CdM istražuje kako spriječiti odlazak sportista iz CG u druge reprezentacije

Crna Gora je premala zemlja da bi lako mogla da nadomjesti odlazak sportista, koji su se nerijetko odlučivali da nastupaju pod zastavom drugih država.

Ministar Nikola Janović nedavno je saopštio da država cijeni sve što sportisti čine za njenu promociju na međunarodnoj sceni, kao i da se nada da neće više biti njihovog odlaska iz naše zemlje.

Bivši član stručnog štaba naše vaterpolo reprezentacije, a sada trener Budve i mlađih selekcija Crne Gore Vido Lompar, proslavljeni rukometaš Petar Kapisoda i trener Sutjeske i nekadašnji selektor mlađih nacionalnih selekcija Nikola Rakojević analizirali su za CdM ovaj problem.

Čovjek koji je svojevremeno sa velikim uspjehom igrao najprije u dresu zajedničke države, a potom Crne Gore Petar Kapisoda ističe da je za njega besmisleno igrati za nacionalni tim druge zemlje. U rukometu smo imali slučajeve da su momci iz naše zemlje odlazili da igraju za Katar i Srbiju.

“Prije svega svako ima izbor. Druga stvar je što ne osjećamo svi jednako pripadnost državi, većina različito razmišlja. Za mene je potpuno besmisleno igrati za nekog drugog pored svoje reprezentacije”, istakao je Kapisoda.

Na naše pitanje kako spriječiti odliv sportista, Kapisoda odgovara uvođenjem zakona, pojedinačno savezi.

“Po meni je ispravno ovo što se radi u fudbalu. Kada jednom zaigraš za jednu selekciju, nema više promjena do kraja karijere. Mislim da bi to na taj način moglo vrlo jednostavno da se riješi”, ocijenio je Kapisoda.

Nekoliko odličnih vaterpolista poput Andrije Prlainovića, Dušana Mandića i Gavrila Subotića odlučili su da igraju u kapici Srbije. Međutim, Vido Lompar ističe da mlađe generacije imaju jače izraženi osjećaj patriotizma.

“To je problem našeg sporta, samim tim i vaterpola. U vaterpolu se trend odlazaka naših igrača da igraju za druge drzave znatno smanjio ili ga i nema u posljednjih par godina (nakon slučaja Prlainovića, Mandića i Subotića), i to je izuzetno pozitivno. U radu sa mlađim reprezentativnim selekcijama u posljednje dvije godine jasno je vidljivo da te mlađe generacije imaju u sebi osjećaj patriotizma prema svojoj državi. Iskreno, puno mi je srce kad to vidim”, rekao je Lompar.

Ipak, nije sve do igrača. Nešto je i do države. Uz to, niko na silu ne bi trebalo da igra u nacionalnom timu.

“Da bi mogli da “sačuvamo” igrače u našim nacionalnim timovima, država Crna Gora jednostavno treba da pokaže na više nacina da joj je stalo do tih sportista. Sa druge strane, smatram da oni sportisti koji u sebi nemaju razvijenu tu istinsku ljubav prema Crnoj Gori ili “vagaju” zbog nekih drugih interesa za koga će da nastupaju, ne moraju biti dio naše reprezentacije. Ovo nije problem samo sa igračima, nego i sa trenerima. Kad pogledate koliko samo naših priznatih vaterpolo trenera radi u inostranstvu, ulazite u još dublji problem. Poboljšanjem uslova rada u sportu, zdraviji odnosi svih u tom velikom lancu, mogu nas nositi i dovesti do zajedničkih ciljeva: stvaranje najjačeg mogućeg igračkog i trenerskog kadra, koji će praviti nove velike uspjehe i osvajati medalje za našu Crnu Goru”, poručio je Lompar.

Za razliku od vaterpolo i rukometne reprezentacije, fudbalska nije oslabljena odlaskom igrača u druge zemlje. Naprotiv, u dresu “sokolova” igraju i fudbaleri koji nisu iz Crne Gore, ali odnosom prema majici sa državnim grbom pokazuju poštovanje prema nacionalnom timu i zemlji.

“Kod nas u fudbalu na sreću nismo imali takvih situacija. Moje je mišljenje da svaki sportista sanja da zaigra za svoju državu. E sad zašto neki odlaze iz Crne Gore posebno je pitanje. Ima situacija kada igrač dugo čeka na poziv u reprezentaciji, trenira, bori se za mjesto, a poziv ne stigne, pa i to može da bude jedan od uzorka odlaska. Važno je i da od države njihov nastup u reprezentaciji bude vrednovan. Crna Gora je mala zemlja, svaki sportista nam je važan i ubijeđen sam da svaki od njih isključivo želi da igra za ovu državu”, ističe Nikola Rakojević.

Iskusni stručnjak smatra da ne postoji zakon koji može nekog natjerati da igra za reprezentaciju.

“Kažu da živimo u vremenu demokratije, slobodnog izbora. Mislim da se zakonima te stvari ne mogu regulisati, a i nema nikakvog smisla da se na taj način primorava bilo ko da igra za reprezentaciju jedne zemlje”, zaključio je Rakojević.