Danilo Rakočević jedanje od onih Crnogoraca koji košarkaški klub grade daleko od pažnje domaće javnosti. Sa 34 godine postao je prvi trener stabilnog i jakog slovačkog prvoligaša Handlove. Već sada može reći, da je prošao dug i autentičan košarkaški put.
Već sedam godina je u Slovačkoj; šest sezona radio je u ženskom timu Slovana. Nakon samo sezone u stručnom štabu Intera iz Bratislave, najjačeg muškog kluba u zemlji, dobio je prvi angažman na mjestu prvog trenera tima – u Handlovi.
“Sigurno da je prvi samostalan posao u muškoj košarci sam po sebi veliki izazov. Iskreno, ne sumnjam da sam spreman za to. Han-dlovaje košarkaško mjesto, sa odličnim uslovima za rad i to je presudilo da prihvatim tu ponudu. Bilo je malo čekanja oko Intera, oni su na kraju ipak izašli s ponudom da budem asistent, ali ja sam želio probati neki samostalan put”, kazao je za Pobjedinu Arenu Danilo.
Vrijeme provedeno u Interu iz Bratislave bilo je izuzetno korisno za njega. Radio je u stručnom štabu Riječanina Aramisa Naglića, bivšeg trenera Zadra, asistenta u hrvatskoj reprezentaciji, prethodno igrača najslavnijeg tima splitske Jugoplastike.
“Bez sumnje, to je bilo odlično iskustvo. Velika je šteta što se sve ovo sa pandemijom desilo da smo morali u martu prekinuti ligu. Za mene je bila sjajna sezona, igrali smo FIBA Evropa kup, bili ubjed-ljivo prvi u ligi. Bio sam asistent Aramisu Nagliću koji ima toliko godina iskustva u košarci… Zao mi je što se ovako završilo jer je klub imao velike planove, želio nastaviti kontinuitet igranja u Evropi, što im ovogodišnji budžet ipak nije dozvolio, a to je značilo i odlazak Aramisa između ostalog”, dodao je Danilo.
Preuzimanje pozicije prvog trenera tima poput Handlove je bio logičan korak, nakon iskazanog znanja, radne etike, iskustva na košarkaškoj sceni.
“Meni je to bio cilj od početka rada u košarci. Zadovoljan sam kako je to ispalo za sad, ali moram reći da sam i u ženskoj košarci imao izuzetno lijepih momenata”, kazao je Rakočević. Sada je uvjeren, u ispravnost odluke da napredak u karijeri traži u, iz perspektive naše košarkaške publike, neobičnoj sportskoj destinaciji…
“Apsolutno prava odluka. Iako je dosta ljudi vjerovatno mislilo da sam lud, kada sam polazio za Slovačku, jer nijesam išao za nekom finansijski boljom ponudom. A imao sam sjajan odnos s ljudima iz ŽKK Budućnost i priliku da napredujem tu. Ali ponijela me neka želja probati u inostranstvu”, objasnio je Danilo.
Sve kvalitetnije takmičenje u Slovačkoj je i interesantna destinacija za košarkaše iz naše Erste lige.
“Slovačka liga nije uopšte loše takmičenje kao što bi možda neko kod nas pomislio. Kao i većina liga tog nivoa, dobrom je čine stranci, domaćih košarkaša nedostaje. Možda je baš ovo prilika sada kada su manji budžeti, da više domaćih igrača dobije šansu. Košarka generalno nije toliko popularna, hokej je sport ,,broj jedan”, zatim fudbal… Ali gdje god da igrate, osim u glavnom gradu Bratislavi, dvorane su pune ili skoro pune. A za naše igrače svakako da je preporuka. Naravno, uvijek je tu pitanje novca, znamo da ipak ima u našoj Erste ligi i ozbiljnijih igrača od slovačke lige, ali ima i onih kojima bi Slovačka bila dobra sredina za dalji napredak”, objasnio je Danilo.
Handlova je za njega stepenica više u karijeri, Podgoričanin se neće zaustaviti.
“Prvo, ove sezone ambicija je složiti ekipu mladih momaka i probati izboriti što bolji plasman. Dugoročno, volio bih nekoliko sezona da budem u Handlovi, vidjećemo koliko je to realno. Pa poslije polako, ima vremena za dalje, iako sam dosta ambiciozan i ,,pucam” na veliko”, zaključio je Rakočević.
Interesantno, Danilov brat Nikola godinama je jedan od najboljih igrača španskog drugoligaša Kaseresa, a nekada junior Real Madrida. Bek-šuter visok 192 centimetara, Nikola je u kontinuitetu jedan od najpouzdanijih šutera u drugom rangu košarke u Španiji.
