Fudbal

Manceu su čak i igrači Zvezde iz poštovanja kupovali kopačke

Neki novi klinci su za njega samo čuli. Mnogi koji polako zasnivaju svoje porodice, nisu ga nikada vidjeli na djelu. I ne čudi, prošlo je više od tri decenije otkako ga nema među nama.

Bio je toliko sjajan da i sada, 33 godina od tragične smrti, njegovo grobno mjesto uvijek krase latice. Dragan Mance je legenda Partizana koja i poslije života živi.

Igrao je tako malo i tako kratko, a opet, dovoljno da uđe u vječnost. Imao je samo 23 godine kada je poginuo. Na autoputu, u punoj brzini, udario je u stub, pa u zid, pa u drugi stub. Tek tako, završila se njegova priča. A zapravo, kao da je tada tek počinjala.

Partizanovi “grobari” su ga smatrali najboljim koji je u tom trenutku igrao fudbal na svijetu. Navijački pogledi često nisu potpuno racionalni jer emocije itekako umiju da prevladaju, ali da je neko, tada, ponudio nekog svjetskog asa u zamjenu za njihovog Mancea. Teško da bi to prihvatili. Valjda zato što su se ovdje oduvijek cijenili oni koji su vjerni nekim vrijednostima.

https://youtu.be/O6NbamydnCY

A Mance je volio Partizan. Pobjeđivao je bolje od sebe talentom i radom na njemu. Autobusom je dolazio na treninge, dok nije malo stasao, pa ušao u kola. Kobna kola, tog 3. septembra, prije tačno 33 godine. Ali, prije tog tužnog dana, igrao je svakog dana – kao u transu. Imao je samo 23 godine kada je posljednji put sjeo za volan. Samo 23 godine, a iza sebe već 174 gola za Partizan. Bio je i mladi, i olimpijski i “A” reprezentativac. A, prije svega, sjajan golgeter.

Zvezdaši ga baš i nijesu mnogo voljeli. I ne čudi, dao im je četiri gola. Ali, jedno je ljubav, a drugo poštovanje. To, vjerovatno, niko od crveno-bijelih nikada nije prevalio preko usana, ali su na mnoge načine pokazivali. Ne vejrujete? Da probamo ovako.

Čuvši za Draganovu želju da i on ima kopačke koje je nosio Maradona, baš nove i baš skupe kopačke, zvezdaš Boško Đurovski je mladiću iz rivalskog kluba – ispunio želju. Kupio mu je baš te kopačke i poklonio.

Mance nije stigao da ih proba na utakmici. Dobio ih je 1. septembra, a trećeg, baš na ovaj dan, kolima je otišao u vječnost. Samo što je počela njegova karijera. Samo što je počela sezona.

Do kraja te sezone niko u Partizanu nije nosio Manceovu devetku. A i kako bi? Ona je bila njegova. I one kopačke, isto. I sva ona ljubav, i sve one pobjede, i sve one suze. Ali, tako to ide kada se legende presele.

I sada, 33 godina kasnije, kada prođete beogradskim Novim grobljem, pa u onom djelu bliže Sjevernom bulevaru prođete jednom poprečnom stazom, u parceli 108, na grobnom mjestu 398a, vidjećete latice. Uvijek sveže. I skulpturu, u prirodnoj veličini. Na koljenima, radosnu. A na skulpturi – dvije podignute ruke stisnute u pesnice.

Pobjeda.

Tako se jedino i nazivaju trenuci u kojima i slučajni prolaznici, čak i oni kojima je život crveno-bijelim protkan, zastanu, pomole se i osmjehnu – jer su imali čast da gledaju jednog takvog igrača.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Animus
Gost
Animus

Bas lijep tekst…

PFC
Gost
PFC

Legenda zivi !!!!

Sigma
Gost
Sigma

Legenda

Send this to a friend