor i upozorenje pripadnicima bošnjačkog, albanskog i hrvatskog naroda da se ne miješaju u odnose ‘među pravoslavnom braćom’, je jasna šovinistička i nacionalistička poruka da Crna Gora nije i njihova država. Takve poruke su sračunate da se poremete međunacionalni odnosi i Crna Gora učini ranjivijom. Da li bi takvo ‘pravo’ priznali kosovskim Albancima u odnosu na tamošnje Srbe, kaže u intervjuu Vikend novinama akademik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti i predsjednik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore Zuvdija Hodžić.

 U ponedjeljak, 16. decembra, SUBNOR, na čijem ste čelu, priprema svečano obilježavanje 75 godina od oslobođenja Crne Gore od fašizma. Šta je sve planirano u okviru te manifestacije?

HODŽIĆ: Obilježavajući 75 godina od oslobođenja Crne Gore od fašizma, u većini opštinskih boračkih organizacija održane su kulturno-umjetničke akademije, tribine, promocije, istorijski časovi u školama, kviz – takmičenje iz istorije NOB-a. U ponedjeljak, u Crnogorskom narodnom pozorištu, održaće se centralna manifestacija – Svečana akademija “Slobodna je Crna Gora” na kojoj će govoriti Milo Đukanović, predsjednik Crne Gore. Biće izveden i prigodan kulturno-umjetnički program. Nastupaće KIC POP HOR sa spletom partizanskih pjesama. Kad god i gdje god da je nastupao, sala je bila puna, publika je uživala, mnogi su i pjevali, spontano ispoljavajući dubinu osjećanja i vezanosti za NOB i partizane. Tako će, uvjeren sam, biti i na ovoj svečanosti.

Dok se na jednoj strani slave slobodarske ideje i antifašizam kao temeljna odrednica Crne Gore, na drugoj, u najvišem zakonodavnom domu u državi, od jednog političkog subjekta prebrajaju se “naši” i “njihovi”, pravoslavci i ostali, poručuje da će sve narod popraviti. Kako Vi vidite ova dešavanja?

HODŽIĆ: Šta znači javni poziv, bolje reći prijekor i upozorenje pripadnicima bošnjačkog, albanskog i hrvatskog naroda da se ne miješaju u odnose “među pravoslavnom braćom”? Zar poruka nije jasna, šovinistička i nacionalistička: Crna Gora nije i njihova država, mi smo većina i samo se mi pitamo. To je naše pravo.
Kako vidim to? Kao sračunato da se poremete međunacionalni odnosi i Crna Gora učini ranjivijom. Da li bi takvo “pravo” priznali kosovskim Albancima u odnosu na tamošnje Srbe.

Da li na sve to treba gledati samo kao na ubiranje političkih poena ili možda kao na opasnu provokaciju?

HODŽIĆ: Ako “frontovci” i oni, njima slični, misle da time ubiraju političke poene, grdno se varaju. U stvari, rade protiv sebe, jačaju vodeće političke snage u Crnoj Gori. Zato je opozicija sve slabija i biće još slabija. A da je ona bolja – i vlast bi morala biti bolja, i svima bi bilo bolje. Svojim “ispadima” čine da se ne uspavamo, da se ne zavaramo i potcijenimo opasnost od unutrašnjeg neprijatelja od koga se, prvi put u crnogorskoj istoriji, valja čuvati više nego od spoljnjeg.

Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti izaziva dosta polemike. Zašto tolika buka oko ovog zakonskog rješenja? Da li je Crna Gora spremna za rješavanje ovog pitanja s obzirom na podjele u crnogorskom društvu? Gdje očekujete probleme i zašto?

HODŽIĆ: Ko se buni? Kome smeta Zakon o slobodi vjeroispovijesti? Samo Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koja je zbog nepostojanja takvog zakona, uzurpirala državnu imovinu, prodavala zemlju, uzimala novac od vjerskog turizma i rentijerstva, stvarajući ogromnu ekonomsku moć. Država ne da je nije u tome ometala, nego je i finansijski i na drugi način pomagala, finansirala je izgradnju hrama u Podgorici, izgradnju puta do Ostroga, oslobađala je dažbina i slično. Ekonomsku moć i ogroman novac Srpska pravoslavna crkva je koristila i koristi za ideološko-političko djelovanje na štetu Crne Gore, za posrbljavanje crnogorskog naroda.

Iskreno, plašim se da će u rješavanju ovog pitanja, iako za sada nastupa energično – vlast zastati na pola puta.

Crna Gora je sekularna država, rješavanje vjerskog pitanja je moralo doći na dnevni red…

HODŽIĆ: Naravno, vjerske zajednice su zakonom odvojene, što je dobro i za nju i za njih, potvrda demokratske, etičke i ideološke zrelosti crnogorskog društva nastalog na partizanskim, da ne kažem komunističkim temeljima. Ali, sigurni u sebe i državu, potcijenili smo “spoljnjeg i unutrašnjeg neprijatelja”, što je iskoristila Srpska pravoslavna crkva i poklopila duhovni i teritorijalni prostor Crne Gore. Amfilohije je umijećem i besprizornošću postao ekonomska sila. Naravno, Srpska pravoslavna crkva će to bogatstvo, a ne vjeru, braniti svim što joj bude dostupno i dozvoljeno.

Na međunarodnom planu Crna Gora je uvažena država, ali na unutrašnjem ima još onih koji negiraju i crnogorsku naciju i crnogorsku državu…

HODŽIĆ: Tačno je da je Crna Gora uvažena na međunarodnom planu, ali ne znači da je van geopolitičkih, vojnih, vjerskih i drugih interesa i planova vodećih svjetskih sila. Toga je uvijek bilo i biće. Nekome više, nekome manje, u ostvarenju tih interesa pomažu, bolje reći služe, i neki s kojima živimo, češće jedni pored drugih nego zajedno, koji time rade i protiv nas i protiv sebe.

U jednom ranijem intervjuu podsjetili ste da su nacistički ideolozi govorili da je “propaganda moćnije oružje od mitraljeza i topova”. Koliko je Crna Gora danas izložena negativnoj propagandi?

HODŽIĆ: Hiljadu puta ponovljena laž postaje istina. Iako mala, zbog strategijskog, geografskog položaja, Crna Gora je uvijek bila interesna sfera istočnih i zapadnih carevina i svjetskih sila. Ulaskom u NATO otklonila je mogućnost da bude ugrožena njena državnost, teritorija, nezavisnost. Neće se na nju ni moći ni smjeti vatrenim oružjem pa je baš zato i pojačan specijalni rat – borba drugim raspoloživim i moćnim oružjem – propagandom. Tu je front jako širok, a “frontovci” mnogi i razni.

Sada je, npr, u fokusu navodna ugroženost srpskog naroda u Crnoj Gori. Patrijarh Irinej kaže da mu je gore nego što mu je bilo u ustaškoj Hrvatskoj. Tu je i Amfilohije koji uporno djeluje sa klerofašističkih i kleronacionalističkih pozicija, nastojeći da rehabilituje četništvo, ideologiju kame i kokarde. Otvoreno vrijeđa crnogorski narod, ponižava državu, vrijeđa partizane, NOB i Tita, gradi i razgrađuje, uzurpira, buni. Evo najavljuje i iznošenje moštiju Svetog Vasilija iz Ostroga u Nikšić – kao što su šetali mošti cara Lazara i doveli do krvoprolića i stotine hiljada ubijenih.

Ne mogu izlivi mržnje ni u gori, kamoli u parlamentu

Kod dijela građana svaki pokušaj nipodaštavanja države, crnogorskog identiteta, istorije, izaziva ogorčenje i na same državne institucije zbog blagog, odnosno neadekvatnog reagovanja. Šta Vi mislite, da li institucije adekvatno odgovaraju na takve pokušaje?

HODŽIĆ: Prije institucija, udruženja i pojedinaca morala bi da reaguje država. Ona to ne čini ni na vrijeme ni kako bi morala. Crna Gora je utemeljena na antifašizmu, na vladavini prava i pravde, imamo dobre zakone ali ih treba i primjenjivati. Ne može “limenka” na Rumiji, ne može krstionica u Tivtu; ne mogu govori i izlivi mržnje ni u gori, a kamoli na javnim mjestima, skupovima, pa čak i u parlamentu. Ne može da prođe nekažnjeno namjerno iskrivljavanje istorijskih događaja. Evo primjera: piše se da su crnogorski proleteri u Sloveniji pobili 12.000 crnogorskih četnika – bez suđenja. A istina je – iz Crne Gore je na taj put krenulo oko pet hiljada četnika, među kojima i članovi porodica, preko hiljadu mladih ljudi ispod 21 godine (koji su vraćeni u Crnu Goru kao i oko hiljadu zarobljenih četnika). Kolonu su na putu napadali i ubijali ustaše, neki su umrli od iznemoglosti i bolesti.
To su činjenice kao i da su četnici Pavla Đurišića na sjeveru Crne Gore i u Sandžaku (po njegovom priznanju i izvještaju Draži) ubili oko 12.000 nevinih ljudi, žena i djece. I javi se poslanik Aleksić i javno traži spomenik tome zločincu. I niko ništa.

Zar to nije pitanje i za akademsku zajednicu, istoričare…

HODŽIĆ: Pojedinci iz akademske zajednice, istoričari, reaguju ali se ne čuju niti mogu čuti od zaglušujuće vike kvazi-istoričara i uspaljenih i ostrašćenih govornika. To, sigurno, deprimirajuće utiče na pojedince iz akademske elite, mada ih to ne opravdava.

Naš put u EU je utaban

Vidimo šta se dešava unutar Evropske unije, da se otvaraju nove inicijative, što koriste populističke i nacionalističke snage u Evropi. Sve to usporava i crnogorske integracije, iako je Crna Gora u pregovaračkom procesu daleko ispred svih drugih kandidata u regionu…

HODŽIĆ: Put u Evropsku uniju nam je utaban i mi ćemo biti u Evropi jer je to i u njenom interesu. Nije EU idelna, ali je članstvo u njoj za nas najbolje – vojnički, ekonomski, politički i kulturološki. Bez obzira na desnicu, populizam, nacionalizam, ksenofobiju… Evropa ima i ogromni demokratski, građanski, intelektualni i drugi kapacitet. Ujedinjena, ima moć i snagu da odgovori na sve izazove.