Džikić: Moramo nekako da dođemo do 5.000 mjesta u Morači

Trener košarkaša Budućnosti Aleksandar Džikić dao je zanimljiv intervju za hrvatski portal Germanijak u kome je sumirao utiske nakon osvojene ABA lige, šta Podgoričani treba da urade da bi igrali u Evroligi, te zašto minule sezone nije preuzeo Cedevitu…

“Plavi” su postali vladari regiona nakon što su u polufinalu sa 2-1 u pobjedama savladali Cedevitu, a onda u borbi za trofej Crvenu zvezdu sa 3-1.

“Svako ozbiljan trebalo bi da shvati značaj i ulogu novca, finansijske stabilnosti u profesionalnom sportu. Novac ne igra sam, ali je vrlo rijetko posvjedočiti nekakvim „iznenađenjima” na ovom nivou košarke. Drugim riječima, bolji igrači koštaju više. Oni koji su kvalitetniji, fizički dominantniji, oni koji su manje podložni uticajima tokom sezone. Naravno i tržište određuje cijene, i vještina agenata, cjelokupna situacija… Dakle, ako u nekom takmičenju postoje klubovi s boljim sastavima i boljom logistikom, a ove sezone dva kluba koja su se baš izdvojila po tom pitanju u ABA ligi, bila su Zvezda i Cedevita, imaju startnu prednost i nema dileme oko toga jesu li u ulozi favorita. Kad se sve ovo unese u jednačinu, nije bez osnova reći da osvajanje titule jeste iznenađenje”, kazao je Džikić.

Ima li Budućnost (pred)uslova da igra Evroligu? I da bude kompetitivna u toj Evroligi? Ako nema – šta bi u organizaciji/logistici kluba trebalo promijeniti?

“Postoje preduslovi za naše igranje Evrolige, ali i realni problemi. Prije svega to se odnosi na uslove igranja u našoj dvorani, u „Morači”. Dvorana nekako mora doći do 5.000 sjedišta, to je osnovni preduslov za igranje s najboljima. S druge strane, prema onome što ja znam, osiguravanje materijalnih uslova neće biti lako, ali je izvodljivo. Ekipa mora biti bolja da bi bila konkurentnija. Sljedeći potreban korak je dizanje organizacije kluba na nivo koju zahtijeva Evroliga, organizacija utakmica, prodaja ulaznica, marketing, sve ono što zovemo „košarkom izvan parketa”… U svakom slučaju, to je izazov za klub, za grad, pa i za državu”.

Još tokom prošle sezone proširila se priča da je Džikić najozbiljniji kandidat za klupu Cedevite, gdje je tu zapelo?

“Napominjem da je sportski direktor kluba Matej Mamić kao objašnjenje ponudio tezu da „sa srpskim trenerom na klupi Cedevita ne bi digla popularnost”. Sa čime se, da se razumijemo, slažem. Ali, ako stavimo na vagu popularnost kluba i Evroligu, nisam siguran što bi post festum izabrali “, rekao je Džikić, koji je potom nastavio:

“Znali su ko sam, što sam i odakle sam i prije pregovora… Koji, usput, samo nastavljaju zanimanje tog kluba za mene. Razgovarali smo i tokom prošle sezone, pa onda i poslije sezone. E, kad se sve to zna, onda objašnjenje ima vrlo malo smisla. Ili istine”.

Od kojeg trenera danas preuzimaš ideje, od kojeg ili kojih trenera si to radio kao mlađi?

“Kako god će vam ovo zvučati, potpuno je tačno – mislim da sam u tzv. trenerskoj edukaciji zaista ekstreman primjer. Tako je bilo 91′, kad sam počeo s kadetima Partizana, tako je i danas, nekoliko dana nakon osvajanja regionalne lige… Gledam/analiziram/kradem od svakoga, doslovno. Bio sam vrlo mlad trener kad sam od jedne trenerske legende, Pive Ivkovića (pokojni brat Dušana Ivkovića), naučio čuvenu rečenicu – od svakoga možeš nešto naučiti, pa makar i to kako ne treba raditi. To i jeste suština priče, esencija našeg posla. Mi smo u neprestanoj potrazi za novim, ekonomičnijim, primjenjivijim, drugačijim. Moraju se gledati utakmice, moraju se proučavati igrači. Imam video kolekciju s nekoliko hiljada isječaka s utakmica, fragmenata igre u obrani, u napadu, individualnih poteza. Ali, to je tek početak. Potrebno je znati i što od svega toga ekipa s kojom radiš u datom trenutku može primjenjivati. I onda to ubaciš u svoju metodiku rada. Kao trener, želim sakriti što više mana svojih igrača, i koristiti ono što mogu najbolje uraditi“, zaključio je Džikić.