Bilo mi je žao kada sam napuštao Budućnost i Titograd

Turbulentno ljeto 1989. godine nevoljni transfer iz podgoričke Budućnosti u mostarski Velež nakon pola godine provedene na stadionu pod Goricom.

Mundijalsko ljeto 2018. godine u selektorskoj fotelji Hrvatske pravi mala čuda u Rusiji, pošto su se “vatreni” ubjedljivom igrom plasirali u 1/8 finala.

Glavom i bradom Zlatko Dalić!

Jedini čovjek na Svjetskom prvenstvu koji ima vezu sa malenom balkanskom ljepoticom i crnogorskim fudbalom.

“Došao sam u zimu 1989. u Budućnost, a ostao do ljeta. Proveo sam šest sedam mjeseci u Titogradu, osjećao sam se odlično. Bio je to lijep period u mom životu”, rekao je za Dnevne novine 51-godišnji Dalić, prisjećajući kako se osjećao kao 22-godišnjak u današnjoj Podgorici.

Za intervju smo se dogovorili lako. Ne javlja se na nepoznate brojeve, ali nakon samo dvije kratke poruke utanačili smo vrijeme. Selektor “vatrenih” i bivši defanzivni vezista “plavih” je srećan što ljudi u Crnoj Gori navijaju za Hrvatsku uglavnom zbog njega.

“Drago mi je što me se sjećaju makar malo u Crnoj Gori i što Hrvatska ima navijače u vašoj zemlji. Fudbal je najljepši sport, a mi smo komšije, tako da je to dobro čuti”, javio nam se Dalić iz hotelske sobe kampa Šumska rapsodija, u Iljičevu, kod Sankt Peterburga.

Dalić je tokom proljećnje sezone 1988/89. u plavom dresu upisao sedam nastupa, a Budućnost je na kraju bila 10. u velikoj Jugoslaviji, dok je Vojvodina Vujadina Boškova iznenađujuće slavila titulu…

“Trener je bio Stanko Špaco Poklepović, a u timu Miodrag Grof Božović, Željko Petrović, Dragoljub Brnović, Dragoje Leković, Niša Saveljić, Saša Petrović… Kada pogledamo sa ove vremenske distance, bilo je tu dobrih karijera”, sjeća se i osmjehuje bivši vezista Hajduka iz Splita, Dinama iz Vinkovaca, naše Budućnosti, Veleža i Varteksa…

“Peđa je bio najveća zvijezda tada u našem timu, znalo se da će napraviti najveću karijeru. Sa Željom Petrovićem sam dugo imao kontakt, dok sam se često sretao na pripremama sa Grofom i Sašom Petrovićem. Uvijek se ispričamo, sjetimo tih zajedničkih dana”.

Harizmatični stručnjak iz Livna je titogradsku kaldrmu zamijenio mostarskom. I nikada poslije toga više nije svratio u Podgoricu. Velež ga je tada platio deset miliona tadašnjih dinara.

“Jednostavno, tako se namjestilo zbog posla”, jasan je Dalić, koji je tužan odlazio iz glavnog grada Crne Gore…

“Bilo mi je žao kada sam napuštao Budućnost i Titograd. Budućnost je bila zdrava sredina za mlade igrače, a grad je bio sjajan, publika živjela za fudbal. Ali, bio sam nešto povrijeđen, malo sam igrao, tako da mi je trebao drugi klub. Bio je to Velež”.

Budućnost nikada nije bila poznata po forsiranju igrača sa strane, oslanjala se na sopstvenu školu. Ali, neprevaziđeni Splićanin Špaco je doveo svog zemljaka pod Goricu.

“Realno, počela su previranja po staroj Jugoslaviji, a ja sam došao u Budućnost. Nisam imao nikakvih problema, osjećao sam se super, Titograđani su me sjajno primili u svakom smislu” poručuje Dalić iz Rusije, koji je radio skoro deceniju mlađim kategorijama HNS.

“Vatreni” na super uzbudljivom turniru igraju najbolji fudbal, prošli su grupu smrti sa maksimalnih devet bodova, demolirali su Argentinu i Lionela Mesija, imaju gol razliku 7:1, nakon 20 godina prošli su grupu na Mundijalu…

“Možemo mnogo”, priznaje selektor Hrvatske, koji će u 1/8 finala igrati protiv Danske u nedjelju od 20.00 časova u Nižnjem Novgorodu…

“To je utakmica istine za nas. Moramo da budemo pravi. Lijep je osjećaj nakon tri pobjede u grupi, ali ako ne dobijemo Dansku praktično ništa nismo uradili. Bolje da smo se kupali mjesec dana, nego što smo došli u Rusiju”.

Poređenje sa generacijom iz 1998. kada je u Francuskoj osvojena bronza je – neminovna!

“Prija poređenje sa tom generacijom, ali nije isti fudbal danas i prije 20 godina”, rekao nam je bivši trener Varteksa, Rijeke, Dinama iz Tirane, Slaven Belupa, Al Fajsalija, Al Hilala i Al Aina.

Dalić je iznenađujuće preuzeo Hrvatsku u oktobru 2017. doslovno na zagrebačkom aerodromu. Tada je “vatrenima” visio plasman na SP, ali je preko baraža i Grčke odveo najvoljeniju hrvatsku sportsku ekipu na Mundijal. Od anonimusa je postao heroj.

“I kod nas i kod vas je euforija ista. Komšije smo, nema tu razlike. Kada pobjeđuješ, heroj si. Igramo dobro, nadam se da ćemo nastaviti tako. Vidjećemo šta će se desiti, ako ne daj bože, izgubimo. Međutim, prilično sam miran”, podvukao je za Dnevne novine Zlatko Dalić.