“Otpisano” beogradsko dijete Aleksandar Džikić (46) na velika vrata vratilo se u košarkaške arene. Ovih dana slavi ga Podgorica, Crna Gora, staro i mlado, nakon što je Budućnost popeo na tron ABA lige i širom otvorio vrata “Morače” evropskim košarkaškim divovima. Još se pamti slavlje koje je napravio neposredno pred napuštanje kormila Partizana nakon jedne od pobjeda nad vječitim rivalom Zvezdom, uz muziku iz čuvene TV serije “Otpisani”. Sada opet ispisuje istoriju, ali u drugom klubu, drugom gradu i drugoj zemlji.
Zadovoljan je Džikić onim što je Budućnost napravila, ali sve radosti koje su stizale ispod obruča pripisuje svojim pulenima:
“Njima kapa dole, njih treba slaviti, igrački kadar, kao i publiku, oni su bili najveći aduti kluba. Krenulo se a da ni najveći optimisti nisu mogli predvidjeti da će titula ipak stići u vitrine kluba iz Njegoševog parka”.
S kakvim ste osjećanjima došli u Crnu Goru, da li je bilo straha kako ćete biti prihvaćeni od Podgoričana?
“Uopšte o tome nisam razmišljao, kao ni moji pomoćnici Srđan Flajs i Filip Mihajlović. Spakovali smo kofere i krenuli na posao, novo dokazivanje, novi izazov. Svjesni smo bili da nas čekaju novi problemi, kao i nova rješenja, ali to je cijena ovog lijepog sporta”.
Ipak, dosad su najveći dometi Budućnosti bili polufinala, slažete li se sa ocjenama da je ovo, ipak, podvig?
“Ovdje smo došli da radimo posao najbolje što možemo, a ne da se dopadamo nekome ili ne. Naši, kao i planovi predsjednika kluba, u startu su se poklopili, što je i bila osnova početka naše uspješne saradnje”.
Za navijače ste postali legenda, Podgoricom još odzvanja pobjednička euforija.
“Zaista smo ponosni na postignute rezultate, a što se tiče popularnosti, to je relativna stvar. Da smo gubili, ne bi bilo tako.
Da li su pobjede protiv Zvezde bile satisfakcija za poraze dok ste vodili Partizan, jednom ste zbog toga brisali suze?
“Te dvije stvari nemaju nikakve veze jedna s drugom. Uostalom, u drugom sam klubu, jer u Partizanu nisu bili zadovoljni.
Crno-bijeli se nisu proslavili vašim odlaskom.
“To nije pitanje za mene. S druge strane, osvojen je Kup. To ne može biti razlog za nezadovoljstvo”.
Razmišljate li o povratku u Partizan?
“Partizan ima trenera i plan i program”.
Kako ste doživjeli optužbe Nebojše Čovića poslije utakmice u “Morači”, da je “kao nikad osjetio mržnju prema nekoj protivničkoj ekipi”?
“To je Čovićevo mišljenje. Svako ima pravo da kaže ono što smatra da je potrebno”.
Da li ste svih ovih mjeseci boravka u Crnoj Gori doživjeli bilo kakvu neprijatnost?
“Ne razumijem pitanje. Kakvih neprijatnosti? Zašto bih imao neprijatnosti? Ne osjećam se kao stranac u Crnoj Gori. Lijepo sam primljen i ovdje sam stekao dosta novih prijatelja”.
Niste jedini Srbin koji uživa veliku podršku sportske javnosti u Crnoj Gori, tu je i drugi “partizanovac”, Ljubiša Tumbaković, selektor fudbalske reprezentacije.
Tumba je veliki trener. Nažalost, nismo se još vidjeli ovdje”.
Ti si stranac i uvjek ces biti
Dzikic je pored strucnosti i dobrocudnosti veliki gospodin,rijetki su ljudi koji za tako kratko vrijeme postanu ljubimci navijaca
Dobri ljudi ovdje su dobrodosli kao nidje na svijetu.A,fukare kao Covica , preziremo.
Odlicno se snalazi Dzikic s novinarima. Kako samo traze nesto negativno da objave… Pih. Kakva idiotska pitanja.
Dzika je veliki profesionalac., legenda. Zasto bi se osjecao kao stranac jer svi koji dodju sa dobrim namjreama i koji postuju CG kao suverenu zemlju su dobro dosli. Zamislite da sad dovedemo onu splacinu Covica sta bi se desilo.