Danijel Furtula od najveće nade crnogorskog sporta, do gotovo zaboravljenog asa.
Crnogorski atletičar 12. avgusta 2016. u Riju je sa tri prestupa u kvalifikacijama u bacanju diska ostao bez plasmana i mogućnosti da dođe do finala na Olimpijskim igrama. Nikad lošiji nastup, ipak, predstavljao je samo početak agonije za najboljeg crnogorskog atletičara. Povreda leđa iziskivala je dug proces oporavka, pa je Mojkovčanin žrtvovao cijelu sezonu, a tokom 2017. nije ni nastupao. Iako od mnogih gotovo otpisan, Furtula bi krajem mjeseca trebalo da nastupi na takmičenju u Hrvatskoj.
“Naravno daje malo čudan osjećaj, jer je pauza bila prilično duga. Međutim, brzo sam se navikao na proces treninga, ušao u “mašinu”, tako da nemam osjećaj da sam toliko pauzirao. Nadam se da će tako biti i kada se pojavim na takmičenju. Najsrećniji sam što sam opet u treningu. Svjestan sam da će biti teško odmah na prvom nastupu napraviti dobar rezultat, ali nastupaću sada na nekoliko mitinga. Prvi cilj je da vratim daljinu od 60 metara, nakon čega ćemo postavljati nove ciljeve” kazao je za Arenu Danijel Furtula.
Mojkovčanin se već dva i po mjeseca nalazi na pripremama. Zahvaljujući saradnji sa Sandrom Perković, hrvatskom atletičarkom koja je obilježila “kraljicu sportova” u protekloj deceniji osvojivši sve što može da se osvoji, sada u njenom timu i pod vodstvom trenera Edisa Elkasevića trenira u Medulinu.
“Najviše vremena provodimo u Medulinu, gdje se i sada nalazim. To je bazna stanica preko cijele godine koju oni koriste, a gdje sam i ja trenirao još dok sam bio u Mojkovcu. Treniram punom parom, ide zaista dobro, bolje nego što smo mislili. To je sjajan tim, dobra ekipa, sastavljena od stručnjaka iz više oblasti i ono što sada imam nikada ranije nijesam imao priliku da vidim. Za mene je najvažnije da nema više bolova i vratio sam se onome što najbolje znam da radim, a to je bacanje diska”, objasnio je Furtula.
Danijel Furtula sa dosta emocija priča o posljednjem nastupu. Problem sa leđima Danijela Furtulu mučio je neko vrijeme. U Londonu je bio najmlađi crnogorski olimpijac, u Riju je sanjao finale, ali zbog povrede nije bio ni blizu nivoa koji je planirao.
“Posljednji put bacao sam u Riju. To takmičenje za mene je prošlo neslavno, jer sam imao tri prestupa. To sam uradio jer nijesam želio da mi se pišu neki rezultati koji su bili daleko ispod mojih mogućnoti. Neki su mi zamjerili i smatrali da je trebalo da bacim bilo koji rezultat. Ali, bio sam povrijeđen i to je bio moj stav. Zao mi je što sam izašao nespreman i povrijeđen, ali to je bilo jače od mene. Onda su uslijedili tretmani, dijagnostike, liječenja, velika pauza. Stupio sam zatim u kontakt sa Sandrom i njenim trenerom Edisom, koji su mi mnogo pomogli, baš kao i njihov medicinski tim. Sanirali su mi tešku povredu, pomogli da se vratim, tako da se sada osjećam mnogo bolje.”
Sanja povratak
Danijel Furtula nakon što je 2011. godine u Talinu na Evropskom prvenstvu za juniore osvojio srebro (63,54 m), samo godinu kasnije na Evropskom kupu (do 23 godine) u Baru osvojio je zlato (60,24 m).
Furtula je tokom 2013. osvojio čak tri zlata postao je šampion na Evropskom kupu (do 23 godine) 62,10, kao i na Igrama malim zemalja Evrope (62,83 m), gdje je bio zlatni i u kugli (18,43 m). Osvojene su i bronze na Mediteranskim igrama (61,41 m) i na Evropskom prvenstvu za mlađe seniore (61,61 m).
Zbog toga je prije nastupa u Londonu Furtula bio jedan od naših najvećih bisera. Danas ga mnogi gledaju sumnjičavo, mnogi su imali loše komentare nakon nastupau Riju, a veliki dio javnosti ga polako i zaboravlja.
“Sjećam se odlično komentara. Razumijem ljude, ali ne treba se obazirati na to. Malo ljudi zna koliko je teško doći do rezultata, pogotovo u maloj zemlji kao što je Crna Gora, i to u sportu koji se ne cijeni onoliko koliko je težak i bitan. Znam šta sam sve prošao i žrtvovao da bih se pojavio na takmičenju. Ali, vremenom se pokazalo da nijesam slagao, već da sam zaista bio povrijeđen”, naglasio je crnogorski bacač diska.
Ipak, poslije svega i lošeg nastupa i agonije, dugog procesa oporavka od povrede leđa, Danijel Furtula optimistično je poručio:
“Ne bih se ni vratio da ne vjerujem da ću biti bolji nego ikad. Nemam 18 godina, pa da me privlači strast i želja da se dokazujem. Osjećam da nijesam dao ni blizu koliko mogu. Sa druge strane, moj trener Edis, kao iskusni stručnjak koji radi sa Sandrom Perkovićem, sa kojom osvaja bukvalno sve, da to ne smatra ne bi se prihvatio “ćorava posla”. Jer, poslije Sandre, koja je najveće ime u ženskoj konkurenciji kada je atletika u pitanju, trenirati nekog ko je otpisan, nije realno. Zajedno smo ambiciozni i nadam se da ću imati šta da pokažem”, naglasio je Furtula.
