Politika

Tužba za poništaj ugovora sa SPC

Kako bi se spriječile štetne posljedice provođenja Temeljnog ugovora zaključenog između Vlade Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve 3.avgusta, Eparhija Podgoričko-dukljanska Pravoslavne crkve Crne Gore je shodno članu 24. Zakona o zabrani diskriminacije podnijela Tužbu pred Osnovnim sudom, da se po hitnom postupku utvrdi diskriminacija, poništenje ugovora i naknada štete.

Napominju da je Eparhija radi zaštite svojih prava odmah nakon donošenja Odluke na sjednici Vlade Crne Gore od 8.jula, a prije potpisivanja Temeljnog ugovora podnijela pritužbu Zaštitniku ljudskih prava i sloboda, povodom koje do danas nije dobila povratnu informaciju šta je preduzeto da se spriječe posljedice ovog diskriminatorskog pravnog akta.

“Stoga smo podigli Tužbu pred redovnim sudom da tražimo da sud do okončanja ovog spora izrekne privremenu mjeru zabrane sprovođenja bilo kakvih pravnih radnji proizašlih iz ovog neustavnog i nezakonitog „ugovora“ zaključenog između tužene Države Crne Gore i SPC”, navodi Eparhija Podgoričko-dukljanska Pravoslavne crkve.

Detalje tužbe prenosimo u cjelosti

Tužena je sa Srpskom pravoslavnom crkvom (u daljem tekstu SPC), vjerskom zajednicom registrovanom u Republici Srbiji, suprotno Zakonu o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica (“Službeni list Crne Gore”, br. 74/19 i 8/21) zaključila „Temeljni ugovor“ od 03.08.2022. godine, kojim se reguliše odnos Države Crne Gore i vjerske organizacije, čime je grubo prekršila zakone Crne Gore, a tužilju diskriminisala po više osnova i pričinila joj materijalnu i nematerijalnu štetu.

Dokaz: „Temeljni ugovor“ pribaviti od tužene

Naime, uvidom u Jedinstvenu evidenciju vjerskih zajednica (Knjiga Evidentiranih vjerskih zajednica i Knjiga Registrovanih vjerskih zajednica), na elektronskoj stranici Vlade Crne Gore, kao novi pravni subjekti, upisane su četiri eparhije SPC, i to:

1. Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve – od 10.06.2021. godine

2. Eparhija budimljansko-nikšićka Srpske pravoslavne crkve – od 10.06.2021. godine

3. Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska Srpske pravoslavne crkve – od 02.07. 2021. godine i

4. Eparhija mileševska Srpske pravoslavne Crkve – od 24.09.2021. godine.

Dakle, shodno članu 10 Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica (“Službeni list Crne Gore”, br. 74/19 i 8/21), tužena je ugovor o međusobnom odnosu mogla zaključiti samo sa navedene četiri vjerske zajednice (eparhije SPC), a nikako sa vjerskom zajednicom koja kao takva nije registrovana u Crnoj Gori.

Tužena ne može predmetnim ugovorom priznavati međunarodno pravni ili građansko pravni subjektivitet Srpskoj pravoslavnoj crkvi sa sjedištem u Beogradu, jer ona nije subjekt međunarodnog prava, kao što je bio slučaj sa Vatikanom, a posebno ne retroaktivno, od 1220. godine do danas, jer Beogradska patrijaršija, niti je tada postojala, niti je na tuženoj da se bavi tim pitanjima, odnosno ta pitanja nijesu u njenoj nadležnosti.

Posebno tužena nema to pravo, jer je shodno odredbama pomenutog Zakona materija ovog ugovora svedena na uređivanje pitanja od zajedničkog interesa između tužene i vjerskih zajednica, a nikako pravno legitimisanje druge ugovorne strane i definisanje njenog građansko pravnog statusa, koji je riješen Zakonom i aktima o registraciji vjerskih zajednica, a naročito se ne može to činiti na štetu drugih vjerskih zajednica i njihovih prava.

Dakle, potpisinici Ugovora moraju biti ovlašćena lica eparhija SPC koje djeluju na teritoriji Crne Gore, a ne Patrijarh SPC (Beogradski), koji je ovlašćeno lice pravnog lica u Republici Srbiji.

Tužilja napominje da je „Temeljni ugovor“, shodno članu 27. Zakona o upravnom postupku (“Službeni list CG”, br. 56/14, 20/15, 40/16 i 37/17), po karakteru upravni ugovor, koji je morao da se ograniči samo na izvršavanje rješenja kojim je riješena upravna stvar i koji se zaključuje isključivo radi uspostavljanja, mijenjanja ili raskidanja konkretnog pravnog odnosa u upravnoj stvari iz nadležnosti javnopravnog organa, koja je propisana zakonom, kao što je u konkretnom slučaju osnov propisan pomenutim članom 10 Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica. I to sve, tužilja naglašava, isključivo između javnopravnog organa i stranke koja je registrovana u Crnoj Gori, kada je zaključivanje takvog ugovora u javnom interesu i kada se tim ugovorom ne ugrožavaju prava trećih lica. Međutim, u konkretnom slučaju nije došlo do toga, o čemu svjedoče rješenja o registraciji vjerskih zajednica (četiri eparhije SPC) iz 2021. godine.

Nasuprot preambuli i odredbama člana 2 „Temeljnog ugovora“, četiri eparhije SPC u Crnoj Gori, kao novoregistrovane vjerske nemaju pravni kontinuitet sa Pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori, koja je registrovana 23.11.2016. godine u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Ovo iz razloga što su naznačene četiri vjerske zajednice propustile rok za prijavu predviđen članom 61 stav 1 Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, koji je istekao 08.10.2020. godine, pa se shodno odredbi stava 2 istog člana imaju smatrati „neevidentiranim vjerskim zajednicima u smislu ovog zakona“. Na ovakav zaključak upućuje i odredba člana 28 stav 2 važećeg Zakona koja glasi „neregistrovane i neevidentirane vjerske zajednice nemaju pravni položaj vjerskih zajednica koje su registrovane ili evidentirane u skladu sa ovim zakonom i ne mogu sticati i ostvarivati prava koja u skladu sa pravnim poretkom Crne Gore isključivo pripadaju registrovanim ili evidentiranim vjerskim zajednicama, kao pravnim licima”.

Nadalje, članom 14 stav 2 Ustava Crne Gore jasno je propisano da „vjerske zajednice su ravnopravne i slobodne u vršenju vjerskih obreda i vjerskih poslova“  i ne postoji ni ustavni ni zakonski osnov da tužena ugovorom sa SPC, navedenim četiri eparhije SPC u Crnoj Gori, omogućava veća „prava“ od onih koji su propisani Zakonom o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica a suprotno Zakonu o zabrani diskriminacije („Službeni list CG“, br.46/10, 40/11, 18/14 i 42/17), niti da daje privilegije koje ne pripadaju registrovanim vjerskim zajednicama, a naročito ne drugim pravoslavnim vjerskim zajednicama (eparhijama) u Crnoj Gori, od kojih je jedna tužilja, i to:

– U članu 2 „Temeljnog ugovora“ tužena jemči „crkvi i njenim crkveno-pravnim licima vršenje javnopravnih ovlašćenja u Crnoj Gori u skladu sa pravoslavnim kanonskim pravom i Ustavom SPC“.  Ne samo da nije tužilji, nego čak nijednoj vjerskoj organizaciji sa kojom je zaključila ugovor, tužena nije jemčila „vršenje javnopravnih ovlašćenja“, čime su tužilja i navedene vjerske zajednice dovedene u neravnopravan položaj u odnosu na četiri eparhije SPC;

– U članovima 2, 3, 5, 6, 11 i 13 „Temeljnog ugovora“, tužena se protivustavno miješa u crkvena pitanja i pogrešno tumači kanone Pravoslavne crkve u korist SPC, što je čista diskriminacija ostalih pravoslavnih vjerskih zajednica i njihovih vjernika, a samim tim i tužilje i njenih vjernika, koji ukazuju na nekanonsko postupanje SPC.

Na dan podnošenja ove tužbe registrovano je šest pravoslavnih vjerskih zajednica u Crnoj Gori, koje imaju međusoban kanonski spor, potpuno je neprihvatljivo da se tužena poziva, ulazi i pogrešno tumači pravoslavne kanone na štetu pravoslavnih vjerskih zajednica koje nijesu obuhvaćene Temeljnim ugovorom.

Iako pravoslavno pitanje nije od značaja u ovoj pravnoj stvari, da bi sud razumio, tužilja ukazuje da je IV vaseljenski sabor (451. godine), 17. kanonom, regulisao „da pri razrješenju crkvenih oblasti ima slijediti političko razrješenje zemalja“, što je 38. kanonom potvrdio i Trulski sabor (691. godine).

Kao primjer navodimo da je u skladu sa ovim kanonima osnovan Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori u Crnoj Gori, te njenom registracijom 2016. godine, za vrijeme upravljanja patrijarha SPC Pavla i mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, (kao predsjednika Episkopskog savjeta Pravoslavne crkve u Crnoj Gori), novoimenovana postava patrijarh SPC Porfirije – mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije su 2021. godine na Saboru SPC, suprotno navedenim kanonima, ugasila je svaki atribut autonomije Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, pa se kao potpisnica „Temeljnog ugovora“ pojavljuje vjerska zajednica iz Republike Srbije sa prekograničnim eparhijama. Ovakav ugovor sa inostranim elementom, ne poznaju ne samo ovi kanoni nego ni Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica iz 2019. godine.

Donošenjem odluke o zaključenju ovakvog ugovora tužena, na sjednici održanoj 08.07.2022.godine umjesto da se ograniči na zakone i Ustav, kreće da nekvalifikovanom većinom arbitrira u kanonskom sporu između pravoslavnih vjerskih zajednica koji u Crnoj Gori traje 30 godina, pa ona „rješava“ crkvena pitanja umjesto Sinoda Vaseljenske patrijaršije. I to pozivajući se na „pravoslavne kanone“, koji ne samo da se predmetnim ugovorom pogrešno primjenjuju i tumače, nego suprotno Ustavu postaju imperativna norma i „neutralno pravilo“ na osnovu koje se diskriminiše tužilja i ostale pravoslavne vjerske zajednice.

– U članu 6 stav 1 i 2 „Temeljnog ugovora“ u kojem se navodi: „Crkva je nadležna za sva crkvena imenоvanja, premještaje, smjene, dоdjelu i оduzimanje crkvenih službi, u skladu sa pravоslavnim kanоnskim pravоm i Ustavоm SPC. Sveti Аrhijerejski Sabоr Srpske Pravоslavne Crkve je kaо najviša crkvena vlast isključivо nadležan za izbоr, hirоtоniju i pоstavljenje arhijereja u eparhijama u Crnоj Gоri, kaо i za оsnivanje, mijenjanje i ukidanje eparhija u skladu sa pravоslavnim kanоnskim pravоm i Ustavоm SPC“, Srpskoj pravoslavnoj crkvi, opet pozivajući se na kanone, kao valjda jedinoj “kanonskoj” crkvi, tužena daje ovlašćenje i mogućnost da ograničava imenovanja arhijereja i sveštenika u drugim pravoslavnim vjerskim zajednicama (eparhijama) u Crnoj Gori. Da nije u pitanju smišljena diskriminacija, ugovorom bi bilo utvrđeno „odredbe ovog ugovora ne odnose na druge pravoslavne vjerske zajednice u Crnoj Gori“. Ali nije. Iz navedenih razloga, a radi zaštite svojih prava tužilja je podnijela pritužbu Ombudsmanu, povodom koje nije dobila povratnu informaciju.

Dokaz: Elektronski podnesak tužilje od 13.07. 2022. godine

– U članu 7 stav 4 „Temeljnog ugovora“ tužena se obavezuje da „izvrši uknjižbu svih neupisanih nepokretnosti u vlasništvo Mitropolije crnogorsko-primorske, Eparhije budimljansko-nikšićke, Eparhije mileševske, Eparhije zahumsko-hercegovačke i njihovih crkveno-pravnih lica kojima pripadaju“. Pitanje svojinsko pravnih odnosa na ovaj način nije tretirano nijednim ugovorom koji je tužena potpisala sa drugim vjerskim zajednicama, što nije propisano ni Zakonom o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, ni Zakonom o svojinsko pravnim odnosima („Službeni list CG“, br.19/09), niti Zakonom o državnom premjeru i katastru nepokretnosti („Službeni list RCG“, br.29/09 i „Službeni list CG“, br.32/11, 40/11, 43/15, 37/17 i 17/18).

Pravo upisa vlasništva sa svim „neupisanim“ (pretpostavljamo pravoslavnim crkvama i zemljištem) nepokretnostima u Crnoj Gori i njihovo „nesmetano korišćenje“, što shodno članu 10 Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica ne može biti predmet ugovora. Time je, takođe u odnosu na tužilju i druge pravoslavne vjerske zajednice, faktički ugovorena zabrana i diskriminacija vršenja službe u crkvama koje nijesu upisane tj. „neupisane“ su na SPC (njih je preko 250, od čega prema saznanjima tužilje u najmanje 40 vrši službu Crnogorska pravoslavna crkva), a koje će na osnovu „Temeljnog ugovora“ postati predmet upisa u katastar nepokretnosti.

Kao apsurd, tužilja navodi samo jedan primjer, koji je posebno dotiče. Crkva Sv. Paraskeve u Maloj Zagredi kraj Danilovgrada, koja je na osnovu pravosnažne presude Osnovnog suda u Danilovgradu P.br.371/10-09 od 17.06.2011. godine, u državini mještana, odnosno mjesnog crkvenog odbora, uz čiju dozvolu svještenstvo tužilje povremeno služi u navedenoj crkvi, shodno ovakvom „Temeljnom ugovoru“ prelazi u posjed SPC. Po shvatanju tužilje, do upisa ove crkve u katastar nepokretnsti, tužena bi u korist SPC mogla da svještenstvu tužilje i fizički zabrani ulazak i bogosluženje.

Dokaz:

– Presuda Osnovnog suda u Danilovgradu P.br.371/10-09 od 17.06.2011. godine,

– Presuda Višeg suda u Podgorici Gž.br.4302/11-09 od 23.03.2012. godine i

– Presuda Vrhovnog suda Crne Gore Rev.br.536/12 od 03.07.2012. godine.

– u članu 12 „Temeljnog ugovora“,  je posebna nezakonitost i diskriminacija u odnosu na tužilju jer tužena, priznajući joj nekakve istorijske zasluge i nepostojeći pravni kontinuitet, a na štetu drugih pravoslavnih vjerskih zajednica, uključujući u četiri eparhije SPC, jemči SPC upis prava vlasništva na pokretnim i nepokretnim crkvenim dobrima u Crnoj Gori, koje će joj se „vratiti“ u postupku restitucije. I ne samo to, nego i pravo da se SPC novčano ili na drugi način obešteti za nepokretnosti za koje se utvrdi da ne mogu biti predmet povraćaja.

Na navedeni način tužena je tužilji pričinila i pričinjava materijalnu i nematerijalnu štetu.

Dokaz: Vještačenje po vještaku finansijske struke

– U članu 16 „Temeljnog ugovora“ navodi se da „pravoslavna vjerska nastava u javnim školama može se regulisati, u skladu sa pravnim poretkom Države“.

Vjersku nastavu u javnim školama, kao mogućnost, tužena, osim što nije tretirala niti u jednom ugovoru zaključenim sa drugim vjerskim zajednicama, ona je i zabranjena članom 5 Opštega zakona o obrazovanju i vaspitanju.

Iz svega iznijetog predlažemo da sud do okončanja ovog spora izrekne privremenu mjeru zabrane sprovođenja bilo kakvih pravnih radnji proizašlih na osnovu „Temeljnog ugovora“ zaključenog između tužene i SPC, a u konačnom donese sljedeću:

PRESUDU

Utvrđuje se da je tužena učinjela diskriminaciju u odnosu na tužilju pa se poništava „Temeljni ugovor“ od 03.08.2022. godine, zaključen između Vlade Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Putnik
Gost
Putnik

Pa koja li je sad prava? CPC ili Pravoslavna Crkva Crne Gore 🤣🤣🤣🤣sa ovima vazda neka komedija hahahahaha.

Milan Kovacevic
Gost
Milan Kovacevic

Tako to treba!

Milodarka
Gost
Milodarka

Tako je pa neka im kudro Ulcinj pokloni !!

Nina
Gost
Nina

Morate tuzbom obuhvatiti i SPC, da bi bila potpuna pasivna legitimacija. I gospodine Lajovicu,tuzbom traziti nistavost ugovora , a ne ponistaj, jer poniytaj mogu traziti samo strane ugovornice. Uredite tuzbu. Pozdrav!

Đe je snimak?
Gost
Đe je snimak?

Snimak tužbe imamo a đe je snimak tog slavnog “temeljnog” ugovora sa djelovodnim brojem i potpisima? To još niko nije objavio niđe. Zna li iko u Crnu Goru koji je djelovodni broj tog ugovora? Viđe li ga iko drugi osim samih potpisnika? Ima li novinara da sve to istraži?

Vuksa🇲🇪
Gost
Vuksa🇲🇪

Tako je.🇲🇪🇲🇪🇲🇪🇲🇪☝️
Jedna je.

Maitland Niles
Gost
Maitland Niles

Zna li se kojem je sudiji predmet dodijeljen?

Narcis Zgubidan
Gost
Narcis Zgubidan

“Praoslavne”države imaju svoje autokefalne crkve,tako mora bit,a ovaj ništavni ugovor tu ne može ništa.

slanik
Gost
slanik

e bravo
odlično napisano
pravo u metu
konkretno
sa dokazima

Puna podrška
Gost
Puna podrška

To je ispravan način za poništenje štetnog ugovora, koji jednoj strani daje nesrazmjerno veća prava nego drugoj. Uz to obiluje lažima, izmišljenim ,,činjenicama” kojima nije mjesto u ugovoru.

🇲🇪Stubica🇲🇪
Gost
🇲🇪Stubica🇲🇪

Biće poništen!

Laktoza
Gost
Laktoza

Hahahahahahahahaahahahajahajhahahaahahahaha oce oce kako ne hahahahahhahahahahahahhahahahaahahahhaahahahahhaahahahahah

Cuca
Gost
Cuca

Evo nama opet CPC! Aj sa srecom!

Putnik
Gost
Putnik

Citaj tekst. Ovo nije CPC. Odluci se koja je to “prava” crnogorska crkva 😉

Send this to a friend