Nadam se da ćemo u petak dobiti negativne rezultate, a pozitivne za psihu i da ćemo napokon biti slobodne i nastaviti sa radom. Nedostaje nam sloboda i normalan život. I jedva čekam dan kada ću otići u Tološku šumu na trčanje. Sjećam se da nam je i prvi put sve ovo teško palo, ali smo svi negdje bili na istom. Međutim, ova situacija, usred priprema, kada smo se osjećale i najjače i najspremnije, zatekla nas je. Odjednom pauza za sve. Teško za psihu i tijelo, ispričala je rukometašica Budućnosti Majda Mehmedović.
,Plave“ su nakon šest dana priprema u Kolašinu, zbog toga što je jedna rukometašica bila pozitivna na korona virus, prekinule rad i završile u 14-dnevnu samoizolaciju.
“Pokušavam da gledam pozitivno, ali dio mene je realan i svjestan situacije. Izuzetno je teško profesionalnim sportistima da održavaju bilo kakvu formu kod kuće. Naravno, smatram da je, prije svega, zdravlje najvažnije, ali ovakve pauze nijesu dobre za velike stvari koje, konkretno, moj klub čeka od septembra. Uz sve ovo, postoji rizik za povrede. Jer, glava se i može namjestiti, ali realna strana je nešto drugo. Fizički je teško izdržati i održati formu baš zbog toga: kreni-stani. Nije nam svejedno. Uglavnom mnoge od nas, iako se na terenu ne vidi, pate od hroničnih povreda, i upravo me od toga najviše strah”.
Budućnost 12. septembra debituje u novom formatu Lige šampiona u Koprivnici protiv Podravke. Možda se elitno takmičenje odloži za mjesec.
“Iskreno se nadam da će se sezona odigrati. U septembru? Htjela bih tako da razmišljam, ali možda neće biti moguće. Koliko znam rukometašima su odložili LŠ za oktobar, tako da negdje imam u glavi da imamo još mjesec do starta LŠ. Ako budemo, naravno, imali priliku da treniramo zajedno, imaćemo veće šanse da se spremimo. Ali, ako se nešto ne promijeni u sportu, patićemo još više. Izgubiće se smisao svega”.
Ipak, vjeruje naša reprezentativka da neće biti uzaludan rad od marta kada je praktično sve stalo.
“Nakon dobro odrađenih priprema, odnosno prvog dijela, teško je bilo u glavi sve posložiti. Znam koliko dugo smo se spremale za početak rada i kod kuće i na stazama za trčanje. Koliko smo kilometara istrčale za dva mjseca… I zbog toga nam ova pauza pada teško. Zato se i nadam da će se nešto promijeniti, jer će se smisao sporta izgubiti”.
Ispričala je članica Budućnosti kako je klub do detalja osmislio i mislio na plan rada u samoizolaciji.
“Imamo sve za dobar treningt kod kuće. Klub je o svemu mislio – da bar na neki način nadomjestimo to što gubimo ili da ne izgubimo ono što smo radili do sada. Mislim da najviše pate komšije koje žive ispod nas. Eto, malo da se našalim”.
Nije prirodno, u dugom intervalu, raditi samostalno, posebno sportistima koji su iz kolektivnih sportova. Malo je i razonode, jer, brzo dosadi telefon, TV…
“U onoj fazi gdje smo se prvi put suočili sa virusom, odgledala sam filmova i fimova i serija i serija. Puno sam i čitala. Bilo je lakše, jer nije bilo vruće i more nas nije privlačilo…Sada je po svakom pitanju mnogo teže”.
Vrijeme kod kuće, otvorilo je mnoge kutije za koje Majda nije, možda, uvijek imala vremena.
“Nijesmo svjesni koliko je lijepo biti zdrav i slobodan. To je ono što ponekad zaboravljamo od naše trke. Teško je svakome, ko je i malo slobodnog duha, da vrijeme provodi samo u stanu ili u kući. Iskreno, sloboda mi najviše fali”.
Samo zdravlje da sačuvamo
Budućnost djeluje kao iskusna i stabilna ekipa, zar ne?
“Sa izuzetno jakim utiskom vratila sam se iz Kolašina. Vidjela sam dobru atmosferu, jaku energiju i povezanost što mi daje za pravo da maštam. Imamo kvalitetnu ekipu koja može sa svima da se bori. Samo zdravlje da sačuvamo”.
Da li si i dalje pri stavu da je Budućnost uvijek favorit?
“Borac sam. Možda je neko na papiru bolji od mene ili od ekipe za koju igram, ali ne znači da je favorit. Jer, ta energiju koju imamo u ekipi i reprezentaciji i dan danas za mnoge, velike rukometne stručnjake, neshvatljiva je”.
