Fudbal

Sve je lijepo, ali Podgorica je moj grad

foto: asmonaco.com

Lagana šetnja uskim ulicama Monte Karla, upoznavanje sa okolinom, pa dugotrajni razgovor više opušteni, nego u nekoj strogoj formi intervjua o svemu i svačemu. Stevan Jovetić, kapiten crnogorske reprezentacije i as Monaka, uživa u prelijepom mondenskom mjestu u srcu Azurne obale.

Našli smo se na glavnom trgu Monte Karla, u Kafeu de Paris, tik do jednog od najpoznatijih kazina na planeti, svega nekoliko minuta poslije odrađenog jutarnjeg treninga u čudesnom, prirodnom ambijentu trening centra Monaka čuvenom mjestu po imenu La Turbie.

Sa Savketom u nokaut fazu

I nakon srdačnog pozdrava jer se usput rečeno znamo od kada je kao klinac jurio loptu po Starom aerodromu priča je mogla da krene…

“Kol’ko čujem, vi ste ovdje redovni, tako da ne znam koliko ja mogu da vas upoznam sa znamenitostima ovog grada. Možda da zamijenimo uloge vodiča”, uz prepoznatljiv, dječački osmjeh kaže Stevan, koji naravno prati ceremoniju dodjele nagrada za igrača godine zato i zna da smo u Monaku već osmu godinu zaredom i žrijeb za Ligu šampiona. Posebno sada kada mu se dešava ispred nosa.

“Izvukli smo Atletiko, Dortmund i Briž. Dobra grupa, opet me čeka veliki prijatelj Savić i izuzetno mi je drago zbog toga. Vidjeću ovog puta da ga savladam jer sam sa Seviljom u prethodnom i za sada jedinom međusobnom duelu poražen 3:0. A biće lijepo igrati i u Dortmundu, tamo je atmosfera uvijek fenomenalna. U svakom slučaju, nadam se da ćemo se i Savke i ja radovati prolasku u narednu fazu”.

Sanjam o Evropskom prvenstvu

Prije toga je, međutim, ono za nas u Crnoj Gori, bitnije početak Lige nacija i mečevi sa Rumunijom i Litvanijom. Nažalost bez Stevana Jovetića, koji zbog povrede mora da propusti ovu akciju.

“Čekaju nas teški mečevi, ali po prirodi sam optimista i vjerujem da možemo dobro da krene. Pa da kasnije iako je konkurencija jaka posebno selekcija Srbije probamo da odemo na Evropsko prvenstvo. O tome sanjam, kao i o trofejima sa klubom, ali polako meč po meč…”.

Te povrede, koje i sada sprečavaju Stevana da radi ono što najviše voli, dešavaju se često i to obično kada krene da igra dobro. Dok nas jedan fan Monaka prekida kako bi se fotografisao sa svojim idolom, Jovetić nam objašnjava da li ga demorališu takve stvari…

“Nije lako svakako, ne volim kad sam povrijeđen. Ipak, u paklenom ritmu treninga i utakmica, gdje su naporni ogromni, shvatam da je to sastavni dio sporta”.

Kod tebe je nekako tih pauza previše?

“U dosadašnjem toku karijere odigrao sam oko 350 utakmica, a nekada se karijera završavala sa 200 mečeva. I to sa praktično dvije godine neigranja zbog povreda. Vjerovatno i to ima uticaj. Kada pogledam unazad, mogao sam i više, da nije bilo povreda, ali i ovako sam zadovoljan kako je tekla moja karijera. Koja će nadam se trajati još sedam-osam godina”.

Igrao sam i živio u prelijepim gradovima

Gdje je bilo najljepše tokom karijere Beograd, Firenca, Mančester, Milano, Sevilja, Monte Karlo?

“(smijeh) Zaista sada kada pogledam imao sam sreću da igram u lijepim gradovima. Firenca je prelijepa, Sevilja možda i najljepših pola godine u karijeri, Milano i Monte Karlo ne treba trošiti riječi. Jedino je Mančester, industrijski, totalno drugačiji ne nudi previše. Sve vežem za fudbal, takav sam, pa kada ide na terenu, onda i grad odgovara. Ipak, najviše volim da se vratim u Podgoricu. To je moj grad, tu se najprijatnije osjećam”.

A kako je sada u Monte Karlu? Luksuz je vidljiv na svakom ćošku i jasno je da život ovdje nije osim za odabrane.

“Sjajno je, grad je lijep, posebno s proljeća i tokom ljeta. Jesen i zima su pomalo monotoni, ali pozicioniran sam idealno, pa se brzo skokne do Italije, obiđe Sen Trope, Nica, Kan…”

Kako izgleda Stevanov običan dan u Monte Karlu?

“Buđenje je obično oko 8 sati, lagani doručak, do 8.45h moram da sam u trening kampu. U 9.30h počinje trening, koji ako ima još dodatnog rada sa personalnim trenerom traje do 11.30-12h. Nakon toga šetnjica i ručak sa djevojkom Marijom. Obavezan odmor, pa soni, film ili serije prije neke večere. Obično spremamo kod kuće, ali često smo i u restoranima. Obično je to to”.

Sa kim se od saigrača najviše družiš?

“Sa Subašićem, Italijanom Rađijem, Kolumbijcem Falkaom…

Golovi kao opsesija

Gdje god je igrao, Stevan je maltretirao protivničke golmane. Postoji li neki od toliko golova u karijeri koji Stevan izdvaja?

“Ne bih mogao da izdvojim samo jedan, ali sjećam se naravno prvog u dresu Partizana lijep lob protiv ČSK Čelareva u Kupu. Pa onih u derbiju jednom za 1:1 na našem stadionu, pa za pobjedu 3:2 na Marakani. Za Fiorentinu protiv Sportinga, Bajerna i Liverpula sve lijepi golovi, pa protiv Juventusa, Milana, Rome, Intera, Lacija”, podsjeća nas Stevan da je pogađao protiv svih velikana sa “čizme”. “U Sitiju protiv Čelsija, Totenhama, Liverpula, za Inter pamtim gol protiv Atalante u 93. minutu za trijumf, u Sevilji naravno tri gola Realu, bilo je nekoliko finih “bocki” sada u Monaku. Kada je u pitanju reprezentacija, izdvajam het-trik protiv Jermenije, svaki gol je imao neki poseban pečat”.

Da li je prelazak u Inter bio greška?Stvari su mogle da budu drugačije, ali nije greška. Igrao sam sa dobrim igračima, većinu utakmica odigrao na visokom nivou, ali česte promjene trenera i neke stvari o kojima ne želim da pričam su uticale da se ta epizoda završi na taj način. Nema, međutim, kajanja, gledam samo naprijed”.

Igrao si četiri od pet Liga petice koja je najteža?

“Fizički najzahtjevnija je Premijer liga, Španija je najviše odgovarala mom stilu igre, Kalćo je bio na višem nivou kada sam igrao za Fiorentinu nego sada”.

Tenis, košarka, formula…

Stigao si i na prestižni teniski turnir Masters na samoj obali, još jednu sportsku znamenitost Knjaževine.

“Obožavam tenis, prelijepo mjesto, uz pogled na more, krasan ambijent. Odgledao sam nekoliko mečeva ovogodišnjeg turnira, spektakl zaista. Bio sam i na košarci dok je naš selektor Zvezdan Mitrović bio trener, družili smo se volim ostale sportove”.

A formulu? Legendarna staza, gdje su preticanja praktično nemoguća?

“Nisam stigao ove godine, trka je bila nedjelju dana nakon što sam otišao za Podgoricu, taman je završena klupska sezona. Ali, uhvatiću neku narednu priliku, vjerovatno je i to vrhunski doživljaj”, zaključio je Jovetić, koji se sjajno snašao u ulozi domaćina.

Do neke naredne prilike i novog susreta.

 

34 Komentara na "Sve je lijepo, ali Podgorica je moj grad"

avatar
1000
:   NAJNOVIJI | NAJSTARIJI | POPULARNI

Send this to a friend