“Ja ih gazim, vrijeđam, nijesam prijatan, ali ih i štitim” ovom izjavom je Aleksandar Džikić stao u odbranu svojih igrača nakon poraza od Makabija 18. oktobra u “Morači”.Petnaestak dana nakon tog meča, jedne pobjede (FMP) i dva poraza od kojih je onaj nevjerovatni od prije dvije noći od Cedevite u, vjerovatno najgorem meču u ABA ligi priča se potpuno okrenula.
Prvo je svalio krivicu na pojedine igrače. “Pojedinci u našoj ekipi imaju takvu sebičnost da je to frapantno”, kazao je Džikić i onda zaštitio sebe.
“Mislim da sam ja radio sve što sam mogao od tajm-auta do izmjena i nijedan naš igrač nije u završnicu ušao sa velikom minutažom”.
Ono što posebno para uši je prvi dio Džikićevog izlaganja nakon neuspjeha. Zbog čega se ploča okrenula? Šta se to promijenilo u ovih desetak dana razmaka od Makabija do Cedevite? Da li iskusni stručnjak polako gubi konce u svlačionici?
Da su “pojačanja” promašena vidi i ptica na grani i to je već sad ispričana priča. Da Budućnost nema sistem u igri kakav je imala prošle godine i to je lako vidljivo. Međutim, ono što je frapantnije od svega je atmosfera u ekipi. Ako se taj odnos između igrača može tako nazvati.
Evidentno je, nakon devet zvaničnih utakmica (tri pobjede i šest poraza) da u redovima regionalnog šampiona nešto ne štima. Netrpeljivost između domaćih i “stranih” igrača je vidljiva i hemija ne postoji.
Hemija po kojoj su “plavi” prošle godine bili prepoznatljivi i koja je donijela toliko dugo čekanu titulu najboljeg na Jadranu.Za takvu situaciju unutar ekipe kriv je upravo 47-godišnji stručnjak iz Beograda, jer je on birao “pojačanja”.
Očigledno je skauting odrađen izuzetno loše. Jer, iako su igrači koji su stigli u Podgoricu “zvijezde”, neki bili najbolji u određenim segmentima u bivšim klubovima (Koti Klark najbolji strijelac VTB lige, Aron Kraft specijalista za odbranu u dresu Monaka) jasno je da nije obraćana pažnja na ono najvažnije kakvi su van terena, kakvi su za hemiju ekipe.
Izuzetak je Alen Omić koji neke nedostatke u igri nedomjesti velikom borbom pod oba koša i za sada je pošteđen. Već tu je napravljena katastrofalna greška i zbog toga su rezultati ovakvi kakvi jesu na početku sezone. Međutim, oni su u ovoj priči najmanje bitni.
Još jedna nedavna izjava Džikića je da ne voli kada javnost igrače dijeli na “ove” ili “one”, odnosno na starosjedioce koji su iznijeli najveći teret prošlogodišnje titule i ovih koji su stigli tokom ljeta. Međutim, ko pomnije prati mečeve “plavih” mogao je da vidi da trener Podgoričana upravo to radi.
Nijedan povišen ton upućen Klarkovima, Džeksonu ili Kraftu kako bi im stavio do znanja da ništa ne rade kako treba, dok na drugoj strani redovno “stradaju” Nikola Ivanović, Nemanja Gordić, kapiten Suad Šehović (na to malo mečeva koje je igrao), Danilo Nikolić…
Neki će reći da su takve pojave normalne kada su treneri sa ovih prostora u pitanju (sjetimo se samo Željka Obradovića, Duška Vujoševića). Ali, nije normalno da Amerikanci koji su potpuno nezainteresovani, koji ne pokazuju ni trunku energije kao na primjer prošle godine Kajl Lendri i Kajl Gibson, budu pošteđeni grubih riječi.
Popularni Džile je trener koji nesumnjivo posjeduje i znanje i iskustvo. Ono što mu ne ide na ruku je nedostatak vremena da popravi sve ono što ne valja u ekipi, jer se paklen ritam mečeva na dva fronta tek zahuktao: Da li će smoći snage da sve zategne i Budućnost dođe na željeni nivo ostaje da se vidi u narednom periodu, ali jasno je da se nešto mora promijeniti ili odnos igrača, uključujući i domaće koji se moraju spustiti na zemlju, ili da bude rezova.
Sve u svemu, trenutno, vladar regiona je daleko od “najboljeg tima u istoriji” koji je najavio predsjednik Dragan Bokan nakon osvajanja šampionskog prstenja… A, javnost i čelnici kluba polako gube strpljenje kada je u pitanju evroligaška Budućnost.
Novinar je apsolutno u pravu u dijelu različitog odnosa prema domaćim i stranim igračima. Što bi DŽikić rekao, kako prethodne tako i ove godine je frapantno koliko on poštuje strance, a autoritet gradi maltretiranjem domaćih, posebno mladjih igraca. Prosle godine Gibsonu je uporno tolerisao promasaje u serijama, posebno u drugom dijelu sezone, a mladima je toliko ogranicavao slobodu u igri… Više »
Sve je rečeno u Zagrebu, a bogme i u Madridu. Posebna priča je poraz u Zagrebu, gdje je i trener Cedevite izjavio da je bilo nemoguće dobiti, osim ako Budućnost to sama ne uradi. “Iz aviona” se moglo vidjeti da su Gordić, Ivanović i Popović igrali potpuno pogrešno, kontra od zahtjeva Džikića i košarkaškog rezona. Većina navijača misli da se… Više »
Promaseno je kod nas, prije svega, novinarstvo. Tvrdim. Odavno se raspada. Kad svako moze da napise clanak poput ovog. Kaze “novinar”: Netrpeljivost izmedju domacih i stranih igraca…” Koja netrpeljivost “strucnjace” i da lu ti znas sta je netrpeljivost uopste?? I cemu ovakav tekst na samom startu sezone? Daj jedva da docekamo da ih ispljujemo, a prije par mjeseci su postigli… Više »
Glupost. Znaci, treba kritikovati novinare i publiku (koja je pakleno platila ulaznice ove godine na bazi obecanja i osjecanja da ce gledati kvalitetnu i borbenu Buducnost), a ne igraci i strucni stab koji imaju ocajan skor i nemaju igru? Pogledaj i poredi odnos prema timu, igri i saigracima Lendrija od prosle godine i Erla Klarka od ove? Gledaj Kotija Klarka… Više »
U pravu je Poznavalac. Treba kritikovat publiku i novinare. Ne pise se ovakva negativna kritika na samom startu sezone nikako. Tek pocelo, a svi bi da se na glavu popnu strucnom stabu i momcima. A pri tom, ko iole mozga ima zna da Buducnost ima najmanji budzet u Evroligi i da je 5 pobjeda ove sezone (PRVE SEZONE U EVROLIGI… Više »
Razgovor sa igracima, strancima, imate 2 utakmice, pokazite da ocete da igrate, ako necete, da se ne ljubimo…
Kad nema trenera (i igrača) nema ni rezultata. Jedino da dovedemo ovoga Tompsona da šiba trojke, pošto ne smijemo uć u reket. Ka da je miniran.
A puštite nas više sa tekstovima o igri, pojačanjima i Džikiću. Kad su ta ista pojačanja dovođena javnost je bila više nego zadovoljna, ali sad vidimo da nisu takva kakva smo očekivali pa smo počeli da pljujemo. Ne ide im i kraj priče.. Doći će neko novi i sve iz početka. Dovijeka li kukamo, majko mila. Kažete da smo imali… Više »
A sto je to dobro u cijeloj prici? Na koji nacin je moguce da Buducnost izgubi od one Cedevite (i oni se nadaju da ce biti medju 4, bas kao i Partizan, Mega, Igokea, Olimpija, Cibona, Mornar, a da ne pricamo o Zvezdi)? Onako sramna igra protiv Reala – kako to opravdat? Moze li se u takvoj igri isto istac… Više »
Podrska za Dzikica i momke. Ako su pojacanja promasaj nek aidu, docice drugi, a ne zaboravite da za prava pojacanja treba i velika lova… Pravi se pritisak bez potrebe, Evroliga je novo iskustvo za vecinu, kao sto se vidi to je druga dimenzija kosarke i momci treba da se priviknu na tempo i broj utakmica!!!
Podrska za Dzikica. Ovo je veoma los tekst. Ima istine samo u promasenim pojacanjima.
Tačno je da nema hemije, ali bogami ni fizike bi matematike, moj Džikiću!
Poslije trece odigrane utakmice vidjelo se da su pojacanja totalni promasaj. I sad treba pozvati na odgovornost toga strucnja koji je odradio skauting. Presmijesno izgledaju na parketu jad! Pi
ovaj clanak je dosta toga rekso sta se desava i ja tvrrdim koji puno voli buducnost ako ovako ostane sve ce biti gore