Radović: Sluge SPC ćute na negiranje svega crnogorskog

Dok se maltene čitav državni vrh Hrvatske digao na noge zbog negiranja hrvatskog jezika u udžbenicima u Srbiji za osmi razred, vlasti u Crnoj Gori ćute iako se u tim istim udžbenicima negira i postojanje crnogorskog jezika, uz njegovo omalovažavanje konstatacijom da neki Crnogorci srpski jezik nazivaju crnogorskim.

Sekretar Saveza Crnogoraca Hrvatske Ljubo Radović za Dnevne kaže da je ponašanje hrvatskih vlasti najnormalnija reakcija, dok nije normalno ćutanje vladajuće većine u Crnoj Gori, mada jeste očekivano s obzirom da zakonodavnu i izvršnu vlast čine članovi koji se deklarišu kao Srbi, ali i kao četnici, apostoli, sluge Srpske crkve, anti-Crnogorci.

Kako komentarišete burne reakcije hrvatskih vlasti na srpski udžbenik u kojem se negira postojanje hrvatskog jezika?

RADOVIĆ: Najnormalnije je što su reagovali državni organi sa svih nivoa. Predsjednik države, predsjednik vlade, Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova, sve parlamentarne stranke izuzev stranaka koje nose srpski predznak u svom imenu.

Da sada ne elaboriramo, opšte poznato je da su se i u zajedničkoj nam bivšoj državi Jugoslaviji Hrvati uvijek sporili sa Srbima oko naziva jezika za razliku od Crnogoraca koji su prihvatali sporazum kompromis između Hrvata i Srba. Ne znam da li su ikada u bivšoj zajedničkoj državi insistirali na svom crnogorskom jeziku.

No, Hrvatska je devedesetih godina skupo platila svoju samostalnost i potpunu slobodu očišćenu od svake mogućnosti da velikosrpska ideologija danas bude značajnije širena i propagirana na njenoj teritoriji. Istina, ni u Hrvatskoj nikada nijesu u potpunosti prestale aktivnosti na očuvanju velikosrpske ideologije. Tako su i nakon devedesetih i kasnije upravo djeca srpske nacionalne pripadnosti učena četničkim pjesmama po crkvenim objektima koje koristi Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj.

U tim istim objektima, takođe, i crkveni velikodostojnici SPC upražnjavaju svoje veselje uz četničke pjesme i ikonografiju što se često gleda po društvenim mrežama. Tako i “uzornog” gospodina Porfirija, danas patrijarha SPS, može se vidjeti u tim i takvim društvima. Istina, u Hrvatskoj je svojim, izuzetno profesionalnim poltronstvom sakrivao svoje sklonosti prema velikosrpskoj ideologiji. Danas je razotkriven i u Hrvatskoj. Naročito poslije događanja na Cetinju počekom septembra ove godine.

Kako ocjenjujete najnoviji falsifikat Srbije i pokušaj totalnoga negiranja i degradiranja crnogorskog jezika?

RADOVIĆ: Ako jednom narodu uzmete jezik i kulturu uzeli ste mu sve. Taj narod više ne postoji. To želi Srbija od Crne Gore.

I od prije Garašaninovog načertanija, Srbija, a posebno crnogorske posrbice, negiraju sve što je crnogorsko pokušavajući na taj način veličati Srpsku istoriju, kulturu, narodne običaje i drugo. To je opštepoznato svima koji žele da se suoče sa tim činjenicama. Danas kada je, zbog srpskog terora, bivša SAP Kosovo postala samostalna Republika Kosovo, kada Vojvodina sve više jača autonomiju, kada međunarodni subjekti ne dozvoljavaju cijepanje Bosne i Hercegovine, kada je Crna Gora nezavisna država, članica NATO alijanse, kada je Sjeverna Makedonija nezavisna država i kada su Slovenija i Hrvatska članice NATO alijanse i Evropske zajednice, Srbija, prema svojim tumačenjima, nema prijatelja na prostorima bivše zajedničke države. Po starim navikama i viševjekovnoj idelogiji zbog “velikih gubitaka” Srbija danas ima potrebu da svojim kukanjem za “izgubljenim” svojata mnogo štošta toga tuđega pa tako i tuđu, naročito crnogorsku, kulturu, jezik, istoriju, crkvu i sve ono što Crnu Goru krasi i u svijetu čini državotvornom cjelinom.

Kako gledate na činjenicu da crnogorske prosvjetne vlasti ćute, dok se iz Hrvatske upućuje protestna nota?

RADOVIĆ: Najjednostavnije rečeno, kako očekivati od zakonodavne i izvršne vlasti u Crnoj Gori čiji se članovi deklarišu Srbima, četnicima, apostolima, slugama Srpske crkve, anti-Crnogorcima da drugačije reaguju nego da ćute i podržavaju posrbljavanje svega crnogorskoga. I, nažalost, sve to je umotano u demokratsku demagogiju građanskim celofanom dviju partija u vlasti. Tobože Demokrata i Građanskog pokreta.

Demokratski i građanski upravo onako kako je Porfirije širio bratsku ljubav u Hrvatskoj uz muzičko obrazovanje djece i mladeži po crkvama i manastirima u koje Srpska crkva vrši obrede i izvršava svoju zadaću. O tome se dokumenta često iznose na društvenim mrežama. Pored događanja na Cetinju, u koje smo učestvovali i kojima svjedočimo, imali razloga nevjerovati tim društvenim mrežama? Ne, nema razloga.

Kakva se poruka šalje srpskim učenicima, a to nijesu prvaci, nego 14-godišnjaci, kvalifikacijom da srpski jezik neki Crnogorci zovu crnogorskim?

RADOVIĆ: Na sprovođenju velikosrpske ideologije i želje za stvaranjem velikog Srpskog carstva, danas “srpskog sveta” oduvijek su radili brojni timovi stručnjaka iz raznih oblasti. Najlakše je indoktrinirati, pogrešno usmjeriti i prema nekome neprijateljstvom zadojiti upravo djecu i mladež. Velikosrpska ideologija i crnogorske posrbice ne prezaju od takvih stvari po cijenu da čitave generacije mladeži krivo, društveno štetno i društveno opasno usmjere.

Zato je najbolji primjer SPC u Crnoj Gori. Vidimo koliko je zatrovanog naroda, a posebno mladeži. Vidite kuda hrle sa djecom u naručje. Tobože čuvaju svetinje. Čije? Necrnogorske. Dakle, čuvaju tuđe svetinje.

Mene su, još u FNRJ, kasnih pedesetih i ranih šezdesetih u osnovnoj školi učili da je Mažuranić pokrao Njegoša.

Redovni profesor dr. sc. Milorad Nikčević iz Osijeka 2009. godine organizovao je naučni skup na Cetinje na temu: MAŽURANIĆI CRNA GORA 1814-1890. Na taj skup se odazvalo i u radu skupa učestvovalo više od četrdeset naučnika iz Crne Gore, regiona i Evrope.

Šta su bile poruke sa tog skupa?

RADOVIĆ: Prema zborniku naučnih radova, (više od 800 stranica), niko nije iznosio te i takve činjenice. Očito i taj nastavni program, da je Mažuranić pokrao Njegoša, izmišljen je za nečije potrebe. Ima bezbroj ovakvih isličnih primjera o obmanama i laži od velikosrba i crnogorskih posrbica. Zato ne čudi što danas tako u Srbiji obrazuju i indoktriniraju mladež u najranjivijoj mladalačkoj dobi. Kakva nam je vlast i Vlada sjutra će to doći i u Crnoj Gori. No, mogu kako hoće, ali neće dokad hoće. Sve što ide brzo dolazi. Brzo će i kraj ove naše vlasti i Vlade.