Dejo: Tumbaković je kriv, sjetio se da je patriota u minut do 12

Dejan Savićević smatra da je Ljubiša Tumbaković najveći krivac za situaciju uoči utakmice sa Kosovom u Ligi nacija prošlog ljeta.

Srpski stručnjak odbio je na dan meča da sjedne na klupu “sokola”

“On je glavni krivac. Znao je da je to problem. Pričali smo 2-3 puta i uvijek se svodilo na – ipak sam ja profesionalac i šta da radim. U stilu – poslije tri dana neće da se zna šta je bilo, a ne da si vodio reprezentaciju protiv Kosova. Stalno se završavao razgovor na tome i onda odjednom patriotski čin u minut do dvanaest. Jedini partiota i kada je bilo bombardovanje i sve ostalo je bio Vladan Lukić. Kapa dolje. Prekinuo ugovor sa Mecom i vratio se. Koji sportista je to uradio? Neka dođe još jedan sportista iz Srbije koji je raskinuo ugovor, kao Vladan Lukić koji je imao još dvije i po godine do isteka ugovora sa Mecom. Raskinuo ga je i vratio se. On je jedini patriota u Srbiji od sportista. Sve ostalo je foliranje, mahanje zastava ispred američke ambasade i intervjui. Sve je to jedna stvar. On je dečko raskinuo ugovor i vratio se da brani državu. Kapa dolje. Niko od ostalih ne može da se pohvali sa tim”, rekao je Savićević za Sport Klub i nastavio:

“Sigurno da nije prijatno sve što se desilo prije skoro godinu dana, prije utakmice sa Kosovom. Mislim da je to čista politika. Ako ženska rukometna reprezentacija igra potiv Kosova to nije problem, ali problem je što Crna Gora igra protiv Kosova. To meni ne može da uđe u glavu. Da Srbija ne igra nijednu utakmicu ni u jednom sportu protiv Kosova, ok. Ali, vidite, Vučić ide i pregovara i vjerovatno da to mora. Mi smo postali nezavisna država. Tamo smo gdje smo – u UEFA i FIFA i moramo da igramo. Izvukli smo ih u grupi i morali smo da igramo tu utakmicu. Niko nas ništa nije pitao. Žao mi je što je to dostiglo taj nivo, ali evidentno sa tim porukama prema igračima i sa Terzićem na čelu cijele te kolone… Šta da radim? Ne osjećam se krivim. Znam da sam u pravu što se toga tiče i da nisam rekao nikakvu laž. Istina je na mojoj strani, a da li je oni prihvataju ili ne, to je njihov problem“.

Prisjetio se i vremena kada je igračku karijeru privodio kraju.

“Poslije završetka moje karijere desilo se mnogo stvari. Bio sam predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore, koji je bio u zajednici sa Fudbalskim savezom Srbije. Godinu i po dana sam bio selektor i poslije te ne previše uspješne epizode sam ostao na čelu Fudbalskog saveza Crne Gore i dan danas sam tu. Imao sam volju i želju da se vratim da živim u Crnoj Gori i da tu provedem ostatak života. Mnogo toga se dogodilo u posljednih 10-15 godina od kada sam završio karijeru. Borim se da fudbal u Crnoj Gori bude što bolji i kvalitetniji, da pravimo bolje uslove za njegov razvoj. Mnogo smo ga poboljšali uslove za trening i utakmice, osvetili smo veći dio stadiona, tako da sam ostao tu i ne kajem se“, istakao je Savićević.

Poslije odlaska iz Budućnosti, nosio je dres Crvene zvezde.

“Gajio sam simpatije prema Zvezdi. Najbolju finansijsku ponudu sam imao od Hajduka. Dinamo me nije zvao. Poslije su govorili, ali ne znam koliko je to tačno, teško je saznati pravu istinu, da su se opekli na Milka Đurovskog. Kao, dali su mu sve pare ‚na ruke‘, a on se onda ponašao kako se se ponašao, čime oni nisu bili zadovoljni. Od tog momenta nikome više nisu htjeli da daju pare ‚na ruke‘. Pančev, takođe. Zna se čitava situacija da mu je supruga išla u London na 5-6 dana jer je trebalo da uzme novac. Pošto pare nikako da stignu, ona se vratila i Darko je završio u Crvenoj zvezdi“, istakao je Savićević i dodao da je i Partizan želio da ga ima u svojim redovima.

“Otac me je poveo na pregovore u Beograd, morao je, pritisak u njegovoj firmi je bio veliki. To je vjerovatno bilo preko partije. Na kraju smo Pančev i ja otišli u vojsku. Partizan je tu umiješao prste. Onda, da ne bi ispalo da smo samo nas dvojica, oni su pozvali još 4-5 momaka i uništili nas da ne pođemo na Olimpijske igre ‘88. u Seul, gdje smo mogli da uzmemo medalju da smo otišli u najjačem sastavu. Takvo je bilo vrijeme, država je bila sasvim drugačije koncipirana. Vojska i država su bile iznad svega, tako da su te strukture ljudi imale veoma veliki uticaj na subine određenih ljudi, pa tako i na moju. Mislim da je general Lončar bio tada; kod njega sam bio u stanu kod stadiona Partizana na pregovorima. Ali, em što nisam bio zadovoljan, em što sam više naginjao ka Zvezdi. Da je bilo do para, otišao bih u Hajduk. Za taj period to je bila mnogo bolja ponuda od Crvene zvezde“, kazao je Dejan Savićević.