Rukomet

Kaća Bulatović: Da sam ostala u Budućnost ne bih bila srećna

Onda kada nijesu obavezni treninzi i odmor, Katarina Bulatović je sa „plavima”. Promijenila je ,,samo“ dres, a navike su iste.

U Rostovu je glavna zvijezda. Do zadnjeg se premišljala da li da ostane u Budućnosti, krene u nove izazove ili završi karijeru. Izabrala je, kaže, u tom trenutku, najbolju opciju. Spakovala je kofere i stigla u klub, sa drugim najbogatijim budžetom u Evropi (četiri miliona eura!!!)

Odluka…

“Bilo je svega, htjela sam da prestanem, ali nijesam mogla bez rukometa. Imala sam ponudu još odavno od ruske ekipe, ali nije se pričalo, dok mediji nijesu plasirali priču. Nakon završnog turnira donijela sam konačnu odluku. Ljudima iz Rostova saopštila sam za koje bihuslove došla, odgovorili su ok i to je to. Zato i nije bilo puno pregovora. Istina, odluka nije bila laka, mislila sam da ću karijeru završiti u Podgorici, u Budućnosti. Na kraju nije ispalo tako, mada, mislim da nijesam pogriješila sa sredinom”.

Ambicije su velike, ali Kaća spušta loptu.

“Svi pričaju o Rostovu, ali to su prazne priče. Rostov treba svoje da pokaže, a prošle godne nijesu prošli ni prvu grupu, zato je glupo pričati da su favoriti. Treba još puno da se radi, prođe grupa, a onda o tom potom”.

A želja je F4. Mnogo novca je uloženo u ruski klub. Nije se žalilo, pa nas je interesovalo da li su uslovljeni sa plasmanom na F4, osvajanjem trofeja…

“Sve ovo do sada izgleda kao neka ekskurzija. Bili smo na nekim utakmicama u Njemačkoj, u Rumuniji, a onda smo otišli, u nevjerovatnim uslovima za mene, privatnim avionom, za Grčku. Ali, vjerujem da će 2. septembra, kada počne prvenstvo, biti drugačije. Trenutno nema pritiska, ali ljudi koji daju novac žele F4, djevojke su svjesne toga, više nego ja, jer ne govorim njihov jezik, ne čitam novine, pa sam bez opterećenja”.

Želja F4

Naravno, u Rusiju nije došla samo zbog novca i igre radi igre.

“I ja bih željela još jedan fajnal-for. To su moje ambicije, mada nas nema ni nešto previše, iako klub ima para. Onda kada sam došla iz kluba su obj avili da je to-to što se tiče pojačanja. Istina, moje ambicije su uvijek najveće, ali nekad možda treba ići razumom, a manje srcem”.

Šta se od Kaće očekuje u Rostovu?

“Pored sebe imam igračicu koja je osvojila zlato na Olimpijskim igrama i bila MVP. Očekuje se da budem to što sam bila ranijih godina”.

Malo po malo, pa priča okrene ka Crnoj Gori. Fali, ali…

“Vratiću se u Podgoricu, a najviše mi nedostaje sestrić Andrija”.

Dok je dalje pričala o Budućnosti, Podgorici, i svemu onome što je ostavila tamo gdje planira da živi, bilo je suza…

“Htjela sam da ostanem, ali kada sam odlučila, priča je bila završena. Nikad ništa ružno za Budućnost ne bih mogla da kažem, teško mi je bilo, ali ovo je najbolje za mene. Evo i dok pričamo, imam taj čudan osjećaj. Naravno, ovo je moj posao, da sam ostala ne bih bila srećna, iako sam bila kod kuće, a sad sam daleko, ali sam srećna i kada završim i dođem na trening. Istina, nedostaje milion stvari, ali i u Rostovu radim nešto što volim. Iako mi je zaista teško da pričam o odlasku iz Budućnosti”.

Budućnost?

“Sjećam se kada su se vratile Maja i Bojana, a tu već bile Ana Đokić i ja, nijesmo imali nekih sjajnih rezultata. Za sve je trebalo vremena, pa tako i za igračice Budućnosti. Treba dobro da rade i da imaju dobar pravac razmišljanja, a ne ‘super, kod kuće smo…’. Jer, onaj ko je bio godinu na strani, zna kako je to kada pričaš tuđim jezikom i kada si u drugom sistemu. Ako to budu uspjele da srede, da su tu gdje su, da im je tu najbolje i da se bore, uspjeće. Ako budu mislile o drugim stvarima, neće valjati. Imaju potencijal, pametne su da mogu neke stvari da srede u glavama. Imaju dobar rad i rade dobro, ali to svi znamo”, zaključila je Bulatović.

Send this to a friend