Zlatičanin: Imam ogromnu želju da osvojim neku od titula

Najuspješniji crnogorski profesionalni bokser u istoriji Dejan Zlatičanin bio je na raskršću -18 mjeseci nakon šokantnog nokauta od Roberta Ramiresa vratio se u ring sa željom da sa 35 godina krene u reprizu vanserijskog rezultata iz 2016, kada je postao šampion svijeta u lakoj kategoriji.

Na toj raskrsnici prije dvije noći u Sportskom centru “Morača” odabrao je put koji otvara nove horizonte tačnije, izborio se za njega u 10 rundi meča za rejting sa ruskim predstavnikom Vishanom Murzabekovim, kojeg zovu Mali Tajson.

Popularni Dinamit slavio je jednoglasnom odlukom sudija. Zasluženo, jer je u prvoj rundi doveo rivala do brojanja, zatim ga nekoliko puta ponovo uzdrmao, a sebe rijetko dovodio u nezgodnu situaciju.

“Očekivao sam tešku borbu jer sam znao o kakvom se protivniku radu i kakvog sam rivala izabrao za povratak. Meč je bio odlučujući za moju karijeru da li ću je nastaviti ukoliko pobijedim ili ću okačiti rukavice o klin u slučaju poraza. Dokazao sam da još vrijedim, da u sebi imam dinamita i da mogu da očekujem velike mečeve i nove uspjehe”, rekao je Zlatičanin za Arenu dan poslije 24. pobjede u profi karijeri.

Bivši WBC vladar planete većinu mečeva završavao je nokautom, čak su i oba poraza došla na taj način u nekoj od uvodnih rundi.

Sa Murzabekovim je radio svih 10 i po završetku meča djelovao svježe.

“Iako sam boksovao 10 rundi, poslije meča nijesam bio iscrpljen. Između rundi sam uvijek prije gonga ustajao sa stolice i time dokazao da sam u odličnoj formi. U prvoj rundi sam poslao protivnika na patos da mu dokažem da nema što da traži u borbi izbliza, potom je promijenio taktiku i počeo da izbjegava borbu, čime se spašavao, a ja dobijao rundu po rundu. Prezadovoljan sam jer sam pobijedio izuzetno kvalitetnog i čvrstog borca i sada mogu da očekujem velike rezultate, a što je najvažnije imam veliku želju za nešto veće, to jest da osvojim neku od titula”, naglasio je Dinamit.

“Ponavljam, uopšte nijesam iscrpljen, evo sada dok razgovaramo – 15 sati poslije meča osjećam se super i mogao bih i danas (ponedjeljak) da odradim borbu od 10 rundi. Zadovoljan sam kako sam se pripremio, a sve je zasluga trenera Slobodana Anđelića, koji zna kako treba sa mnom da radi i zajedno postižemo ciljeve.”

Kad je prvi put pokušavao da se uspješno vrati nakon gubitka titule od Majkija Garsije januara 2017, Zlatičanin uz sebe nije imao Anđelića. Saradnja je obnovljena pred meč sa Murzabekovim i to se pokazalo kao pravi potez.

“Znao sam to od početka. Postoji nešto u svemu tome kada je moja karijera u pitanju. On me praktično i doveo do titule prvaka svijeta, pobjeđivao sam vrhunske borce, sve uz njegov rad. Međutim, kada sam otišao na njihovo tlo, Amerikanci su se potrudili da ga stopiraju i išao je sa mnom više da mi pravi društvo i bude uz mene savjetima. Nijesu mu uopšte dozvoljavali da radi sa mnom, već su mi nametali njihove trenere koje sam morao da prihvatim i naravno da njima dajem procenat jer je tamo profesionalni boks biznis”, objasnio je Zlatičanin.

“Može se reći da sam u prvom meču u SAD pobijedio jer je bilo tragova rada sa Anđelićem. Međutim, kako sam ulazio u njihov sistem sve dublje, gubio sam znanje koje sam sticao sa prethodnim trenerom, nije mi odgovarao stil koji su pokušavali da mi usade i zato sam i izgubio titulu. Najgore od svega je što sam zaboravio da boksujem i išao sam “glavom kroz zid”, što u boksu nikako ne prolazi. Obnovio sam saradnju sa Anđelićem i dok god mi bude trajala karijeru radiću sa njim, nema toga ko može to da promijeni.”

Zlatičanin je u Podgorici boksovao poslije osam godina, publika u njegovom gradu imala je priliku da pozdravi i podrži nekadašnjeg šampiona svijeta u najprestižnijoj, WBC federaciji, čovjeka koji je ispisao istoriju crnogorskog i regionalnog boksa.

U gradu koji je nekada živio za bokserske revije, dvorana, međutim, nije bila puna, ali glavni akter zadovoljan je odzivom.

“S obzirom na to da sam imao dugu pauzu, da sam u posljednjem meču izgubio od Ramiresa, broj gledalaca bio je pristojan. Velika je dvorana i nije je lako napuniti, posebno jer se ulaz plaćao, a nije mjerilo ako je dvorana puna uz slobodan ulaz. Uz to, naš narod ne stoji baš najbolje finansijski i ukoliko je neko želio porodično da dođe morao je da plati 20-25 eura. Nije to malo za naše prilike”, konstatovao je Dejan Zlatičanin.