Adžić: Došlo je do zasićenja nakon niza godina

Sve što je lijepo nije obavezno da kratko traje. Dragan Adžić je srušio sve moguće stereotipe kroz deceniju rada sa Ženskim rukometnim klubom Budućnost, a prije tri dana trofejni stručnjak odlučio je da ode sa mjesta šefa stručnog štaba. Koliki i kakav trag je ostavio na rukometnu igru i na mnoge karijere ispričale su neke od najboljih igračica koje su od najranijih dana, od betonskog terena, sa njim.

Kapitenka Budućnosti Majda Mehmedović podijelila je najljepšu emociju: ,,Hvala ti Adžo, ne samo što si mi dao krila, već što si me naučio da letim”. I Milena Raičević imala je poruku za svog učitelja: ,,Hvala na svemu. Iza nas je 20 godina saradnje i velkih uspjeha. Imamo se čime pohvaliti”.

Bila je ovo velika borba za rukomet, zar ne?

“I borba, ali i velika privilegija. Neka pravila koja su važila nijesmo do kraja ispoštovali ili uopšte nijesmo, što je bila velika stvar. A za sve velike stvari je potrebno ogromno odricanje, rad i vjera. Naravno, obavezan timski duh i davanje više ljudi, s obzirom da smo svi članovi kolektiva i timskog sporta”.

Zbog čega ste napustili klupu Budućnosti?

– Mislim da je došlo do zasićenja nakon niza godina. Sredina je naša, ja sam specifičan trener, sa specifičnim zahtjevima. I za ovu odluku podijelio bih lijepu misao ‘zadnje što trener može da da za svoju ekipu je da ode”.

Odluku o odlasku sa klupe saopštili ste nakon poraza od Đera u Mađarskoj, kako ste se osjećali dan kasnije?

“Prije početka sezone sa Upravom sam se dogovorio da ova sezona bude moja posljednja u ŽRK Budućnost. Tako da sam još tada, jednim dijelom, pokušao da sebe još više dam u ovoj posljednjoj sezoni. I ono što je nemoguće u mom slučaju, uzvratim za sve što je klub uradio za mene. Nijesam sigurno uspio u mjeri u kojoj sam morao ili koliko sam lično osjećao, ali da sam dao sve od sebe, dao sam. Nekako sam u ovoj sezoni želio da dam još više, jer smo imali želju i sklopili na papiru kvalitetan tim. Ali, iz situacije u situaciju, samo se ponešto od tih ambicija ili želja rušilo sve iz objektivnih razloga. Tako da sam odluku donio mirno, a želja mi je bila da tog jedinog rivala, kojeg u trenerskoj karijeri nijasam uspio da pobijedim više puta, pobijedim u Đeru. Nažalost, u tome nijesam uspio, ali odluku sam donio prije meča sa Đerom”.