Šehović: Smijeniti Vladu koja funkcioniše po principu kilo izdaje spram pola kila funkcija

Nije za očekivati da premijer, koji je čitavu državu podredio trenutnim vlastima u Beogradu i Aleksandru Vučiću, prihvati suštinske izmjene tzv. temeljnog ugovora jer to neće prihvatiti njegovi nalogodavci po čijem diktatu radi, ocijenio je u intervjuu Pobjedi Damir Šehović, predsjednik Socijaldemokrata i poslanik.

Šehović je poručio da je „nakon sluganske politike za koju je vezao sebe i svoju partiju“, Abazovićev „novi, željeni prirodni partner za potencijalnu većinu za pravosuđe – DF“.

“Znajući da SD neće podržati nijedno kadrovsko rješenje koje je mimo državnih interesa, okrenuo se, naravno, onima koji su mu bliski – krajnjoj desnici koja je njegovo prirodno okruženje, nudeći im, kao na pijaci, jedan temeljni za tri ruke u parlamentu. To je ta pilićarska politika koju SD prezire i upravo zato nećemo i ne možemo reći da li ćemo podržati ponuđena rješenja ili ne. Jer naše odluke nijesu posljedica političke trgovine”, kazao je Šehović, poručujući da treba smijeniti Vladu koja funkcioniše po principu ,,kilo izdaje spram pola kila funkcija“.

SD je pripremio inicijativu za skraćenje mandata parlamentu. Postoji li u Skupštini većina koja bi podržala takvu inicijativu i koja?

Šehović: Zavisi kako prilazite stvarima. Ako gledate racionalno i politički pošteno, tu ne bi imalo šta da se misli: DPS i SDP su sami javno otkazali podršku Vladi zbog političke prevare kojoj su, po sopstvenom priznanju, bili izloženi, kada je mimo njihovog pristanka, dogovora i volje, usvojen tzv. „temeljni ugovor“.

Uz to, dio manjinskih partija takođe je bio protiv ugovora, a očekivano bi bilo da inicijativu podrži i dio ostalih partija koje su do sada imale samo oštre kritike ove vlade. Da ne govorim o tome da je tzv. temeljni ugovor usvojen ,,običnom“ većinom, iako se Abazović političkim sporazumom u susret formiranju Vlade, koji su potpisali i svi ostali njeni konstituenti, obavezao da će se takve osjetljive odluke donositi kvalifikovanom većinom.

Što u prevodu znači da je – prevario sve konstituente Vlade koji su na taj sporazum stavili svoj potpis. Kad bismo, dakle, logicirali kao svaki prosječan građanin, vjerovatno ne bismo mogli da vjerujemo da je ova vlada i dan nakon takve prevare opstala. Ukoliko pak situaciju sagledavamo oportunistički, konstantno vagajući između ,,kila izdaje spram pola kila funkcija“, a to je, nažalost, princip funkcionisanja koji Abazović u Vladi želi da nametne, onda bi već ishod inicijative išao u drugom pravcu, za koji se nadam da nije realan.

Zato je posljednja ura da se stavi tačka, da se sa riječi pređe na djela i da se takva vlada smijeni. Ne sjutra, nego juče. Želim da vjerujem u prije svega političko dostojanstvo suverenističkih partija, ali i svih drugih odgovornih društvenih činilaca na našoj političkoj sceni i uvjerenje da ne žele da tvore vlast sa nekim ko je postao bukvalno sinonim za političko šibicarenje. Što su, da bi stvar bila gora, itekako osjetile na sopstvenoj koži. Mada je to i bilo očekivano, jer kad uđete u pogrešan voz, a ova vlada to jeste, svaka sljedeća stanica je pogrešna.

Je li, po Vama, moguće formiranje neke nove većine, bez izbora? Kako komentarišete Abazovićeve navode o rješavanju političke krize da ,,ima razgovora iza političkih leđa“ i da ne bi bio iznenađen ,,ako dobijemo šeme koje izgledaju dosta nevjerovatne“?

Šehović: Da imamo premijera od političkog integriteta, on bi već podnio ostavku. Jer je on idejni tvorac ,,ekspertske vlade“, koju je, zajedno sa katastrofom koju je napravila, zajedno sa blokadom evropskog puta koju nam je ispostavila, zdušno podržavao, na šta smo potrošili godinu i po mandata. Zato što ostatak mandata sad sa pozicije premijera troši na antievropsku agendu koja mu je nametnuta i isporučena, a koju iz nekog razloga uporno slijedi. Zato što je samo nakon dva mjeseca suštinski izgubio podršku naših evroatlantskih prijatelja, kojima je, nažalost, dvije godine trebalo da shvate sa kim imaju posla. Zato što je izgubio podršku parlamentarne većine koja ga je birala. I, u krajnjem, zato što je nastavljanje ove političke agonije, novog mrcvarenja i nove prekompozicije, apsolutno siguran put u ništa. Odnosno u novu agoniju.

Riječju, ovakvo neodrživo i neprirodno političko stanje se jedino efikasno na izborima rješava. Zato smo ih, uostalom, prvi i predložili. Sve drugo bi predstavljalo novu trulu političku trgovinu, kojih je naše društvo odavno sito. Posebno ono suverenističko.

Predsjednik države Milo Đukanović i premijer Abazović dogovorili su da stručni tim analizira odredbe nacrta ugovora sa SPC. Vidite li šansu za izmjene tog ugovora ili je, s obzirom na najnovija dešavanja u vezi sa izborom članova, premijerova namjera bila neiskrena?

Šehović: Da je postojala iskrena namjera da se ozbiljan dijalog na tu temu vodi, ne bi se silom na sramotu, bez javne rasprave i prilike za pravu razmjenu argumenata, takav ugovor upravo na premijerovo insistiranje usvajao na Vladi. Zato smo mi u SD-u skloni da kažemo da se radi o kupovini vremena i mazanju očiju domaćoj i međunarodnoj javnosti do nove njegove finalne prevare i stavljanja tačke na ovu priču. Svaka naredna suštinska izmjena povlačila bi, logično, nove pregovore i nove procedure na Vladi. A da je bilo želje za takvim pristupom, to bi se uradilo prije izjašnjavanja na Vladi. Uostalom, da se ne radi o želji za naknadnom nezavisnom ekspertizom, najbolje svjedoči podatak da je Abazović u tim za ocjenu ugovora umjesto eksperata delegirao ljude koji su radili na dokumentu.

Najvažnije je ipak vratiti se na početak i kontatovati da je ugovor usvojen. Preko koljena, tajan do posljednjeg momenta, mimo političkih dogovora, i najvažnije: na silu. Stoga nije za očekivati da premijer, koji je čitavu državu podredio trenutnim vlastima Beogradu i Aleksandru Vučiću koji je personifikuje, prihvati suštinske izmjene, jer to neće prihvatiti njegovi nalogodavci po čijem diktatu radi. Ili da sumiram: za njih izmjene ugovora ili mogu biti dovoljno male, samim tim i beznačajne, pa time samo za njih prihvatljive, ili dovoljno velike i time sa njihove strane odbačene, pod izgovorom da je ugovor već jednom usvojen. Oba scenarija su loša.

Može li se ostvariti dvotrećinska većina za deblokadu pravosuđa?

Šehović: Priču oko kvalifikovane većine za deblokadu pravosuđa, a time i evropskog puta, potrebno je demistifikovati. Abazović je, tvrdoglavim insistiranjem na tuđim prioritetima, i sastavom Vlade kojom je obezbijedio za sebe 2/3 većinu u njoj, a suverenističke snage smjestio na margine izvršne vlasti, pokazao da je priča o tzv. evropskoj vladi samo mantra za spoljašnju upotrebu, te da je njen suštinski cilj da završi ono što sa Krivokapićem nije stigao. Naravno, nakon sluganske politike za koju je vezao sebe i svoju partiju, njegov novi, željeni prirodni partner za potencijalnu većinu za pravosuđe je DF. Uostalom, Abazović nam je, prije svega par dana, i sam priznao da očekuje podršku od DF-a za deblokadu pravosuđa, a da im je zauzvrat „istrgovao“ tzv. temeljni ugovor.

Ja bih dodao: i čuvene pozicije „po dubini“. Na osnovu toga se vidi kako slučajni premijer razmišlja i funkcioniše. Znajući da SD neće podržati nijedno kadrovsko rješenje koje je mimo državnih interesa, okrenuo se, naravno, onima koji su mu bliski – krajnjoj desnici koja je njegovo prirodno okruženje, nudeći im, kao na pijaci, jedan temeljni za tri ruke u parlamentu. To je ta pilićarska politika koju Socijaldemokrate preziru i upravo zato nećemo i ne možemo unaprijed reći da li ćemo podržati ponuđena rješenja ili ne. Jer naše odluke nijesu posljedica političke trgovine, koju smo suprotno njihovim očekivanjima odbili, a upravo to najviše žulja one kojima je svaka odluka, nažalost, istrgovana.

Umjesto takvog prevarnog principa za obezbjeđivanje potrebne skupštinske većine, ponudili smo naš – opšti dogovor o datumu skorih vanrednih parlamentarnih izbora kao i obliku vlade koja bi ih organizovala, a u međuvremenu glasanje o članovima Sudskog savjeta, sudijama ili makar jednom sudiji Ustavnog suda, kao i izbornom zakonodavstvu. Šta će od svega toga biti, naredni dani i nedjelje će pokazati.

Za istragu o dešavanjima na Cetinju očekujem podršku 81 poslanika, iskoristićemo mehanizme preispitivanja i za Nikšić

Skupština će o prijedlogu SD-a o otvaranju parlamentarne istrage o dešavanjima 4. i 5. septembra prošle godine na Cetinju odlučivati u ponedjeljak. Očekujete li da će parlament prihvatiti prijedlog?

Šehović: Ne postoji čist motiv koji bi bilo koji politički subjekt mogao da navede da glasa protiv utvrđivanja odgovornosti za nasilje nad golorukim građanima na Cetinju 4. i 5. septembra. Ne postoji objašnjenje za odbijanje da se utvrdi ko je i zašto primjenjivao silu i Cetinje ugušio u suzavcu. Dan kad se bude glasalo za prijedlog o parlamentarnoj istrazi Cetinja je dan kada će se znati ko je gdje – politički, ali prije svega ljudski. I zato je sve ispod 81 ruke – malo.

Da li bi trebalo pokrenuti parlamentarnu istragu i o dešavanjima u Nikšiću 13. jula?

Šehović: Isto važi i za dešavanja 13. jula u Nikšiću, za koje će Socijaldemokrate bez sumnje iskoristiti dostupne mehanizme preispitivanja.

Spinovanje „prežvakanih“ tema

Tokom premijerskog sata razmijenili ste sa predsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem dosta oštrih riječi. Kako ste doživjeli to što Vas je premijer nazvao „crnogorskim Šešeljem“ i kako komentarišete to što Abazović Crnogorce koji slave Dan državnosti u Nikšiću i one koji su bili na Belvederu naziva „nacionalistima i ekstremistima“?

Šehović: Kada se društvo suoči sa politikom koja u svojoj suštini ima petokolonaške obrise, a to jeste, nažalost, slučaj u Crnoj Gori, onda nemate luksuz da se koristite eufemizmima, već izdaju morate nazvati izdajom. A istorija je dala odgovor na pitanje kako obično završavaju oni koji za takvom politikom posegnu. A upravo to je bila suština onoga što sam u parlamentu saopštio, iz mnogo razloga. Zato što premijer sve one koji se suprotstavljaju njegovoj štetnoj politici preprodaje crnogorskih, u državnom značenju te riječi, nacionalnih interesa, naziva nacionalistima, a demontažu države koju sprovodi pod izgovorom potrebe za demantažom prethodnog sistema vladanja patriotizmom.

Poziva na navodno pomirenje i druge zove ekstremistima, a on i njegova partija druguju sa, u Evropi zabranjenim „Noćnim vukovima“, dok sa sljedbenicima retrogradne ideologije već pune dvije godine afirmiše dekadentne vrijednosti suprotne građanskom konceptu i demokratskim vrijednostima. Druge optužuje za ,,šešeljizam“, a upravo je on trećinu svoje odlazeće Vlade poklonio Šešeljevim koalicionim partnerima iz njegovih ,,najboljih dana“, dok ,,po dubini“ postavlja političke predstavnike onih koji lik Ljuba Čupića redovno kaljaju majicama đenerala Draže. Zato što je do dana današnjeg njegova vlada suštinski predložila, slovom i brojem nula ekonomskih zakona, nula socijalnih zakona, ali zato svakodnevno, po nagovoru svog mentora iz Beograda, pjevaju deseterce o Otvorenom Balkanu i „temeljnom ugovoru“. Zato što je znao da poziva Zdravka Krivokapića da podnese ostavku kad je izgubio većinu u parlamentu, a sad kad je on izgubio, ima preča posla od podnošenja ostavke. Zato što govori neistine, služeći se najprizemnijom demagogijom sprovodi propagandu i zavađuje građane.

Eto ukratko razloga za moje, kako kažete, oštre riječi. Sa druge strane pak, nijesu došli kontraagrumenti, već skretanje sa pitanja i vrlo nervozno spinovanje prežvakanom temom koja je očigledno i bukvalno jedini „kontraargument“ meni. Pritom, to vrlo gnijevno, sa primjesama primitivizma, skretanje teme me čini sigurnim da niko, od formiranja ove vlade, nije uspio da pogodi vladu slučajnog premijera konstruktivnom kritikom kao što je to učinio SD. Što je i očekivano, budući da je SD trenutno jedina suverenistička stranka koja je od početka prozrela štetne političke namjere odlazećeg premijera, zbog čega je i odbila da se sa njim dogovara o ,,dozvoljenoj“ količini izdaje pred kojom bismo zatvorili oči zbog gomile nuđenih funkcija.

Opšti je utisak da svoj opozicioni posao radimo odlično, jer efikasnije od bilo koga drugog, čini se, razobličavamo suštinu sluganske politike koju Abazović vodi. I tek ćemo. Šta ostale suverenističke stranke rade u ovakvoj ekstremističkoj vlasti koja na sve načine pokušava da uruši građansko i sekularno biće ove države, pitanje je za njih. Nama nije do kraja jasno. Nadam se ipak da će politički razum prevladati prije nego bude kasno. Jer bi ih svako drugačije ponašanje od njih napravilo saučesnike, što sam uvjeren da neće dozvoliti.