Vandalizam na stožerima naše prošlosti je prateća scenografija litija

Čin vandalizma na Duklji nije jedini vandalski pohod na naše kulturno nasljeđe. Njihova meta bila je i Spomen grobnica posvećena poginulim borcima iz NOB-a u Golubovcima, koji su dali živote za slobodu svih građana Crne Gore. Odgovor na to zašto baš Duklja ili zašto baš Spomen grobnica, razuman čovjek, a naročito vjerujući, ne može dati. Ali, primjeri vandalizma na stožerima naše prošlosti, kao prateća scenografija litija u crnogorskim gradovima, svakako pokazuju šta im je primarna misija – nipodaštavanje istinskih tekovina i vrijednosti Crne Gore i njenog istorijskog i kulturnog nasljeđa, kaže u intervjuu Vikend novinama ministar kulture Aleksandar Bogdanović.

Bogdanović ističe da vandalski potpis grupe koja pod plaštom “odbrane svetinja” proteklih sedmica devastira javne površine i kulturna dobra po Crnoj Gori pokazuje, zapravo, da oni ništa ne poštuju.

Vaša nedavna izjava za medije u kojoj ste ukazali na devastaciju sakralnih objekata, navodeći kao primjer manastire u Pljevljima i na Cetinju, izazvala je veliku pažnju javnosti. Uslijedilo je i reagovanje Mitropolije crnogorsko primorske, koja je tražila da “dokažete njihove grijehe”, navodeći kako su nadležne institucije godinama “ćutale” i ignorisale njihove zahtjeve za obnovu, restauraciju i konzervaciju sakralnih objekata…

BOGDANOVIĆ: Umjesto da princip zaštite i očuvanja kulturnog nasljeđa bude imperativ, posebno onima koji time upravljaju, svjedočimo brojnim devastacijama za koje ne postoje razumna obrazloženja. Proteklih decenija, sakralni objekti bili su izloženi znatnim promjenama od vlasnika/držalaca, često bez poštovanja pravila struke i uz zabrinjavajuće promjene autentičnosti i integriteta.

Kako komentarišete opaske od MCP?

BOGDANOVIĆ: Poštujući međunarodna i nacionalna zakonska rješenja u zaštiti kulturne baštine, Ministarstvo kulture u kontinuitetu postupa po zahtjevima predstavnika Mitropolije crnogorsko-primorske i eparhija koje djeluju na teritoriji Crne Gore. Isticanje optužbi za “ćutanje stručnih službi”, kao izgovor za devastaciju kulturnih dobara, ne može da bude opravdanje. Podsjetiću, sakralno nasljeđe Crne Gore poseban je segment naše kulturne tradicije, pa odnos prema njemu zahtijeva naročitu pažnju, kako vlasnika/držalaca, tako i države. Kada kažem države, najprije mislim na ustavnu obavezu da štiti, uz ostalo, i kulturnu baštinu od opšteg interesa. Činjenica je da država nije uvijek imala odgovarajući nadzor nad tom vrstom nasljeđa, pa shodno tome nije efikasno spriječeno narušavanje izvornih kulturnih vrijednosti sakralnih objekata.

O tome govore i analize Ministarstva kulture iz perioda od 2004. do 2008, na osnovu kojih su pokrenuti reformski procesi u nacionalnom sistemu zaštite, počev od zakonske regulative (2010 2012), preko institucionalnih nosilaca djelatnosti, do stvaranja uslova za ostvarivanje ciljeva zaštite i očuvanja kulturne baštine u skladu sa međunarodnim standardima.

Ako je krajem prošlog vijeka saniran najveći broj sakralnih objekata, otkud sada ovoliko problema, primjera devastacije?

BOGDANOVIĆ: Tačno je da su osamdesete godine, nakon zemljotresa u Crnoj Gori, ali i početak devedestih, obilježila znatna ulaganja države i u sakralne objekte. Sve je to rađeno uz poštovanje stručnih smjernica i angažovanjem nacionalnih ustanova iz oblasti zaštite kulturnih dobara, međunarodnih eksperata, a u saradnji sa vjerskim zajednicama, odborima za obnovu i drugim pravnim subjektima i građanima. Činjenica je da je osamdesetih i početkom devedesetih najveći broj sakralnih objekata saniran, a neki primjeri dobre prakse bili su izrada konzervatorskih projekata i sanacija Manastira Morača, Crkve Svetog Đorđa u selu Srpska, Manastira Kom (živopis), Manastira Starčevo, Manastira Duljevo (živopis), kuće Svetog Petra u Rijeci Crnojevića i drugih, koji su dati na upravljanje i korišćenje Mitropoliji crnogorsko-primorskoj Srpske pravoslavne crkve.

No, u kasnijem periodu, saradnja SPC, kao vlasnika odnosno držaoca kulturnih dobara, sa stručnim službama i institucijama zaštite, očito nije nastavljena na valjanim osnovama. Njihovo nepoštovanje konzervatorskih principa prilikom obnove sakralnih objekata u znatnom dijelu rezultiralo je narušavanjem onih vrijednosti zbog kojih su zakonom zaštićeni i stekli status kulturnog dobra. Pritom, devastacije se nijesu odnosile samo na arhitekturu objekata, već i na živopis, ikonostase, kao i na neposredno okruženje. Poseban problem bilo je i unošenje novih elemenata koji su materijalizacijom, izgledom i formom, često mijenjali autentični izgled sakralnog objekta i time negativno uticali na njihove izvorne vrijednosti.

O devastaciji sakralnih objekata i spomenika godinama se govori, pominju se i brojke da su na 80 odsto spomenika kulture izvršene nedozvoljene radnje od SPC i da su ti objekti izgubili spomeničku vrijednost. Da li je zaista tako? Šta pokazuje dokumentacija kojom raspolaže Ministarstvo kulture?

BOGDANOVIĆ: Na osnovu Izvještaja o stanju nepokretne kulturne baštine Ministarstva kulture iz 2005, devastacija ima na svim vrstama i kategorijama spomenika kulture i posljedica su uticaja raznih faktora. One su različite po vrsti i obimu oštećenja, kao i stepenu uticaja na svojstva spomenika kulture. Evidentirane su posljedice nelegalno i nestručno izvedenih radova na sakralnim objektima, a od ukupnog broja, 80 odsto odnosi se na pravoslavne bogomolje. Ti podaci rezultat su analize stručnih službi, koje je ovo Ministarstvo još 2006. godine objavilo u publikaciji “Stanje kulturne baštine u Crnoj Gori”. Nažalost, ilegalni radovi se nastavljaju, o čemu smo takođe izvještavali u postupku revalorizacije.

Koliko je sakralnih objekata koji pripadaju materijalnom segmentu kulturne baštine, odnosno koji imaju status kulturnog dobra?

BOGDANOVIĆ: Status kulturnog dobra ima 270 sakralnih objekata. Među njima je 198 pravoslavnih bogomolja.

Nijesu rijetki oni koji za devastiranje kulturnog nasljeđa krive nekadašnji Zavod za zaštitu spomenika, odnosno današnju Upravu za zaštitu kulturnih dobara. Kakav je Vaš stav po tom pitanju? Da li se moglo uraditi više? Od čega je to zavisilo?

BOGDANOVIĆ: Stručne službe bivšeg Republičkog zavoda i Uprave za zaštitu kulturnih dobara postupale su na zahtjeve stranaka u skladu sa nadležnostima i kapacitetima. Činjenica je da je za neke postupke potrebno više vremena, u zavisnosti od stanja i kompleksnosti kulturnog dobra, kao i procesa istraživanja, ali to ne daje za pravo podnosiocu zahtjeva da uzme zakon u svoje ruke i samostalno obavi sanaciju kulturnih dobara. Podsjetiću da je, shodno zakonu, vlasnik, odnosno držalac dužan da kulturno dobro čuva, pravilno koristi, redovno održava i da blagovremeno sprovodi druge propisane ili utvrđene mjere zaštite. Analize pokazuju da su tadašnje institucije zaštite donosile rješenja o obustavi radova i vraćanju objekata u prvobitno stanje, ali da vlasnici/držaoci najčešće nijesu postupali po tome, a ustanove zaštite, uglavnom, nijesu sprovodile njihovo administrativno izvršenje. Iz tog razloga, drugi organi nijesu dalje procesuirali krivične prijave za nelegalno izvedene radove. Zbog nedostatka inspekcijskog nadzora u oblasti kulturne baštine, sistemu zaštite kulturnog nasljeđa nedostajao je ključni operativni i preventivni mehanizam.

U jednom od nedavnih intervjua kazali ste da Zakon o slobodi vjeroispovijesti obezbjeđuje sasvim drugačiji tretman sakralnih i sličnih objekata, shodno njihovoj vrijednosti i istorijskom značaju i da će država imati mogućnost da permanentno i adekvatno tretira i štiti objekte koji su kulturna baština svih građana Crne Gore. Šta je planirano, odnosno šta to Zakon obezbjeđuje, a što do sada nijesmo imali u zakonskoj regulativi?

BOGDANOVIĆ: Zakon dodatno unapređuje i normativni okvir zaštite nematerijalnog i materijalnog nasljeđa. To je još važnije kada znamo da se kulturna dobra, kao valorizovani dio kulturne baštine od opšteg interesa, štite u skladu sa nacionalnim i međunarodnim propisima o zaštiti kulturnih dobara, bez obzira na njihov svjetovni ili vjerski karakter, vrijeme, mjesto i način stvaranja, porijeklo, ili u čijem su vlasništvu. S druge strane, Zakon o zaštiti kulturnih dobara isključivo tretira zaštitu valorizovane kulturne baštine, dok postoji i nevalorizovani dio počev od potencijalnih kulturnih dobara, sve do sakralnih objekata, na koji se ovaj Zakon ne odnosi. Iz tog razloga, upravo Zakon o slobodi vjeroispovijesti daje nam mogućnost za osjetnija ulaganja u sakralne objekte.

Odgovornost u borbi protiv lažnih vijesti imaju svi segmenti društva

Krajem prošle godine Vlada je usvojila Zakon o medijima koji će se uskoro naći na dnevnom redu poslanika Skupštine Crne Gore. Koliko nova rješenja mogu uticati na povećanje odgovornosti medija i smanjenje lažnih vijesti, dezinformacija… čemu smo kao država veoma izloženi?

BOGDANOVIĆ: Nova medijska legislativa snaži principe slobode medija, nesmetanog rada i ugleda novinara, zaštite medijskog pluralizma, javnosti medijskog vlasništva, transparentnosti oglašavanja u medijima i to shodno najvišim međunarodnim standardima i najboljim komparativnim praksama. Važno je imati u vidu da se i Evropa suočava sa fenomenom i posljedicama dezinformacija, te da još nema preporuka ili direktiva sa aspekta regulacije kako se boriti protiv lažnih vijesti. Shodno tome, pitanje regulacije lažnih vijesti nije bilo predmet izrade Zakona o medijima. Odgovornost u pogledu borbe protiv lažnih vijesti imaju svi segmenti društva kao što su akademsko obrazovne institucije, civilni sektor, novinarska udruženja ili javni radio difuzni emiteri kroz ukazivanje na značaj medijske pismenosti i kritičkog pristupa analizi medijskog sadržaja. Snažan i adekvatan odgovor u borbi protiv lažnih vijesti jeste i postojanje djelotvornih mehanizama interne i eksterne samoregulacije. Oni su Predlogom zakona o medijima finansijski podržani kroz Fond za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija i to na način koji ne utiče na njihovu nezavisnost.

Razvoj kreativnih industrija

Ministarstvo kulture je 2017. godine pokrenulo projekat “Kreativna Crna Gora: Identitet, imidž, promocija 2017-2020”. Kakvi su benefiti od ovog projekta?

BOGDANOVIĆ: Ministarstvo kulture se u prethodnom periodu, a naročito u posljednjih 12 mjeseci, opredijelilo za afirmaciju i razvoj kreativnih industrija kao primarne kulturne politike kojom želi otvoriti novo poglavlje na crnogorskoj kulturnoj sceni, prije svega usmjerno na povezivanje kulture i tržišta, odnosno kulture i preduzetništva. U tom smislu, kroz program “Kreativna Crna Gora, omogućeno je svim autorima iz različitih kreativnih djelatnosti da savremenim pristupu stvaralaštvu kreairaju projekte i proizvode koji imaju u sebi integrisan taj tržišni aspekt i koji vremenom može prerasti u nešto što nazivamo biznis u kulturi. Direktnom bespovratnom finansijskom podrškom u ukupnom iznosu od 130.000 eura u proteklih 12 mjeseci, podržali smo 24 projekta koji već sada imaju dobro izgrađene prodajne kanale kao i kanale promocije, dok kod pojedinih imamo istaknut i spoljnotrgovinski aspekt. Ovim tretmanom, Ministarstvo kulture želi poslati jasnu poruku svim stvaraocima da za inovativnu i održivu ideju, koja je plod rada domaćih kreativnih i proizvodnih snaga, uvijek postoji način za podršku.

Strateški akt kulturnog razvoja

Šta je u fokusu Ministarstva tokom ove godine?

BOGDANOVIĆ: Mnogo je linija djelovanja kojima ćemo biti posvećeni. Ipak, posebno bih želio da istaknem novi petogodišnji Program razvoja kulture, koji će zbog obima i kompleksnosti biti u posebnom fokusu Ministarstva. Iako sam siguran da nije potrebno posebno govoriti o značaju tog dokumenta, naglasiću da je u pitanju strateški akt kulturnog razvoja. Njime će biti obuhvaćene i projektovane nove mjere i aktivnosti kulturnog razvoja u narednom petogodišnjem periodu. Zapravo, moglo bi se reći da će on po strukturi i sadržaju biti nešto poput programa rada Ministarstva za period 2021-2025.