Zapadni Balkan ima velika očekivanja od njemačkog predsjedavanja EU

U njemačko predsjedavanje Savjetu Evropske unije polažu se velike nade – između ostalog i na Zapadnom Balkanu. Šest zemalja u tom regionu očekuje podršku u procesu proširenja, a mladi prije svega žele olakšice za putovanja.

“Želim da budem dio Evropske unije, a ne da tamo emigriram. Želim društvo koje živi i diše vrijednosti EU“. Ovako Teodora Cvetkovska iz Sjeverne Makedonije opisuje svoja očekivanja od njemačkog predsedavanja EU. Mada bi mnogi iz šest zemalja Zapadnog Balkana to vjerovatno potpisali, pitanje je da li se šestomjesečno njemačko rukovođenje EU zaista može pobrinuti za mnoge probleme na Zapadnom Balkanu.

Kancelarka Angela Merkel jasno je dala do znanja šta su prioriteti njemačkog predsjedavanja EU: na samom vrhu je suočavanje s krizom zbog pandemije korone, uključujući obnovu pogođene evropske ekonomije – kao i Bregzit.

Ipak, šest zemalja Zapadnog Balkana – Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija – imaju ogromna očekivanja od nove uloge Berlina, koja međutim ni u teoriji ne mogu da se ispune.

Albanija i Sjeverna Makedonija imaju najbolje šanse da napreduju – u svojim naporima za brže približavanje EU. Jer, Njemačka se za to zalaže već duže vrijeme. Ali, prošlog oktobra usporile su ih Francuska, Holandija i Danska svojim stavom da nema pristupanja bez dalekosežnih reformi u zemljama-kandidatima i da je to moguće tek nakon temeljne reforme struktura Evropske unije. U reakciji tipičnoj za EU, kriterijumi za pristup kozmetički su revidirani i Tirani i Skoplju je konačno u martu dato zeleno svijetlo.

Ekonomska podrška

Mnoge balkanske zemlje oslanjaju se na Evropsku uniju, a posebno Njemačku, radi finansijske podrške za važne infrastrukturne projekte: na primjer, željezničku vezu između Niša i Prištine, izgradnju auto-puta u Bosni i Hercegovini duž evropskih tranzitnih koridora i izgradnju ili proširenje gasovoda i nafotovoda između zemalja jugoistočne Evrope, kako bi se konačno povezale.

I decenijama nakon pada komunizma u regionu, države su i dalje siromašne. Mjesečne zarade jedva dostižu 500 eura, nezaposlenost je visoka, standard potrošnje nizak. Zato su doznake rođaka koji su privremeno ili trajno emigrirali na Zapad od vitalnog značaja za opstanak. Gotovo devet procenata bruto domaćeg proizvoda tih zemalja u prosjeku je pokriveno tim doznakama.

Ali, da li će rođaci u inostranstvu imati posao uprkos koroni i da li će moći da šalju novac kući? I da li će Njemačka nastaviti da se zalaže da čak i nekvalifikovanim ljudima bude dozvoljeno da privremeno dođu i rade?

Samouverena omladina

Stoga je olakšavanje putovanja na vrhu liste želja svih balkanskih zemalja. To se posebno odnosi na mlade ljude. “Dio sam Evrope, iako moja zemlja još nije dio EU“, samouvjereno kažu mladi, ne samo na Kosovu. Često se dodaje: “Izgubili smo povjerenje u našu politiku i polažemo nadu u EU”. Civilna društva sve češće kritikuju to što Brisel do sada nije uspijevao da se usprotivi sve autoritarnijim vladinim strukturama. Sloboda medija i sloboda izražavanja su na prvom mjestu.

Problem politike EU na Balkanu oduvijek je bila fragmentacija nadležnosti. Odavno svih 27 zemalja ne vuku zajedno na istu stranu. Pored toga, izbor osoblja u Briselu često je na nailazi na nerazumijevanje.

Tako je Španac Žozep Borelj odgovoran i za Balkan. Njegov izaslanik za taj region je bivši slovački ministar spoljnih poslova Miroslav Lajčak. Međutim, pošto Španija i Slovačka iz unutrašnjepolitičkih razloga odbijaju da priznaju Kosovo po međunarodnom pravu, šanse za iskrenu ravnotežu Srbije i njene sada nezavisne bivše pokrajine Kosovo nisu naročito dobre.

Komplikovana situacija

U posljednje vrijeme, Sjedinjene Države, koje na Balkanu slijede svoje ciljeve, u tom regionu sve više izazivaju EU. Ciljevi SAD često nisu u skladu s idejama Brisela. Najnoviji primjer je stari sukob Srbije i Kosova.

Sjedinjene Države, kao dugogodišnji posrednik, bukvalno su skinule kajmak kada su 27. juna, bez koordinacije sa Briselom, pozvale lidere dviju sukobljenih zemalja u Bijelu kuću. Spektakularni sastanak je propao samo zato što je američki tužilac Međunarodnog suda za Kosovo u Hagu iznenada objavio optužnicu protiv predsjednika Kosova Hašima Tačija. On je navodno, kao bivši vođa pobunjenika, zajedno s drugim optuženima, odgovoran za ubistvo oko 100 ljudi u građanskom ratu 1998/99. Time se EU vraća u igru. U julu će lideri iz Srbije i sa Kosova razgovarati u Parizu, a to je planirano u Briselu.

U ovoj međunarodnoj situaciji teško je doći do temeljnog napretka u rješavanju većih problema Balkana. Budući da su glavni političari u ovim zemljama, koji često vladaju decenijama, bezbroj puta obećavali reforme i modernizaciju, a zatim kršili ta obećanja, Evropska unija se i poslije njemačkog predsjedavanja Savjetu – mora osloniti na mlade. Jer “ako to ne riješite, svi ćemo doći u Njemačku”, kaže jedna samouvjerena mlada žena iz Bosne i Hercegovine. I sigurno se ne šali.