Radulović: Uništenje države Crne Gore nemoguće bez oružanog sukoba, a tu Srbija ne bi sjajno prošla

Nije nama u Crnoj Gori potrebna proizvodnja neprijatelja, njih imamo sasvim dovoljno, nego traganje za istomišljenicima i političkim saborcima. U prvom redu među ljudima koji uočavaju da zemlja ne ide u civilizacijski dobrom smjeru, istakao je Dragan Radulović, predsjednik Matice crnogorske koja ove godine obilježava jubilej 30. godina postojanja i rada.

Radulović je govorio o kapitalnim projektima koji su obilježili aktivnosti Matice crnogorske u proteklih nekoliko godina, aktuelnoj političkoj situaciji, borbi za očuvanje identiteta, građanskog društva, i svih vrijednosti koje Crnu Goru čine vrijednom života u njoj.

Matica crnogorska počela je sa radom prije tri decenije sa ciljem očuvanja i odbrane crnogorskog nacionalnog i kulturnog identiteta u turbulentim devedesetim. Kako vidite poziciju Crne Gore danas?

RADULOVIĆ: Volio bih da mogu reći nešto lijepo i ohrabrujuće, ali nažalost to nije slučaj. Sve one snage koje su bile protiv nezavisne i međunarodno priznate Crne Gore, protiv ulaska u NATO i pridruživanja Evropskoj uniji, protiv antifašizma i građanske države, a za oživljavanje sukoba i ratova iz devedesetih i pretvaranje Crne Gore u državu kojom dominira pravoslavni fundamentalizam – trenutno su odnijele prevagu. I provode državnu politiku u skladu sa svojom agendom.

Crnogorski građani su još uvijek zatečeni očiglednim posrnućem našeg društva i urušavanjem državnih institucija kojima svakodnevno svjedočimo… Nijesam optimista kako će se stvari dalje odvijati, ukoliko građani ne smognu snage i ne zaustave proces otvorenog razdržavljenja i dekompozicije Crne Gore, i ne pokažu znatno veću brigu za budućnost svoje domovine. Ukoliko to ne bude slučaj, ne preostaje nam ništa drugo nego da lagano trulimo kao politička zajednica, koja će umjesto članstvom u EU biti zadovoljna provincijalnim statusom u „srpskom i ruskom svetu“ na Balkanu.

Pored izvjesne nezainteresovanosti crnogorskih građana za budućnost svoje zemlje, zabrinjava i očigledna podrška naših zapadnih „prijatelja“ utapanju Crne Gore u veoma upitne saveze tipa Otvoreni Balkan, što nije ništa drugo do stvaranje novih izvora nestabilnosti i neprekidnih sukoba. Ali ne treba očekivati da neko umjesto nas riješi naše probleme, jer to je naša građanska i ljudska dužnost. Kako glasi jedna stara španska poslovica „država je kao strijela: ili leti ili pada“…

U kakvim uslovima i materijalnim prilikama radi Matica crnogorska?

RADULOVIĆ: Matica crnogorska dijeli sudbinu svoje države i naroda, i ne očekujemo nikakav boljitak izvan toga. Ako bismo ga očekivali ili priželjkivali, bilo bi to suviše nepristojno za jednu instituciju kakva je Matica crnogorska. Od kada je donijet Zakon o Matici crnogorskoj 2008. godine naš jedini izvor finansiranja su budžetska sredstva koja godišnje dobijamo za obavljanje svoje djelatnosti.

U posljednjih deset godina taj iznos je 240.000 eura i nije se mijenjao bez obzira na inflaciju. U Matici radi pet stalno zapošljenih ljudi, imamo 14 Ogranaka po Crnoj Gori u kojima naši članovi volonterski obavljaju posao, i centralu u Podgorici, pa kada od pomenute cifre odbijete plate, servisiranje prostora, internet, telefone, komunalije, iznajmljivanje, jer samo u Baru i Herceg Novom posjedujemo svoj prostor, svuđe smo drugo podstanari, uključujući i Podgoricu.

Za programsku realizaciju na godišnjem nivou ostane oko sedamdesetak hiljada eura, što je više nego nedovoljno za realizaciju namjeravanih projekata. Moguće da zbog dinamike i kvalitetnih projekata koje ostvarujemo u Crnoj Gori i inostranstvu javnost stiče utisak da Matica raspolaže sa mnogo više sredstava, međutim to nije slučaj, naprotiv izloženi smo značajnom umanjenju.

U protekle četiri godine realizovali smo: 147 promocija, izložbi, tribina, naučnih skupova, takmičenja; naše izdavaštvo bilježi 17 brojeva časopisa Matica od kojih je broj 81, objavljen u proljeće 2020. godine tematski posvećen odnosu države i crkve; zatim tri broja Godišnjaka; dok je ukupno objavljeno 36 knjiga i tri kataloga koji su pratili naše izložbe. Proizlazi da smo u prosjeku godišnje objavljivali 15 štampanih izdanja…

S obzirom na sredstva kojima raspolažemo, više smo nego zadovoljni postignutim. Ove godine obilježavamo trideset godina postojanja i rada, i nesumnjivo je da se imamo čime pohvaliti.

Na koji način je Matica crnogorska djelovala u periodu nakon promjene vlasti 2020. godine?

RADULOVIĆ: Nijesmo mi imali nikakvih iluzija o prirodi i karakteru nove vlasti. Dva dana nakon 30. avgusta javili smo se saopštenjem u kome smo oštro osudili „pobjedničko slavlje“ začinjeno pozivima na progon neistomišljenika i pripadnika manjinskih naroda. Tako je bilo i u vezi potpisivanja Temeljnog ugovora, progona Crnogorske pravoslavne crkve, i crnogorskih intelektualaca, potpisivanja ugovora sa SPC, kao niza drugih nepočinstava parlamentarne većine na koja smo argumentovano i kritički ukazivali.

Smatram da smo uspjeli da zadržimo svoj institucionalni integritet, kao što smo to, uostalom, uspjeli i za vrijeme prethodne vlasti. Matica crnogorska ima svoj Program i Statut, Skupštinu koja se redovno sastaje, Upravni odbor, Savjet, generalnog sekretara, predśednika…

Nema tu prostora za samovolju, niti za kompromitaciju. Ako neko smatra da je tako čvrsto utemeljenu instituciju moguće pretvoriti u igračku koja će ispunjavati nečije dnevnopolitičke želje i primisli – grdno se vara. Matica crnogorska nije supstitut političke partije, niti nam je to polje djelatnosti.

Koje biste programe i projekte izdvojili?

RADULOVIĆ: Na XIV Skupštini Matice crnogorske koja je održana 28. januara i na kojoj je za generalnog sekretara reizabran Ivan Ivanović, u podnijetom izvještaju o radu pomenuti su najznačajniji projekti u proteklom periodu. Ono što bih posebno izdvojio su objavljivanje fototipskih izdanja „Psaltira“ iz štamparije Crnojevića u saradnji sa Bugarskom akademijom nauka i objavljivanje „Prazničnog Mineja“ iz štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina u saradnji sa Nacionalnom Bibliotekom u Sofiji.

Vukovićev „Praznični minej“ u fototipskom obliku se tada prvi put pojavio pred crnogorskom stručnom i laičkom javnošću, i na taj poduhvat smo posebno ponosni. Takođe bih izdvojio dvije izložbe: „Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XIV i XV vijeka“ i izložbu posvećenu jubileju 80 godina od Trinaestojulskog ustanka „Godine prkosa i ponosa“, koje su imale zapažen život izvan Crne Gore. Nezaobilazan je i naš časopis „Matica“ koji u kontinuitetu izlazi već dvadesetčetiri godine, upravo je objavljen broj 92. Tribina „Śednik četvrtkom“ koju smo pokrenuli u oktobru 2020. godine, na pravi način je privukla pažnju crnogorske javnosti. Unaprijeđena je saradnja i sa Maticom slovačkom, pa će se tako u njihovom časopisu „Slovenski obzor“, koji izlazi dva puta godišnje, objavljivati tekstovi o važnijim aktivnostima i projektima Matice crnogorske.

Postoje naravno i ozbiljni planovi za budućnost, ali o njima ne bih govorio prije konačne realizacije, koja će zavisiti od finansijskih prilika.

Da li dešavanja u protekle dvije godine dovode u pitanje opstanak crnogorskog identiteta i multikulturalnosti kao jedne od najvećih vrijednosti crnogorskog društva?

RADULOVIĆ: Velikosrpskoj politici Beograda nije cilj uništenje države Crne Gore, najzad to je nemoguće bez ozbiljnijeg oružanog sukoba na Balkanu, a za to izgledi nijesu baš veliki. Evo i Rusiji ne ide sjajno u Ukrajini, a tek ne bi Srbiji sjajno prošlo, i oni su toga dobro svjesni… Cilj je unutrašnja promjena karaktera države Crne Gore, asimilacija Crnogoraca i njihove nacionalne samosvojnosti, rastjerivanje i asimilacija pripadnika drugih naroda, razaranje građanskog i multikonfesionalnog društva…

Jednom riječju, pretvaranje Crne Gore u međunarodno priznatu, ali etnički i nacionalno homogenu srpsku državu, koja će sa Srbijom kao nadležnim i pametnijim bratom biti kičma „srpsko-ruskog sveta“. Takva vizija budućnosti podrazumijeva otklon od EU, uništenje sekularizma, građanskog društva, i svih vrijednosti koje Crnu Goru čine vrijednom života u njoj.

Kakva je u svemu tome uloga Srpske pravoslavne crkve?

RADULOVIĆ: Izvođač radova na terenu, suptilan i mračan istovremeno. Jedini dobitnik izbora od 30. avgusta, svi ostali smo gubitnici, bili svjesni toga ili ne. Možda će poneka grabljivica nešto da ušićari za sebe, ali to je beznačajno u odnosu na veličinu gubitka koji nam se sprema. Matica crnogorska je više puta ukazivala na pogubno djelovanje te organizacije u Crnoj Gori, ali ništa manje i na besmisao paktiranja bivše vlasti sa njihovim velikodostojnicima.

Hranili su svoje malo čudovište, ispunjavali mu prohtjeve, a kada je čudovište poraslo – otkinulo im je glavu. Vlast koja je prije više godina izbacila logiku kao obavezan predmet iz opšte gimnazije, i građansko obrazovanje kao obavezan iz osnovnih škola, time je napravila mjesto za vjeronauku. Nemamo se čemu čuditi.

Često se govori o velikom uticaju na domaću javnost putem medija koji su u vlasništvu kompanija iz Srbije. Smatrate li da je to opasno, i ako jeste zbog čega?

RADULOVIĆ: Rijetki su bogataši koji imaju sluha za naciju i opšte dobro. Što je neđe i razumljivo: neoliberalizam, tržište, krađa i prekrađa… Zabluda je bila očekivati da će nekolicina njih prije desetak godina, kad je još bio vakat, pokrenuti televiziju, podržati neku dnevnu novinu, finansirati antibotovske aktivnosti na internetu, a SPC je upravljala botovima…

A i da su to uradili, u međuvremenu bi prodali svoje projekte prvom ponuđaču ko god on bio, jer „novac nema gospodara“… Službe države Srbije i SPC su se bavile finansiranjem i kontrolom medija u Crnoj Gori, njima je bilo stalo do medijske dominacije neuporedivo više nego našoj vlasti i crnogorskim bogatašima do otpora.

Da li smo od referenduma i povratka nezavisnosti izgradili ozbiljnu strategiju očuvanja nacionalnog identiteta? Jesmo li griješili?

RADULOVIĆ: Za prosutim mlijekom ne vrijedi plakati, a naknadnoj pameti zna se đe je mjesto. Matica crnogorska je predstavila prvi nacionalni program crnogorskog naroda „Crna Gora pred izazovima budućnosti“ 1996. godine, i tom programu je prethodila opsežna i ozbiljna rasprava, a kasnije smo, 2013. godine napisali novi program „Crna Gora na evropskom putu“. U ta dva teksta smo tematizovali upravo ono što po našem mišljenju treba raditi, i mi se toga pridržavamo.

Kao jednu ilustraciju nezainteresovanosti crnogorskih institucija sistema mogu navesti sljedeće, Matica crnogorska je 2011. godine podnijela inicijativu Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti onog nakaradnog imenovanja službenog jezika u Crnoj Gori imenom „crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski“, iako je u Ustavu naveden naziv crnogorski.

Dobili smo odluku Ustavnog suda koja potvrđuje neustavnost takvog imenovanja, što je značilo da u Crnoj Gori službenog jezika u stvari nema, izuzev ustavne deklaracije koja nikoga ne obavezuje. I što s tom odlukom Ustavnog suda? Mislite li da se neko obrnuo na nju? A sada nemamo čak ni Ustavni sud. Limenka na Rumiji, devastacija kulturno-istorijske baštine… Ne smijemo, govorili su, naljutićemo SPC i Evropsku uniju. A kada je SPC nešto bilo potrebno da se obavi, potopili su Cetinje suzavcem, a službenici Evropske unije ni glasa. Toliko o tome.

Može li se konsolidovati domaća pamet i mudrost kako bismo sačuvali kulturu, istoriju, identitet?

RADULOVIĆ: Protivnika ne možemo pobijediti njegovim oružjem: šovinizmom, mržnjom, netrpeljivošću prema građanskim vrijednostima zajedničkog života, bolji je u tome od nas, iskusniji, a nije mu prvi put. I neka je bolji, tu mu slavu niko u Crnoj Gori ne smije oteti. Matica crnogorska je u više navrata, u svojim temeljnim tekstovima navodila, a djelovanjem uvijek potvrđivala, da je Crna Gora domovina svih ljudi koji je čistoga srca prihvataju kao svoju. Ne bavimo se prebrojavanjem nacionalnih krvnih zrnaca, ne izdajemo potvrde o stepenu crnogorstva, i nikada to nijesmo radili.

U posljednje vrijeme primjetno je kako postoji sve više samopozvanih adresa koje izdaju takve potvrde. Eto prvi prijedlog za konsolidaciju domaće političke pameti i mudrosti: ne igrajte se time, ne samo što nije pametno, nego nije politički uputno. To je gubitnički recept, i njime se samo demonstrira nemoć. Nije nama u Crnoj Gori potrebna proizvodnja neprijatelja, njih imamo sasvim dovoljno, nego traganje za istomišljenicima i političkim saborcima. U prvom redu među ljudima koji uočavaju da zemlja ne ide u civilizacijski dobrom smjeru, a možda su ranije očekivali drugačiji ishod svog političkog izbora. Svi smo mi upućeni jedni na druge i zbog toga učinimo nešto dobro za izlazak iz krize u kojoj se nalazimo, jer ovo sve ne ide na dobro. No bilo kako bilo, i spas i propast će nam biti zajednička sudbina. Bar od toga pobjeći ne možemo.