SPC je posljednji politički relikt iz 1918. godine

Sukob koji sekularna država Crna Gora ima sa SPC je realan, i mora se riješiti ukoliko namjeravamo sačuvati državu. Ta vjerska zajednica je u posljednjih trideset godina od sebe uspjela da načini brutalno oružje u osporavanju svega što je crnogorsko. I predstavlja posljednji politički relikt iz 1918. godine, kaže u intervjuu Vikend novinama predsjednik Matice crnogorske Dragan Radulović.

Radulović ističe da je Crna Gora država koja se neprekidno suočava sa realnim izazovima koji na grub i otvoren način dovode u pitanje njen opstanak. Efekti takvog djelovanja mogu se pametnom politikom donekle ublažiti, ali se njihovi izvori ne mogu ukloniti.

VN: Prije četvrt vijeka osnovana je Matica crnogorska, kako ste nedavno kazali: “čvrsta i pouzdana institucija čiji je cilj da doprinosi napretku domovine sa posebnim akcentom na očuvanju crnogorskog nacionalnog identiteta”. Koji su danas najveći izazovi pred državom Crnom Gorom?

RADULOVIĆ: Crna Gora je država koja se neprekidno suočava sa realnim izazovima koji na grub i otvoren način dovode u pitanje njen opstanak. Efekti takvog djelovanja mogu se pametnom politikom donekle ublažiti, ali se njihovi izvori ne mogu ukloniti.

Osobenost naše domovine jeste i to teško breme koje nosimo, uza sva iskušenja savremenog svijeta sa kojima se suočavamo, ali to je istorijska izvjesnost koje moramo biti svjesni i protiv koje se moramo boriti. Jer i sama pomisao koliko bi se naših neprijatelja obradovalo nestanku i uništenju Crne Gore, podstiče na otpor i uliva snagu. Bez obzira koliko vatreno oni ubjeđivali sebe da je država Crna Gora “istorijski incident”, nešto “kratkotrajno i privremeno”, tek beznačajno iskliznuće sa puta ostvarenja srpskog velikodržavnog projekta, ili beznačajna prepreka ostvarenju nečijeg velikodržavnog projekta, svejedno je. Ništa od toga nije tačno, državnost Crne Gore je istorijski utemeljen “proces dugog trajanja”. To nas ne može puno politički odbraniti samo po sebi, ali predstavlja izvor snage i zalog je za budućnost, čvrsti temelj za izgradnju kvalitetnog identiteta i nacionalnog samopoštovanja.

VN: Kako čuvamo taj temelj o kojem govorite?

RADULOVIĆ: Ono što državu Crnu Goru brani i čuva, jesu institucije sistema i patriotska platforma na kojoj počivaju. U kojoj mjeri nam je stalo do države najbolje se vidi na primjeru koliko radimo na učvršćivanju njenih institucija, i koliko se staramo da one obavljaju posao od javnog značaja u skladu sa zakonom i na opštu korist. Ako o tome ne vodimo računa, ili da zlo bude gore: ako radimo na njihovom urušavanju mi u stvari obavljamo posao neprijatelja, bez obzira na količinu patriotskog grudobusanja koju pritom ispoljavamo.

Pravna država čuva sebe čuvajući institucije. Ništa se u našoj stvarnosti ne mijenja, svi crnogorski izbori su uvijek bili jednostavni i lako razumljivi: ili ćemo preživjeti kao narod dostojan svojega imena i prošlosti, sa nadom u budućnost koju sami tvorimo, u zajedništvu sa drugima koji žive sa nama u istom svij etu i životu, i u pri j atelj stvu sa onima pored nas u susjednim državama, ili ćemo nestati poput pepela sa zgarišta koji neko u šaci spršti i oduva u ništavilo? Ali to priželjkivano nestajanje Crne Gore bilo bi preskupo za sve. U prvom redu za one koji se od tog poduhvata nadaju političkom dobitku. Jednostavno, nema ga. Bar nas je prošlost tome naučila.

VN: Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti izazvao je žestoki otpor Srpske pravoslavne crkve i dijela crnogorske opozicione scene. Šta sve možemo očekivati?

RADULOVIĆ: Mnogo najrazličitijih pritisaka na Crnu Goru. Standardan repertoar kletvi i političkog vještičarenja. Čudovište koje je naša vlast njegovala punih trideset godina, i hranila dobro, na kraju je poraslo, i želi da gospodari zemljom. SPC se ne zadovoljava da obavlja crkvi pripadajući poziv, nego već odavno pokušava preuzeti kontrolu nad političkim životom zajednice. A kako ne može postojati “jedna zemlja sa dva gospodara”, izvjesno je kako će se taj sukob okončati. Ono što me posebno zabrinjava jeste duboka tradicija povlačenja crnogorske vlasti pred kleronacistima iz SPC, pa je sada teško iskazati potrebnu odlučnost i oduprijeti se. A i teško je nakon toliko godina popuštanja uvjeriti ljude da vlast misli ozbiljno. Previše su dugo igrali zajedno i namještali jedni drugima šanse, da bi im se lako povjerovalo u razvod. No, vidjećemo.

VN: Šta dalje?

RADULOVIĆ: Sukob koji sekularna država Crna Gora ima sa SPC je realan, i mora se riješiti ukoliko namjeravamo sačuvati državu. Ta vjerska zaj ednica j e u posij ednjih trideset godina od sebe uspjela da načini brutalno oružje u osporavanju svega što je crnogorsko. I predstavlja posljednji politički relikt iz 1918. godine. Da, smatram da je vrijeme bezuslovne ljubavi i sinergije prošlo. Pogotovo nakon terorističkog pokušaj a od prije par godina. Ničija se uloga u tom događaju ne zaboravlja i ne oprašta.

VN: Šta je sa crnogorskom intelektualnom elitom? Često čuj emo zamj erke na njihov račun da ćute o pitanjima o kojima bi bilo za očekivati da se oglase kao što su pokušaji prekrajanja i prisvajanja naše isto rije, negiranja crnogorske države, nacije i crkve…

RADULOVIĆ: Crnogorska intelektualna elita nam je ista kao i politička, poslovna, umjetnička… Kakvi smo svi zajedno, takve su nam i elite. A zašto se ne oglašavaju? Razloga je mnogo.

I nije samo kukavičluk u pitanju, jer mnogi od onih koji ćute pokažu znatnu hrabrost kada ih se problem lično dotiče. Neko ne reaguje zbog toga što je saglasan sa nasrtajima na Crnu Goru, koji u tome ne vidi ništa sporno. Neko drugi u miru okopava intelektualnu bašticu, potpuno nezainteresovan za zbivanja u oblasti politike i političkog. Postoje i oni koji u zavjetrini čekaju da sve prođe, posmatraju i prate, ali usta ne otvaraju, jer smatraju da je ćutanje znak mudrosti. Mogao bih detaljnije razvijati tipologiju crnogorskih pametara, ali to je besmislen posao.

U njima postoji nešto nepodnošljivo nihilističko. Ako ih i ovom karakterizacijom nijesam previše častio, jer nihilizam je umska kategorija. Matica crnogorska saopštenjima reaguje napojave u društvu koje smatra štetnim i za koje vje ruje da ne doprinose opštem dobru. Činimo to preciznim argumentima i jasno iznijetim stavom. Mogu ljudi da se saglašavaju ili ne sa onim što kažemo, ali smo sigurni da niko nema dilemu koje je naše mišljenje o nekom društvenom, političkom ili kulturnom fenomenu. Pojam intelektualnog angažmana uključuje javnost, a nama je do crnogorske j avnosti veoma stalo.

VN: Kakve su kadrovske i materijalne mogućnosti Matice crnogorske da odgovori na izazove, tačnije: pruži podršku državi da zaokruži pitanje crnogorskog identiteta?

RADULOVIĆ: Skromne, veoma skromne. Iako ljudima može izgledati, na osnovu onoga što radimo i postižemo, i koliko smo akcijama prisutni u javnosti, da raspolažemo ogromnim sredstvima i velikim brojem zapošljenih ljudi to ne odgovara činjeničnom stanju. Nedostatak sredstava nadomj eštamo dodatnim entuzijazmom i elanom, tako da smo dobri na kraju. Sarađujemo odlično sa mnogim ustanovama države, a u posljednje vrijeme sa Ministarstvom kulture posebno dobro na nekoliko projekata. Smatramo da radimo na postizanju zajedničkog cilja, i radujemo se međusobnom razumij evanju.

VN: Koliko se ideja pripadnosti državi njeguje u Crnoj Gori? Kako u tom kontekstu vidite ulogu obrazovnog sistema? Koliko se zapravo posvećuje pažnje mladima u Crnoj Gori?

RADULOVIĆ: Radim u školi, u gimnaziji predajem filozofiju preko dvadeset godina, i na ovo pitanje ću vam odgovoriti iz neposrednog iskustva. Sistem koji je logiku izbacio kao obavezan predmet iz gimnazije, veliko je pitanje da li na valjan način razumijeva pojmove obrazovanja i kritičkog mišljenja, tačnije: Ali ko zna šta je cilj sistema obrazovanja, ako već nije slobodan i misleći pojedinac, kritički okrenut prema sebi i svijetu, sposoban da misli i izvodi zaključke?

Sada se već redovno događa da mladi čovjek maturira gimnaziju a da ne zna šta je pojam, sud, zaključak, dokazivanje, opovrgavanje, indukcija, dedukcija, koji su izvori i kriterijumi saznanja, koje postoje teorije istine i kako se unutar njih određuje šta j e istina, a šta su logičke greške i kako nastaju… Jer ništa od toga nije učio. Nije imao gdje. Nije izabrao logiku kao izborni predmet, a kao obavezni mu je ukinut. Ne možete razvijati kritičko mišljenje, ako ste mladom čovjeku uskratili osnovno oruđe mišljenja. Bez obzira čime želi da se bavi u životu. No dobro, ono što je valjalo civilizaciji Zapada 2.500 godina, očigledno ne valja sadašnjem obrazovnom sistemu Crne Gore. I to traje, evo već desetak godina. A umjesto da poprave načinjeni propust, oni ga zatrpavaju novim glupostima. Nijesam pobornik teorija zavjere, ali ovdje sam u ozbiljnom iskušenju da neku od njih prihvatim kao plauzibilnu.

Puno je 100 godina nacionalnog satiranja i za brojnije narode

VN: Kada se govori o rješavanju vjerskog pitanja uglavnom se misli na imovinu, a zapostavlja da je to suštinsko identitetsko pitanje…

RADULOVIĆ: Srpska pravoslavna crkva je ukazom kralja Aleksandra iz 1920. godine otela imovinu Crnogorske pravoslavne crkve, to nije uradila ni muslimanska ni katolička vjerska zajednica. I to je razlog zbog kojega se SPC osjeća posebno pogođenom. Imovina je novac, a novac je moć i politički uticaj. Od toga se ne odriče. A što se tiče upliva na vjernike, tu vam ne mogu biti od pomoći. Nijesam praktični vjernik, niti me zanima ono što se u crkvi dešava. Ali ne mogu ostati ravnodušan kada crkva kao politički subjekt ulazi u javni diskurs crnogorskog društva i govorom proizvodi otrovne političke posljedice. U tom smislu jednu stvar moram da primijetim: neshvatljivo mi je sa koliko samoponiženja ljudi koji se nacionalno osjećaju kao pripadnici crnogorskog naroda, aktivno učestvuju u životu Srpske pravoslavne crkve, a ona ih svakodnevno vrijeđa i nipodaštava. Uostalom, i to je identitetska stvar, ne treba imati iluzija: puno je 100 godina nacionalnog satiranja i za brojnije narode nego što je crnogorski.

Sve naše podjele su u prvom redu političke prirode

VN: Region Zapadnog Balkana je i dalje izvor nestabilnosti, ali je i u takvom okruženju Crna Gora uspjela da realizuje strateška opredjeljenja… Međutim, duboke podjele su i dalje prisutne. Kako izaći iz tog vrtloga ?

RADULOVIĆ: Oprezom, strpljenjem i političkom razboritošću pri izboru strateških ciljeva i saveznika. Kao i uvijek do sada, jer kada god smo nešto u crnogorskoj istoriji postigli da valja o tome smo vodili računa. Malobrojni narodi ne mogu sebi dopustiti luksuz pogrešnih i nepromišljenih odluka, jer oni se ne mogu osloniti na silu inercije koja će ih na kraju kakotako nepovrijeđene dovesti do obale.

Podjele u Crnoj Gori nijesu dominantno etničke i nacionalne prirode, iako se od raznih mešetara pokušavaju predstaviti kao takve. Sve naše podjele su u prvom redu političke prirode, i rješavaće se političkim sredstvima. A da po tome nijesmo nikakav izuzetak među narodima, evo jedna mentalna vježba: mislite li da su identitetske podjele i razlike u Velikoj Britaniji nastale u ovih par godina nakon Bregzita, manje ili veće nego u Crnoj Gori? Možda će vas iznenaditi moj odgovor, ali neuporedivo su manje u Crnoj Gori. Šteta što nemam prostora da valjano argumentujem iznijetu tezu, nego je bez podrobnog elaboriranja moram ostaviti kao refleksivni izazov vašim čitaocima.

Identitet nije prazna apstrakcija, nego životni pojam

VN: Program Matice crnogorske “Crna Gora pred izazovima budućnosti” (1999.) bio je i prvi cjeloviti nacionalni program crnogorskog naroda. Na čemu ćete istrajavati u budućnosti?

RADULOVIĆ: Na to pitanje smo strateški odgovorili sljedećim Programom iz 2013. godine: “Crna Gora na evropskom putu”. Maticu crnogorsku zanima crnogorski nacionalni i kulturni identitet, ali za nas to nije prazna apstrakcija, stereotipna floskula podložna svakovrsnoj političkoj upotrebi, nego životni pojam ispunjen konkretnim sadržajem. Da prevedem, pozivanjem na skorašnje događaje. Obilježili smo izložbom u Podgorici, u plodnoj saradnji sa Ministarstvom kulture i Glavnim gradom, jubilej crnogorskog ćirilskog štamparstva: 525 godina Oktoiha i 500 godina štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina, što je izložba koju bi crnogorskoj vlasti bilo pametno u Strazburu ili Briselu da postavi.

VN: U Tirani ste organizovali izložbu o knezu Vladimiru…

RADULOVIĆ: Tačno, u Tirani smo, zajedno sa Zajednicom Crnogoraca Albanije, a uz pomoć matičinih povjerenika za Sjevernu Makedoniju i Albaniju, organizovali izložbu o knezu Vladimiru, uz katalog koji smo štampali na crnogorskom i albanskom jeziku, što je bio događaj koji su pratili glavni albanski i crnogorski mediji u udarnim terminima, a kojemu je prisustvovala zamjenica ministra kulture Albanije, za razliku od crnogorske ambasade koja nije poslala nikoga.

Prije desetak dana predstavili smo u Danilovgradu odličnu knjigu Saše Brajović “Portreti knjaza Danila I Petrovića Njegoša” i time doprinijeli obilježavanju jubileja 150 godina osnivanja Danilovgrada. To je samo dio onoga što smo nedavno uradili, a za jesen planiramo nove poduhvate. To je onaj konkretni sadržaj crnogorskog nacionalnog i kulturnog identiteta o kome sam govorio, a koji je jedini stvaran i od vrijednosti. Sve ostalo je samo prazna priča, a njome se Matica crnogorska ne bavi.

Vesna Šofranac