Rukomet

Jesu li “lavice” mogle više?

FOTO: Anto Baković

Srećan sam što sam doveo ekipu do osam najboljih, ocijenio je selektor “lavica” Per Johanson nakon sinoćnje eliminacije sa Svjetskog šampionata u Njemačkoj.

Ovakva ocjena švedskog stručnjaka je skroz na mjestu, s obzirom da je preuzeo naš nacionalni tim deset dana prije početka Mundijala i da je to isuviše malo vremena za adekvatnu pripremu.

Međutim, ne treba smetnuti s uma da je Johanson mogao da računa na najiskusnije igračice i povratnice Katarinu Bulatović i Jovanku Radičević.

“Ponosan sam na tim, bila je čast raditi sa svim ovim djevojkama tri sedmice“, dodao je selektor.

A šta kažu navijači? Možemo konstatovati da su oni podijeljenog mišljenja. Neki smatraju da su crnogorske rukometašice mogle da naprave još korak dalje, a ima i onih koji su mišljenja da je ostvaren rezultat shodno trenutnom kvalitetu.

Naš nacionalni tim je sa umjerenim optimizmom otputovao na planetarnu smotru najboljih selekcija. Grupa sa Rusijom, Danskom, Brazilom, Japanom i Tunisom ulivala je nadu da se prvobitni cilj može ispuniti bez ikakvih problema.

A cilj je bio osmina finala. Nakon blistave partije i velike pobjede protiv uvijek jake Danske djelovalo je to neće biti nikakav problem. Šta više, apetiti su porasli.

foto: ekstrabladet.dk

Uslijedio je meč protiv Olimpijskog šampiona. Bilo je dosta dobrih momenata protiv Rusije, ali emotivna ispražnjenost nakon trijumfa nad Skandinavkama je sigurno ostavila traga i uticala na častan poraz.

Nije bauk izgubiti od Ruskinja, uz Norvešku prve favoritkinje turnira, ali u trećoj utakmici dogodilo se nešto poptuno neočekivano. Selekcija Japana srušila je Crnu Goru, otkrila limite u igri “lavica“, ali i dovela u pitanje ispunjenje našeg cilja na šampionatu svijeta.

Srećom, Crnogorke su pokazale karakter i veliko srce, iako nije štimalo ni protiv Tunisa (pobjeda), a ni protiv Brazila (remi). Provukle su se izabranice Pera Johansona i izborile plasman u eliminacionu rundu.

“Crvenima“  je pao kamen sa srca, jer da nije bilo fenomenalne intervencije Marine Rajčić u finišu meča protiv Brazilki, uveliko bismo pričali o potpunom krahu reprezentativnog tima.

Sa Srbijom smo se dva puta sastali u pripremnom periodu i stekli određenu sliku o njenoj mogućnosti. Upravo je Srbija bila rival u osmini finala, koja je prethodno sjajno funkcionisala u grupnoj fazi.

Ako smo Dansku potpuno nadigrali na startu Mundijala, onda možemo reći da ni ekipa Ljubomira Obradovića nije prošla bolje. Napadačkom igrom dotukli smo rivala i osigurali četvrtfinale.

Johanson je tada najavio da je sve moguće u susretu sa Francuskom, pa smo vjerovali da je san o osvajanju neke od medalja vrlo realan.

jovanka_radicevic.jpg

Međutim, „lavice“ nisu imale svoj dan, a Francuskinje su snažnom odbranom potpuno zaustavile Radičević, Raičević i saigračice. Medalja je ostala samo san, pa ćemo na odličje sa Svjetskog šampionata i dalje s nestrpljenjem čekati.

Igračice su pružile svoj maksimum i utisak je da nemamo šta da im zamjerimo. Borile su se, izgarale na terenu, pa im se mogu oprostiti sve greške. Posebno onim najmlađima…

Dobili smo Tatjanu Brnović, koja je odigrala veoma veoma zrelo za svoje godine. Bolje smo upoznali kvalitet Itane Grbić, a Đurđina Jauković i dalje ima mnogo prostora za napredak.

Da li smo dobili pravog selektora za budućnost, procijeniće ljudi iz Rukometnog saveza Crne Gore…

Bilo je dosta uspona i padova, ali svakako šampionat za pamćenje iako medalja nije osvojena.

L.Đ.

Send this to a friend